Fascinacija drugim, još neistraženim potencijalnim svjetovima i bićima koja ih nastanjuju – vanzemaljcima u kulturi modernoga čovjeka postaje sve očitijom: od filmova, preko romana, sve do raznih podcasta – ustanovljujemo kako broj medija koji se bave tom problematikom raste. Postojanje vanzemaljaca nikada zapravo nije bilo samo jedno pitanje, već je sa sobom vuklo cijeli svežanj potpitanja. Što to sve znači za vjernika? Postoji li (i ako postoji, koji bi bio?) jedan čvrsti stav kojega se vjernik može držati kako bi stajao na teološki čvrstom tlu i odande gradio misaono zdanje unutar kojeg bi se mogao sigurno kretati?
Kao vodilju u nekim od tih pitanja, u nastavku donosimo tekst Erica Berminghama s Kolbe Center for the Study of Creation, katoličkog portala koji se, kombinirajući znanost, filozofiju i teologiju, bavi proučavanjem stvaranja.
Bi li vanzemaljski inteligentni život služio na slavu Božju?
Posljednjih godina niz istaknutih katoličkih teologa i prirodoslovaca javno je istupio u korist postojanja vanzemaljskog, neanđeoskog, inteligentnog života u svemiru. Jedan od glavnih teologa koji javno potvrđuje postojanje takvog vanzemaljskog života je monsinjor C. Balducci. U ovom ćemo članku pokušati vjerno ponoviti argumente kojima su on i drugi katolički teolozi služili u obrani ove teze prije nego što pokažemo zašto vjerujemo da su njihovi argumenti krivi te da ih treba odbaciti.
Monsinjor Balducci prije svega tvrdi kako postoji toliko mnogo svjedočanstava očevidaca o NLO-ima koja prkose prirodnom objašnjenju u smislu našeg iskustva na Zemlji da bi bilo neznanstveno poricati objektivnu stvarnost tih fenomena i njihovo moguće izvanzemaljsko podrijetlo. Na drugom mjestu mons. Balducci tvrdi da bi postojanje drugih neanđeoskih inteligentnih bića u svemiru doprinijelo većoj slavi Božjoj, da bi bilo nelogično pretpostaviti tako veliku udaljenost između anđeoskih i ljudskih oblika života kakva se čini da postoji između anđeoskih bića i ljudskog života na zemlji (jer „priroda ne koristi skokove”) i da bi bilo poželjno potražiti takva možebitna inteligentna bića radi pomoći koju bi ona mogla pružiti čovječanstvu. U trećem dijelu svoje argumentacije mons. Balducci nudi izjave teoloških stručnjaka i dviju osoba koje su živjele sveto u prilog svojoj tezi.
Ispitajmo te točke redom:
1) Postoji toliko mnogo svjedočanstava očevidaca o NLO-ima koja prkose prirodnom objašnjenju da bi bilo neznanstveno poricati objektivnu stvarnost tih fenomena i njihovo moguće izvanzemaljsko podrijetlo.
1) Odgovor: Postoje dva problema s ovom argumentacijom. Kao prvo, pogrešno je tvrditi, zbog toga što se čini da su neki NLO fenomeni objektivno stvarni, da su stoga vjerojatno izvanzemaljski. To je pogrešno jer su drugi istraživači koji su iscrpno proučavali NLO-e uvjerljivo tvrdili da su fenomeni doista objektivno stvarni (tj. nisu halucinacije ili optičke iluzije), ali da su đavolskog podrijetla. Australski istraživač Gary Bates iznio je obilje dokaza za ovu tezu u svojoj knjizi Alien Intrusion. Čini se da mons. Balducci nije upoznat s ovim istraživanjem niti nudi bilo kakav konkretan dokaz da su se NLO-i pokazali kao dobronamjerni. Oslanjajući se na desetljeća istraživanja, Bates je pokazao iz iskaza zdravih, poštenih svjedoka o „kontaktu“ s onim što se doima kao vanzemaljci, da su se oni zapravo sreli s demonima. Navodi svjedočanstva brojnih svjedoka koji su bili uključeni u komunikaciju s nečim što je nalikovalo na vanzemaljce, čija je komunikacija potpuno prestala u trenutku kada su ispovjedili svoju vjeru u Gospodina našega Isusa Krista kao svoga Gospodina i Spasitelja. Jedan pouzdani svjedok evangeličke provenijencije posvjedočio je kako je noću ležao u svom krevetu kada se učinilo kako je strop njegove spavaće sobe nestao, otkrivajući svjetla nečega što je izgledalo kao svemirski brod na nebu iznad njega. Svjetlo se spustilo sa svemirskog broda i svjedok je opisao kako je osjetio neodoljivu silu koja ga je vukla u brod. U očaju je povikao „Isuse, pomozi mi!“ i cijeli je prizor – svemirski brod, svjetlo i sve ostalo – nestao u trenu.
