Slikarska poveznica Hude jame i stradanja Vukovara

U sklopu programa susreta goranskih i susjednih Ogranaka Matice hrvatske u Vrbovskom, u subotu 14. studenoga (zanimljivo, upravo na blagdan hrvatskoga mučenika Sv. Nikole Tavelića), u galerijskoj dvorani Gradske knjižnice je otvorena izložba pod nazivom “Huda jama”. Izbor nije slučajan nego je učinjen povodom bliskoga hrvatskog državnoga blagdana Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. A riječ je slikarskom ciklusu slovenskoga akademskoga likovnog umjetnika Jošta Snoja, koji prikazuje žrtve Titova komunističkog režima u svibnju 1945. odnosno tematizira stradanje hrvatskih vojnika i civila u Sloveniji, koji su brutalno likvidirani ter pobacani u razne jame i tenkovske rovove… Među stotinjak takvih stratišta slikar Snoj iztiče Hudu jamu i Macesnovu goricu, ali naziv uključuje ukupan ‘yukomunacistički holokaust’ nad Hrvatima i raznim nacionalnim skupinama, koji su od britanske vojno-političke vragoslužinčadi lukavo izručeni na klanje krvožednoj crvenopetokraKNOJ soldateski…

Program, koji je s nekoliko glazbenih točaka obogatio profesor gitare Ivo Majić, pozdravnim je riječima otvorio predsjednik OMH u Vrbovskom Šimun Dujmović, a onda sam ja “nešto rekao” o izložbi i općenito o Joštovu slikarstvu. Potom se umjetnik Snoj spontano obratio publici te kratko opisao čime je bio motiviran za obradbu ove povijestne teme, kao i specifičan način nastajanja samih slika. Na kraju su umjetniku i organizatorima izložbe zahvalili gradonačelnik Vrbovskoga Dražen Mufić i Matičin tajnik za ogranke Mihovil Antić.

Nakon tridesetak samostalnih izložaba u Sloveniji, ovo je prva izložba Jošta Snoja u Hrvatskoj (kojoj sam, smijem se pohvaliti, ja ‘kumovao’), a sljedeća je već dogovorena za 26. studenoga u Otočcu. Za obje te izložbe pripremljen je katalog, koji je uredila Snježana Bogdanić (voditeljica Muzeja Gacke u Otočcu), podporom OMH u Otočcu i Vrbovskom. Uz dio izloženog ciklusa “Huda jama”, katalog donosi također šesnaest autorovih slika s drugom tematikom, kao i stručne tekstove koje su napisali dr. Boštjan Marko Turk (dekan I. razreda Europske akademije znanosti i umjetnosti) i Marija Uzelac (kustosica Muzeja Gacke) ter slikarovu biografiju.

Koga zanima (a ima strpljenja) može još pročitati i ovo što sam ja “izrecitirao”…

Pripala mi je čast da u ovoj povijestnoj prigodi kažem nekoliko misli u programu otvorenja izložbe povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, a u sklopu sadržajnog susreta goranskih OMH i susjeda. Posebnost ove prigode je prvo gostovanje, tj. prva izložba u Hrvatskoj izuzetnog slovenskog akademskog slikara Jošta Snoja s dramatičnim ciklusom “Huda jama”, što je pojam koji višestruko asocira na Bleiburg, Križni put i tragediju Hrvatskoga naroda 1945. godine.

Međutim, kako nisam ni likovni kritičar niti ekspert za dublje pronicanje u umjetničke vizije, u ovoj ću se prigodi poslužiti dijelom teksta dr. Boštjana Marka Turka, koji je objavljen u prigodnom katalogu za ovu izložbu.

Dakle, mi Hrvati i naši susjedi Slovenci imamo različite povijesti, ali povezuje nas jedna od najstrašnijih tragedija dvadesetoga stoljeća: masovna poratna pogubljenja koja su u svibnju i lipnju 1945. počinile jugoslavenske komunističke vlasti na čelu s Maršalom Titom. Slovenska je zemlja postala ‘grobnica’ desetaka tisuća ljudi, većinom Hrvata, vojnika i civila, ubijenih bez suda i presude, lišenih čak i prava na grob. Huda jama i Macesnova gorica među najpotresnijim su svjedočanstvima te tragedije. One nisu tek stratišta, nego i simboli civilizacijskoga sloma u kojemu je čovjeku bilo uskraćeno čak i posljednje znamenje njegova dostojanstva: pravo na pokop i sjećanje.

