Sve što nije dobro postavljeno na početku, ne može dobro ni završiti. Ili prema Murphyjevu zakonu, sve što loše počne, završi još lošije.
Mario Kovačević je bivši i to je scenarij o kojem smo pisali mjesecima – Kovačević, uz sve neosporne stručne i ljudske vrline, nije kalibar trenera za veliki klub poput Dinama i taj argumentirani stav sam zastupao od prvog dana:
- Kovačević nikad nije bio zvučno nogometno ime, nije imao karizmu i kao igrač ni kao trener nije bio u klubu poput Dinama
- Nikad nije igrao ni vodio ozbiljne europske utakmice koje Dinamu život znače
- Nije imao pravo glasa pri odabiru igrača, kupovinama i prodajama, ugovorima i posudbama
- Pod Bobanom nije mogao biti autoritet momčadi, a onda mu se još nametnuo Capellas iznad njega. Kovačević je doveden kao poslušnik i to je prihvatio
- Ne manje bitno, u javnim nastupima nije zadovoljavao kriterije za trenera Dinama
I tako bi se mogle redati točke do troznamenkastog broja. Uopće nema spora da je Mario Kovačević nogometni znalac i vrijedan trener. Isto tako, ne smije biti spora da u Dinamu vrijede europski, a ne HNL kriteriji.
I nepisano pravilo, ali uklesano u kamenu – čim Dinamov trener izgubi derbi od Hajduka, kreće odbrojavanje, game is over.
Od Osijekovih kadeta do Rudeša
Za Kovačevićem ne treba žaliti, niti on ima razloga za žalovanje. Izgubio je u seriji od kadetske momčadi Osijeka 4:2, od dečki koji su još proljetos iza gola skupljali lopte, primio četvorku i od NEC-a, pao na Poljudu, lani izgubio od drugoligaškog Vukovara, a sada od Rudeša. Sve europske propade bolje je zaboraviti, a uživao je kredit kao malo tko prije njega jer je bio Bobanov izbor.
Bio je u klubu iznad svoje kategorije, imao ugovor veći od zbroja svih dosadašnjih u karijeri i samo iskreno vjerujem da je na razgovor o raskidu došao s pouzdanim odvjetnikom i naplatio se do kraja, bez popusta.
Brojni su prije Kovačevića iz Maksimira iznosili milijunske otpremnine, Boban je otpuštao i igrače s jednogodišnjim otpremninama, a ako je Dinamo spreman platiti samo milijunsku odštetu za novog trenera (Oscar Garcia u Pogońu Szczecin), milijunski ugovor za nekog novog Španjolca ili Portugalca i njihove stožere, ne treba ni Kovačević ostati siroček koji je zadovoljan s „daj što daš“.
Sve je počelo otmicom
Dinamo i sad baca mamac za trenera pod ugovorom, kao što je već napravio i u slučaju Kovačevića i prije njega Sergeja Jakirovića. Boban je za Kovačevića platio Slaven Belupu 180.000 eura koliko je iznosila odštetna klauzula, kao što je i Rijeci platio 100.000 eura za otmicu Jakirovića dan prije ključne europske utakmice u ljeto 2023. godine.
Nešto što je tako počelo, „otmicom“ i demonstracijom financijske moći, nije ni moglo bolje završiti. Kovačević (51) je na sve pristao i sve je prihvaćao.
Trener koji je na sve pristajao
Sam je pristao da mu predsjednik Boban razglasi po medijima šest kola prije kraja prvenstva 2025. godine, dok je Kovačević još vodio Slaven Belupo prema Europi i trofeju u kupu, kako na kraju sezone preuzima Dinamo i kako slijedi čistka u svlačionici.
To je bio izravni udar iznutra na Dinamovu momčad koja se pod vodstvom Sandra Perkovića borila za titulu i na kraju je izgubila na međusobni omjer s Rijekom, a prosula odlučne bodove protiv Gorice i Lokomotive. Dinamo je izgubio titulu, Slaven Belupo je izgubio Europu, a Kovačević je za nagradu dobio Dinamo.