Drugi proučavatelji susreta s „vanzemaljskom“ inteligencijom uočili su zajedničku temu poruka „prosvijetljenih“ vanzemaljaca: Oni kažu da su Buda, Isus, Muhamed i drugi proroci donijeli djelomično prosvjetljenje, ali da su oni, „prosvijetljeni“, došli uvesti Novo doba super-prosvjetljenja koje će dovesti do savršenstva sve prethodne objave i svjetske religije. Ova očita hereza iz pakla pokazuje kako đavao koristi svoje demone prerušene u „vanzemaljce“ kako bi pripremio vjernike različitog podrijetla da prihvate sotonistički Novi svjetski poredak sa svojom jednom svjetskom religijom koja se temelji na evoluciji.
2A) Postojanje drugih neanđeoskih inteligentnih bića u svemiru dovelo bi do veće slave Božje.
2A) Odgovor: Slabost ovog argumenta može se pokazati njegovim dovođenjem do logičnog završetka. Ako bi više inteligentnih bića služilo na veću slavu Božju, onda bi se moglo tvrditi da bi jedini način da se Bogu da dovoljno slave bio množenje broja inteligentnih bića do beskonačnosti. Ali znamo da to nije Božja volja, jer je On odredio broj inteligentnih bića koja će nastati do kraja svijeta. Stoga je sigurno da slava koju Bog traži od svojih stvorenja ne ovisi o količini nego o kvaliteti njihova odgovora na Njegovu ljubav. A to ne zahtijeva postojanje izvanzemaljskih stvorenja.
2B) Bilo bi nelogično pretpostaviti tako veliku udaljenost između anđeoskih i ljudskih oblika života kakva se čini da postoji između anđeoskih bića i ljudskog života na zemlji (jer „priroda ne koristi skokove“).
2B) Odgovor: Čini se da se argument monsinjora Balduccija temelji na usporedbi između palog čovjeka i anđela. Međutim, Bog je stvorio čovjeka u uzvišenom stanju svetosti tako da razlika između čovjeka i anđela nije bila ni približno tako velika na početku stvaranja kao što se sada čini. Prema načelu Lex Orandi, Lex Credendi, ova se činjenica rađa iz liturgijskih molitava, kao što je navedeno:
Istina je da je Gospod, Stvoritelj moj, uzeo blato iz zemlje i svojim životvornim dahom dao mi dušu i život, počastivši me i postavivši me na zemlju za kralja svega vidljivog, uživajući život anđela. – (Bizantsko dnevno bogoslužje, prije korizme, večernja, Stichera of the Triodion, 1, str. 785).
2C) Bilo bi poželjno potražiti takva možebitna inteligentna bića radi pomoći koju bi ona mogla pružiti čovječanstvu.
