Vukovar, 35 godina poslije: nema uzaludne žrtve

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA, NAŠE VJEČNE NADE! MIR VAM I DOBRO!

Blagoslovljen i radostan početak novoga dana! Srijeda je, dan posvećen svetomu Josipu, zaštitniku Svete obitelji i svih obitelji, ali i zaštitniku Kristove Crkve. Stavimo se pod zaštitu ovoga svetca, koji je tih i neupadljiv, ali vjerno izvršava ono što od njega Gospodin traži, redovito u snu i preko anđela. On sluša, ima otvorene uši i slijedi naputke. Učimo od njega kako odgovorno slušati Božju riječ, ali i ono što nam donosi život, osobito u našim obiteljima.

Nemojmo biti kao onaj lijeni i zli sluga koji je dobio silan novac (prema proračunu kojih dvadeset godina plaćenoga staža!), a nije znao što bi s njim, pa ga je zakopao u zemlju. To smo slušali u nedjelju, a slušat ćemo i danas, u Lukinoj inačici. Oba su teksta vrlo podudarna. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, ovdje kišovito, s petnaestak stupnjeva. Izmolimo svoje molitve i stavimo se pod Božju zaštitu.

Vukovar, trideset i pet godina poslije

Danas je u Hrvatskoj neradni dan, spomen na žrtve herojskih gradova i naselja, i veliko hodočašće u Vukovar. Na današnji dan prije 35 godina pao je taj divni barokni grad, poput našega Varaždina, nakon što je temeljito srušen i gotovo sravnjen sa zemljom. U njega je ušla jugočetnička vojska, pijana od svoga „trijumfa” što je uništila jedan lijep grad, iz kojega se poslije morala povući.

Trideset i pet godina dijeli nas od toga nadnevka. Teško je povjerovati da je prošlo već toliko vremena, barem nama koji smo sve to pratili i strepili za sudbinu Grada. Dogodilo se najgore: masovna ubijanja, deportacije na istok u logore, mučenja, neizvjesnost i suze. Ljudi su morali ostaviti sve što su imali i smjestiti se daleko od svojih domova. Pa i da su bili u najotmjenijem hotelu s pet zvjezdica, to je neusporedivo s onim što je netko naraštajima gradio i u što je uložio sve svoje. Nema težega osjećaja od toga da ostaviš svoj dom i da se u njega više ne vratiš.

Nema uzaludne žrtve

Dok se sjećamo tih dana, molimo za one koji su herojski, nadljudski položili svoje živote za našu današnju slobodu i neovisnost. Nema uzaludne žrtve. Isus je rekao da nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje! Za svoju Domovinu. Dulce et decorum est pro patria mori! Kako je slatko i časno umrijeti za Domovinu! Stavimo ih sve u svoje molitve i budimo zahvalni za njihovu žrtvu! I nemojmo izdati ideale za koje su oni, goloruki, išli ginuti!

Nakon tolikih stoljeća, od one Pacta conventa kojom je okončano srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo pa do naših dana, naraštaji su sanjali slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Nemojmo tu baštinu prokockati i nemojmo se poigravati njihovom žrtvom, koju toliki u Hrvatskoj i danas umanjuju ili nam nabijaju kompleks Drugoga svjetskog rata. A vidimo čiji se grobovi i jame otvaraju i čijim su žrtvama te jame punjene, uglavnom partizanskim. Daleko od nas bili!

Posveta bazilika svetoga Petra i svetoga Pavla
Foto: James Rathmell na Unsplash

Crkva danas slavi Posvetu dviju velikih rimskih bazilika, svetoga Petra u Vatikanu i svetoga Pavla izvan zidina. Neki dan slavili smo Posvetu Lateranske bazilike, Papine rimske prvostolnice, a u kolovozu slavimo Posvetu bazilike Svete Marije Velike, četvrte velike rimske bazilike.

Bazilika svetoga Petra stoji nad grobom prvaka apostola, ondje gdje je bio Neronov cirkus u kojem je sveti Petar pogubljen. Nedavna iskapanja pokazala su da je sadašnja bazilika, koja je u 17. stoljeću zamijenila drevnu Konstantinovu, izgrađena nad grobom svetoga Petra, baš kao i ona prije nje. Posvetio ju je papa Urban VIII. 18. studenoga 1626. Današnja bazilika svetoga Petra gradila se više od 120 godina.