Znamo, o tome genocidu vladala je prisilna šutnja sve do 1990. i u Sloveniji i u Hrvatskoj! Na svim područjima javnoga života pa i u umjetnosti! Dakle, javni govor o tome nije dolazio u obzir, jer se i za izpričani vic odlazilo u zatvor, pa se zato NITKO nije usuđivao nešto napisati/objaviti, snimiti film ili pjesmu… a ni naslikati… – vladao je totalni umjetnički mûk jer je totalitarni strah sve okovao…

No u inozemstvu je ipak, u slobodi i demokraciji djelovala hrvatska emigracija – nadasve pisanom riječi, ali i na drugim područjima kulture, no to je još uvijek slabo poznato. U Hrvatskoj su “muze” otvoreno progovorile tek u demokraciji. Tako je Ivan Aralica povijestni roman Četverored napisao 1997. godine, a Jakov Sedlar ga je prenio na filmsko platno 1999. Itd. No pravi šok izazvao je australsko-hrvatski slikar Charles Billich koji je – premda tek 2004.! – naslikao Tita kao monstruma s vampirskim očnjacima, s crvenom zvijezdom i ogrlicom od ljudskih lubanja. Je li se Hrvatskoj itko likovno pozabavio tim likom, ne znam – ali, evo, Jošt ga je sjajno prikazao u kvartetu mračnjaka (slika Portreti bezličnih).

Dakle, ovaj slikarski ciklus Jošta Snoja ima osobito značenje za hrvatski narod. Jer od žrtava poratnih pokolja na slovenskom tlu u slovenskoj je zemlji ostao golem broj Hrvata, često bez imena, bez grobova i bez posljednjih znakova ljudskoga poštovanja. A Snojeva im umjetnost simbolički vraća ono što im je totalitarno nasilje nastojalo oduzeti: osobno dostojanstvo, mjesto u povijesnome pamćenju i pripadnost civilizaciji utemeljenoj na svetosti ljudskoga života.

Foto: Anđelko Kaćunko

Ondje gdje je vlast zapovijedala šutnju, umjetnik uspostavlja svjedočanstvo. Ondje gdje je zločin čovjeka ponizio na razinu predmeta (ma čak na razinu smeća!), slikarstvo ponovno otkriva njegovu neponovljivu osobnost. Ubijeni tako iz anonimnosti masovnih grobnica ulaze u svijest živih, u povijesno pamćenje obaju naroda i u širi europski kulturni prostor. Snojeva umjetnost postaje činom pomirenja koje se ne temelji na zaboravu ili relativizaciji zločina, nego na istini i priznanju patnje.

Ali još više od toga, tj. gledano cjelovito – dakle, ne samo kroz ciklus Huda jama – Snojevo se stvaralaštvo upisuje u veliku europsku umjetničku tradiciju koja u vidljivome traga za prisutnošću nevidljivoga. U vremenu kada se velik dio suvremene umjetnosti udaljio od transcendencije, njegovo slikarstvo ponovno uspostavlja temeljni odnos između ljepote, istine i Boga. Ono otvara najdublja pitanja ljudskoga postojanja: pitanja zla, odgovornosti, patnje, smrti i vječnosti. To je očito i na ovim užasima ciklusa Huda jama.

Naime, Jošt Snoj ubijenim Hrvatima vraća lice koje im je nasilje oduzelo i glas koji je povijest nastojala ušutkati. Iz anonimnosti masovnih grobnica uzdiže ih u prostor ljudskoga dostojanstva, kolektivnoga pamćenja i civilizacijske svijesti. Tako njegove slike postaju svojevrstan spomenik žrtvama, ne od kamena ili bronce, nego od boje, svjetlosti i duhovne prisutnosti.

Jer posljednja riječ u Joštovu slikarstvu ne pripada smrti, nego svjetlosti koja prodire u tamu Hude jame i Macesnove gorice. Ondje gdje je čovjek nastojao zauvijek izbrisati čovjeka, objavljuje se Božja prisutnost, tj. u tamu podzemlja prodire Božja svjetlost. I upravo se u tome susretu povijesne tragedije s transcendencijom otvara mogućnost otkupljenja: za ubijene, za pamćenje živih i za duhovno ozdravljenje narodâ.

Za tu veliku biblijsku i kršćansku poruku – izrečenu umjetničkim kistom – zahvaljujemo našemu velikom prijatelju i umjetniku Joštu! Blagoslovljen bio!

Svima hvala na pozornosti.

Izvor: Anđelko Kaćunko/Facebook

Najnovije vijesti

Završnica zahtjevne turneje: Papa Lav XIV. unatoč nedavnoj operaciji pluća donio poruke nade diljem Južne Amerike

Lav XIV. privodi kraju svoje putovanje u Urugvaj, Argentinu i...

Bojao sam se: zašto je treći sluga zakopao svoj talenat

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD...

Nakon tri metka u tijelu, četvrti i puno podliji mogao bi doći iz sudnice

57. POGLED ISKOSA S BRANIKA DOMOVINE NAKON TRI METKA U...

Dobre vijesti za vozače: Od utorka pojeftinjuju sva goriva, evo koliko ćete uštedjeti po spremniku

Vozače u Hrvatskoj od sutra, utorka 17. studenoga, na...

Vrijedno čitanja

spot_img

Slični članci

Popularne kategorije

spot_imgspot_img