2C) Odgovor: Čini se da je ovaj argument pogrešan u dvije točke. Kao prvo, ako u drugim dijelovima svemira postoje pala neanđeoska inteligentna bića, ta bi bića mogla biti više prijetnja za stanovnike Zemlje nego blagoslov. Monsinjor Balducci pretpostavlja bez dokaza da bi super-inteligentna bića bila od pomoći stanovnicima Zemlje, ali veću inteligenciju grešna bića mogu koristiti za zle svrhe baš kao što je mogu koristiti milošću ispunjena bića za dobre svrhe. Štoviše, čini se da monsinjor Balducci previđa činjenicu da učenje magisterija autoritativno drži da je Crkva „savršeno društvo” i da ne treba pomoć superiornih inteligencija iz drugih dijelova svemira da svoje članove dovede do savršenstva. Ove dvije slabosti u argumentu monsinjora Balduccija otkrivaju njegovu tendenciju da na cijelo pitanje izvanzemaljskih bića gleda s izrazito naturalističkog stajališta, ostavljajući po strani stvarnost grijeha te stvarnost Božje milosti i nadnaravne providnosti.
3) Mons. Balducci nudi izjave teoloških stručnjaka i dviju osoba koje su živjele sveto u prilog svojoj tezi.
3) Odgovor:
Filozofi su odavno priznali da je „argument autoriteta“ najslabiji od argumenata – osim autoriteta samog Boga kada komunicira kroz svoju Riječ ili kroz Učiteljstvo svoje Crkve. Na žalost, monsinjor Balducci ne crpi svoja svjedočanstva iz Biblije, iz svete Predaje, pa čak ni iz spisa svetaca koje je Crkva odobrila.
Stoga je prije vrednovanja svjedočanstava koja on navodi važno ispitati Sveto pismo, svetu Predaju i učenje Magisterija o bilo kakvom učenju koje oni mogu sadržavati o ovoj temi. Što se tiče Svetog pisma, monsinjor Balducci tvrdi da „Biblija nema posebnih aluzija na druga živa bića, ali ni ne isključuje tu hipotezu”. Ovo nije čvrsta osnova na kojoj bi se mogla postaviti bilo kakva hipoteza – posebno u svjetlu mnogih odlomaka u Svetom pismu i autoritativnih učenja Magisterija koja tome proturječe.
Sveto pismo, Četvrti lateranski koncil, Tridentski koncil, Prvi vatikanski koncil te svi oci i naučitelji Crkve drže da je stvaranje završeno stvaranjem Adama i Eve te da je Bog stvorio „sve stvari, vidljive i nevidljive“ „odjednom“ što je kulminiralo stvaranjem Adama koji je u sebi sažimao tjelesni i duhovni poredak stvaranja. Pio II u svojoj enciklici Cum sicut1 također je osudio tvrdnju da je „Bog je stvorio i drugi svijet ne samo ovaj, te je u to vrijeme bilo mnogo drugih muževa i žena, pa dosljedno, Adam nije bio prvi čovjek.“
Prema Sirahu 49 i prema svim ocima i naučiteljima, Adam je bio kralj svega stvorenoga prije pada. Stoga bi sva neanđeoska inteligentna bića u drugim dijelovima svemira (koja Biblija ne spominje) bila podređena Adamu i stvorena nakon njega. Ali to je u suprotnosti s katoličkom tradicijom, posebno limiterom iz Četvrtog lateranskog koncila koji izričito uči da je Adam bio kruna i sažetak svega stvorenoga. Štoviše, u Postanku 1 Bog naznačava da su sunce i zvijezde stvoreni kao „znakovi“ za ljude na zemlji, a ne kao „sunca“ za podršku bioma drugdje u svemiru. Ako Postanak 1 opisuje stvaranje cijelog svemira i svega što on sadrži – kao što je Crkva uvijek naučavala – zašto onda ne govori ništa o hipotetskim neanđeoskim bićima monsinjora Balduccija?