Bazilika svetoga Pavla izvan zidina, na drugom kraju grada, na Ostijskoj cesti, izgrađena je blizu mjesta gdje je sveti Pavao mučen. Gotovo ju je potpuno uništio požar 1823., a raskošno su je obnovili pape Grgur XVI. i Pio IX., koji ju je posvetio 10. prosinca 1854. Obljetnica obiju posveta ipak se slavi 18. studenoga.

Vječni grad ima dvije glavne crkve, svetoga Ivana Lateranskoga i svetoga Petra. Lateranska bazilika, majka svih crkava na zemlji, od davnine je bila crkva rimskoga biskupa kao poglavara mjesne zajednice. U njoj je započinjalo korizmeno vrijeme i svečano se slavila uskrsna liturgija. Bazilika svetoga Petra bila je pak crkva onih koji nisu bili Rimljani, hodočasnika koji su dolazili u grad u kojem su mučena dva velika apostola. U njoj su se slavile svetkovine koje su izražavale sveopći značaj Rimske Crkve, primjerice Bogojavljenje i podnevna misa na Božić. Čitanja i napjevi obaju tih blagdana najbolje se tumače kao navještaj Kristove sveopće vlasti i Njegova kraljevskoga veličanstva.

Gospodin je utočište siromaha

Papa je neki dan objavio svoje Pismo siromasima. Jučer smo slavili svetu Elizabetu, koja je kao udovica svoj život posvetila siromasima i bolesnima. Za ovaj Deseti svjetski dan siromaha papa Lav XIV. očinski nas poziva da se vratimo u srce evanđelja, u kojem otkrivamo Boga koji se ne okreće od ljudske patnje, nego se približava siromašnima, zaboravljenima, usamljenima i uplašenima. Njegova nas poruka podsjeća da siromašni nisu samo ljudi kojima smo pozvani pomoći, nego braća i sestre u kojima imamo povlasticu susresti živoga Krista.

Duboke su riječi psalmista: „Gospodin je utočište siromašnih, Gospodin gleda siromahe, udovice i slabe podupire.” One govore o Bogu čija ljubav nije povlastica moćnih, uspješnih ili onih koji imaju sve što im treba. Njegovo je srce osobito blizu onima koji imaju malo, koji nose terete što ih drugi ne vide, i onima čiji se glas gubi u buci i ravnodušnosti našega svijeta.

Koliko ljudi svaki dan prolazi kroz naše živote noseći siromaštvo koje ne vidimo? Starija osoba koja sjedi sama i čezne za poznatim glasom, beskućnik koji traži zaklon od hladnoće, obitelj koja se tiho bori da prehrani svoje, bolesnik koji strahuje od sutrašnjice ili došljak koji samo želi da ga se primi i da se s njim postupa dostojanstveno. Svatko od njih ima svoje ime i svoju priču, i svakoga Bog poznaje i ljubi. Možda baš tu mora početi naša molitva: da nam Gospodin podari oči koje uistinu vide, uši koje strpljivo slušaju i srca koja nikada nisu prezauzeta da bi voljela druge.

U Isusu Kristu Bog nije ostao daleko od ljudskoga siromaštva, nego je u njega ušao. Rodio se u betlehemskoj jednostavnosti, živio među običnim ljudima, dotaknuo one koje je društvo odbacilo i na križu prihvatio patnju svijeta. U svom siromaštvu otkrio je nemjerljivo bogatstvo božanske ljubavi. Primamo li svakoga čovjeka kao samoga Krista? U kakvom bismo drugačijem svijetu mogli živjeti kad bismo doista vjerovali da je osoba koja stoji pred nama, osobito najsiromašnija i najranjivija, netko u kome Krist čeka da ga prepoznamo! O tome govori i završna Isusova prispodoba u Matejevu evanđelju.

Papa Lav podsjeća nas da Crkva ne smije siromašnima samo pružati utočište, nego i sama mora postati utočište. Mora biti dom u kojem se nitko ne osjeća zaboravljenim, u kojem se nitko ne srami svoje potrebe i u kojem se suosjećanje nudi bez osude. Naša ljubav mora tražiti i pravdu, jer nije dovoljno tješiti one koji pate, a ostati ravnodušan prema okolnostima koje im patnju uzrokuju.