Sam je pristao da mu predsjednik počisti svlačionicu i postavi svoja pravila, sam je pristao da mu usred europskih kvalifikacija ovoga ljeta prodaje Bakrara i Vidovića, ostavi ga bez prvog vratara, dovodi „pojačanja“ koja nisu spremna ili nisu za prvu momčad. Sam je pristao da se predsjednik spušta u svlačionicu na „inspirativne“ razgovore s igračima i drži krizne sastanke.
Sam je pristao da iz Maksimira otpuste cijelu momčad mladih igrača iz vlastitog pogona, i da Dinamu onda lekciju drže Dinamova djeca, Luka Vrbančić u Osijeku, Marin Šotiček u Hajduku ili Marko Zebić u Rudešu.
Kovačević je sam pristao da lani razigrava Varelu, a ove sezone Tabinasa, da plješće rukama kad mu kao pojačanja predstave Prevljaka, Almenu ili Kvarcova.
Sam je pristao i neposredno prije otkaza, kad je već bilo jasno da je spakiran za otpis, da po direktivi klupskog PR-a u „otvorenom intervjuu“, u kojem se odrješito predstavio kao glavni i odgovorni za sve u momčadi, skine odgovornost s Bobana, koji mu se „nikad nije miješao u posao“.
U nisku negativnih rekorda, Kovačeviću treba ubrojiti i poraz od norveškog Vikinga u kvalifikacijama za Ligu prvaka koji je klubu izbio dvadesetak milijuna, ali je njega osobno spasio od blamaža protiv europskih teškaša koji nemilice dijele šestice, sedmice, devetke…
Pravi dinamovac sa zagrebačkog asfalta
Svim srcem navijam da se prinudno rješenje Jerko Leko (46) nametne kao ozbiljni i trajni nasljednik Kovačevića umjesto bilo kakvih Bobanovih i Capellasovih hispano rješenja, Španjolaca ili Portugalaca.
Za Dinamo je odigrao više od 100 utakmica, zapamtio ga je i Cristiano Ronaldo s Realom u Ligi prvaka, igrao i za Dinamo Kijev te Monaco, a za Hrvatsku ima više nastupa od Bobana – Jerko Leko je upisao 59 utakmica za Vatrene, igrao na dva Eura i na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.
Krenuo je kao trener prije deset godina u Lokomotivi, Hrvatskom dragovoljcu, Jarunu, juniorima i B momčadi Dinama. Rođeni Zagrepčanin, počeo u niželigaškim klubovima Cromosu i Posavinu, da bi od svoje 12. godine bio u Dinamovoj školi.
Pravi dinamovac, dečko sa zagrebačkog asfalta, kojem ne treba nitko drugi da mu gradi autoritet i čuva leđa.
Neželjen kao Dalić u Kijevu
Podsjeća me na prinudno ustoličenje kao što je Zlatko Dalić preuzeo Hrvatsku 2017. godine, za samo jednu utakmicu u Kijevu, a kad je spasio plasman na Svjetsko prvenstvo 2018. godine, htjeli su ga se riješiti i prije odlaska u Rusiju 2018. godine.
Dalić je bio neželjeni izbornik, Jerko Leko je neželjeni trener, za samo utakmicu ili dvije.
Ne znam koji bi mogli biti argumenti da ne nastavi voditi Dinamo krene li uspješno i konačno Dinamu podari pravi europski trijumf, pobjedu u Sunderlandu, pa zaokruži uspjehom protiv Varaždina.
Kako je Dalić govorio, „prihvatio sam Hrvatsku u nenormalnim okolnostima jer to mi je bila jedina prilika, tko bi se mene sjetio da su bili normalni uvjeti“.
Isto vrijedi i za hrabrog Jerka Leku – ne bi ga pozvali iz B momčadi da su Boban i Capellas imali svoje hispano-rješenje.
Neka se još Jerku u Engleskoj ukaže netko kao što se Kramarić ukazao Daliću u Kijevu i s dva pogotka promovirao ga u kasnije najvećeg hrvatskog izbornika.
Neželjeni trener „za jednu noć“ mogao bi postati veliki Dinamov kapital.