Papa Pio XII je u svojoj enciklici Humani Generis rekao: „A kad se radi o drugoj mogućoj postavci, to jest o poligenizmu , kako ga zovu, tada sinovi Crkve nipošto ne uživaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono mišljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo pravih ljudi poslije Adama, koji ne vuku porijeklo prirodnim rađanjem od njega kao praroditelja sviju, ili da Adam označava neki skup praroditelja; nikako se naime ne vidi, kako bi se takve tvrdnje mogle složiti s onim što se nalazi u izvorima objavljene istine i dokumentima crkvenog učiteljstva o izvornom grijehu, koji proizlazi iz uistinu učinjenog grijeha jednog Adama, koji se rađanjem prenosi na sve, tako da ga svaki pojedinac ima kao svoj.“3
Ovo je također jasno i u svjetlu Postanka 3,204 gdje je Eva nazvana „majkom svih živih“. Budući da se Kristova smrt na križu dogodila samo jednom (usp. Rimljanima 6, 10 i 1. Petrova 3,18) na ovoj zemlji, te je imala otkupiti ljude od Adamova pada (usp. 1. Korinćanima 15,21-22), nije moguće da je Krist umro igdje drugdje u bilo koje drugo vrijeme. Stoga je besmisleno misliti da postoje drugi ljudi kojima je potrebno iskupljenje na stranom planetu. Gospin jedinstveni status Majke Božje također pokazuje da Krist nije mogao imati drugu narav budući da ne može imati drugu Majku. Gospina izjava u Lurdu – „Ja sam Bezgrešno Začeće” – eliminira mogućnost postojanja bezgrešnih vanzemaljaca budući da je ona jedino stvorenje začeto bez grijeha (i, kao što je sv. Maksimilijan Kolbe primijetio u svojim spisima, Adam i Eva su stvoreni, a ne začeti).
Prema 8. poglavlju Poslanice Rimljanima, kako su ga tumačili svi Crkveni oci, Adamov grijeh učinio je cijeli svemir podložnim propadanju, tako da bi sva neanđeoska inteligentna bića bilo gdje drugdje u svemiru patila zbog Adamovog grijeha. To predstavlja ozbiljan problem za tezu monsinjora Balduccija. Kao prvo, čini se da bi se bacila ljaga na božansku pravdu da se kazne bezgrešna inteligentna bića u drugim dijelovima svemira koja nemaju biološku vezu s Adamom – za razliku od članova ljudske rase na zemlji, koji su kao potomci preuzeli izvorni grijeh Adama i Eve. Drugo, prema katoličkom nauku Blažena Djevica Marija je jedina „bezgrešna”, ali ako, kao što je navodno (i bez dokaza) rekao sv. Padre Pio, „na drugim planetima ima drugih bića… koja nisu sagriješila i pala kao mi“, onda Gospa nije jedina „bezgrešna“, jer ta bića ne bi naslijedila manu istočnog grijeha od svojih roditelja i stoga bi bila ili bezgrešno začeta ili besmrtna u stanju stvorene besprijekornosti. U svakom slučaju, njihovo bi stanje proturječilo izjavi koju Gospi pripisuje netko tko dijeli mišljenje monsinjora Balduccija, budući da je za nju rečeno kako je potvrdila postojanje „ljudi” u drugim dijelovima svemira koji su „kao ljudi, podjednako okaljani grijehom, ali je i njih Krist otkupio, kao i ljude.“
Pretpostavljam da bi se ipak moglo tvrditi da postoje obje vrste izvanzemaljskih bića: ona koje Padre Pio navodno (bez dokaza) spominje, koja nisu griješila, i ona (navodno i bez dokaza) koje Gospa spominje koja jesu sagriješila. Ali ako je tako, zašto se Presveta Djevica u Božanskoj liturgiji naziva „jedinom bezgrešnom“? I zašto je Blažena Majka spomenula samo pala bića drugdje u svemiru, a Padre Pio (navodno) samo one koji nisu pali? Činjenica da obje ove izjave nisu prenijeli ljudi koji su navodno dali te izjave, već ljudi koji su tvrdili da su čuli te ljude, dodatno potkopava njihovu vjerodostojnost.