Svi smo prosjaci pred Bogom

Možda bismo danas mogli provesti nekoliko tihih trenutaka pred Gospodinom i zapitati se: Jesam li doista vidio Krista u siromasima? Jesam li slušao kad je netko trebao biti saslušan? Jesam li bio dobar kad je bilo lakše okrenuti glavu i otići? Sjećam li se da sam i ja siromah pred Bogom, u svemu ovisan o njegovoj milosti?

Jer svi smo mi na kraju prosjaci pred obiljem Božje ljubavi. Bez obzira na naše okolnosti, dolazimo pred njega praznih ruku, vjerujući da će njegova milost biti dovoljna. Upravo takav je i čovjek koji dolazi u ispovjedaonicu, prazna ili grijehom prepuna srca, i praznih ruku. U tom zajedničkom siromaštvu otkrivamo svoje istinsko bratstvo.

Gospodine Isuse, koji si se rodio među siromašnima i nisi imao gdje nasloniti glavu, omekšaj naša srca za one koji pate. Oprosti nam ravnodušnost, otvori nam oči za one koje zanemarujemo i nauči nas prepoznavati tvoje lice u svakoj osobi koju susretnemo. Neka naše crkve postanu mjesta dobrodošlice, naše zajednice mjesta pripadnosti i naši životi mali odrazi tvoje božanske, beskrajne blagosti. Neka Blažena Djevica Marija, koja je veličala Boga koji gladne napuni dobrima, prati sve koji se danas brinu za bolesne, siromašne i napuštene. Neka pod svojim majčinskim plaštem okupi sve beskućnike, utješi usamljene i donese nadu onima koji su zaboravili što znači nadati se.

I nikada ne zaboravimo da najljepši dar koji možemo ponuditi drugome ponekad nije nešto što posjedujemo, nego dio nas samih: malo vremena, uho koje sluša, nježna riječ, ruka koja u tišini drži bolesnikovu ili jednostavno sigurnost da nije sam. Gdje god siromahe dočekaju s ljubavlju, ondje je dobrodošao i Krist. Gdje god se čovjeku vrati dostojanstvo, približava se Kraljevstvo Božje, a gdje god se nesebično ponudi milosrđe, djelić Neba dotiče zemlju.

Neka Gospodin učini naša srca utočištem za one koji nemaju, a mi, ljubeći najsiromašnije, otkrijmo da nas sam Krist čeka da nas zagrli kao svoje sinove i kćeri, kao braću i sestre, kao djecu Nebeskoga Oca. Blagoslovljen vam današnji dan!

Najnovije vijesti

Nezgoda u Peruu: Papa Lav XIV. pokušao uloviti krunicu iz gomile pa ga pogodila pored oka

Papina serija uspješnog hvatanja predmeta koje mu dobacuju vjernici...

Sjajan preokret mladih Vatrenih u Rijeci: Hrvatska U21 srušila Njemačku uz dva pogotka Frana Topića

U prijateljskom dvoboju u Rijeci hrvatska nogometna reprezentacija do...

Japanac Kozo Tashima ušao u utrku za predsjednika FIFA-e protiv Giannija Infantina

Počasni predsjednik Japanskog nogometnog saveza (JFA) Kozo Tashima izjavio...

Vrijedno čitanja

Nezgoda u Peruu: Papa Lav XIV. pokušao uloviti krunicu iz gomile pa ga pogodila pored oka

Papina serija uspješnog hvatanja predmeta koje mu dobacuju vjernici...

Sjajan preokret mladih Vatrenih u Rijeci: Hrvatska U21 srušila Njemačku uz dva pogotka Frana Topića

U prijateljskom dvoboju u Rijeci hrvatska nogometna reprezentacija do...

Japanac Kozo Tashima ušao u utrku za predsjednika FIFA-e protiv Giannija Infantina

Počasni predsjednik Japanskog nogometnog saveza (JFA) Kozo Tashima izjavio...

Hrvati od Posavine do Hercegovine upalili svijeće za Vukovar i Škabrnju

U više desetaka hrvatskih mjesta i općina diljem Bosne...

Francuska istraga o ubojstvu Jean-Michela Nicoliera u završnoj je fazi, obitelj uskoro očekuje optužnicu

Francuska istraga o ubojstvu vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera u...
spot_img

Slični članci

Popularne kategorije

spot_imgspot_img