Teistički evolucionisti poput američkog fizičara dr. Stephena Barra i monsinjora Balduccija pretpostavljaju da se život može razviti iz neživota kroz materijalni proces, pa vjeruju da vanzemaljci imaju tijela (tj. da su tjelesni). To je također razlog zbog kojega Dr. Barr vjeruje da bi, ako bi vanzemaljci pali na Planet X, naš Gospodin Isus Krist uzeo tjelesnu narav vanzemaljaca Planete X da ih otkupi, baš kao što je uzeo našu ljudsku prirodu da otkupi nas. On to naviješta katolicima gdje god pođe. Ali to je bogohuljenje.
Dogma vjere je da naš Gospodin Isus Krist ima dvije naravi – božansku i ljudsku narav. Svako odstupanje od te doktrine je krivovjerje, čisto i jednostavno. Tvrditi da je naš Gospodin uzeo narav bića s Planete X ili Planete Y proturječilo bi dogmi o dvije Kristove naravi. Nevjerojatno nam je da nikada nismo čuli da je neki teolog prozvao dr. Barra po ovom pitanju. Dvije naravi Kristove je dogma pravovjerja koju bi svaki katolik trebao poznavati i braniti.
Uistinu, dogma o dvije Kristove naravi dovoljna je da opovrgne sve lude pretpostavke o našem Gospodinu koji se utjelovljuje u neljudskim tjelesnim naravima na planetima drugdje u svemiru. Ali te su pretpostavke također prilično neuvjerljive iz drugih razloga. Kao prvo, ne postoji niti jedno svjedočanstvo u korist njegove hipoteze od bilo kojeg oca ili crkvenog naučitelja, pa čak ni od bilo kojeg uglednog teologa prije šesnaestog stoljeća. Je li vjerojatno da bi Bog dopustio Crkvi da ne zna za tako važnu točku 1500 godina prije nego što je otkrije – ne svojim svecima ili naučiteljima, već spekulantima teolozima? Doista, sva njegova svjedočanstva osim jednog preuzeta su od teologa koji su živjeli u razdoblju kada su evolucija i duga vremena razdoblja bila općenito prihvaćena od strane katoličkih intelektualaca
.
To dovodi do još jednog uznemirujućeg opažanja, naime da se hipoteza mons. Balduccija gotovo uvijek predstavlja u kontekstu kozmičke evolucije i koristi se za jačanje vjere u evoluciju života na raznim planetima kroz prirodne procese. Doista, kao što Gary Bates dokumentira u knjizi Alien Intrusion, vjera u neanđeoska inteligentna bića gotovo je uvijek povezana sa zabludama New Agea i herezama svih vrsta. Ako je hipoteza mons. Balduccija točna, zašto je to tako? Zašto mistični spisi sv. Hildegarde iz Bingena, sv. Brigita Švedske, službenice Božje Marije iz Agrede i bl. Ane Katarine Emmerich, koje je Crkva odobrila, ništa ne govore o ovim hipotetskim neanđeoskim inteligentnim bićima?
Ta razmišljanja dovode do konačnog zapažanja.
Isus je rekao da stablo treba suditi po njegovom plodu. No kakav plod nosi hipoteza mons. Balduccija? Čini se da hipoteza mons. Balduccija smanjuje važnost čovjeka i njegovog zemaljskog doma u usporedbi s nekim čisto hipotetskim „superiornim inteligencijama“ u svemiru. S druge strane, Biblija i katolička Predaja uvijek su tvrdile da je utjelovljenje Isusa Krista na zemlji učinilo čovjeka i zemlju središtem stvorenog svemira i cijele povijesti. Nažalost, hipoteza mons. Balduccija jača vjeru u bankrotiranu evolucijsku hipotezu i odvraća ljudska bića od njihove primarne dužnosti, a to je da vrše volju Božju kako na Nebu, tako i na Zemlji.
Autor članka: Eric Bermingham, M.S., Aerospace Engineering
Link na originalni članak: https://www.kolbecenter.org/would-extraterrestrial-intelligent-life-redound-to-the-glory-of-god/
Preveo: D. P.
