Prije neki dan ministar obrane RH, Ivan Anušić bio je u posjeti Njemačkoj i susreo se s njemačkim kolegom Pistoriusom. Razgovor koji su vodili očito je bio konstruktivan, a odličan je i ugovor koji su potpisali.
Tu je u posao „uletio“ i naš DOK – ING koji je najavio usku suradnju s vodećom europskom tvrtkom za proizvodnju oružja Rheinmetall. Naime, DOK – ING i Rheinmetall osnovat će tvrtku koja će se baviti proizvodnjom besposadnih kopnenih borbenih i neborbenih sustava (UGS – unmanned ground system).
U okviru buduće suradnje, radit će se na besposadnom borbenom sustavu Wingman za potporu oklopnim i mehaniziranim postrojbama. Koliko je posjet bio važan i koliko nam doprinosi, govori činjenica da je dogovorena nabavka modernog njemačkog tenka Leopard 2A8, inače najnovije inačice tog tenka.
O tenku ću podrobno kasnije jer je u svemu ovome kao i u brojnim drugim primjerima djelovanja naših vlasti učinjena pogreška. O tenku Leopard 2A8 pisat ću niže u tekstu, ali ne mogu se načuditi potezima naših vlasti koji se ponašaju kao diletanti ili likovi koji Rusiji namjerno prkose, ponašajući se kao da smo zemlja s 30 milijuna ljudi i opaka vojna sila, a ne mala zemlja s nešto više od 3,5 milijuna stanovnika.
Naime, RH za svoje potrebe nabavlja 50 komada tenkova Leopard 2A8, ali 30 komada naših tenkova M84 te 30 oklopnih transportera M80 šalju se Ukrajini. Nemam ništa protiv toga, ali pobogu, zašto Rusima mašemo crvenom krpom ispred očiju??? Ta stvar sa slanjem hrvatskog oružja Ukrajini trebala je ostati u tajnosti.
Naravno da bi to izašlo na vidjelo vrlo brzo, ali ovako javno ići u to i naglašavati to hrvatsko slanje naoružanja je vrlo opasno. Srbija koja se naziva prijateljicom Rusije, također šalje streljivo i naoružanje Ukrajini i toga je do danas poslano jako puno, ali o tome se šuti. Rusija za to zna, ali gledaju to kroz prizmu novca I određenih interesa Srbije, dok u našem primjeru imamo isključivo odašiljanje otrovnih strelica prema Rusiji, a što jedna mala zemlja poput nas ne smije činiti.
Odradi posao u miru i tišini, a kada stvar izađe na vidjelo onda opravdaj svoj postupak, a ne se direktno upuštati u konflikt na razini svjetske sile. Što se tiče slanja naših tenkova Ukrajini kao i transportera, ovih 30 komada su prva tranša. Posao je izuzetno dobro odrađen, izbirali su jako dobre tenkove i na to sam ponosan, ali dajte ljudi, jezik bi trebao ipak biti malo kraći.
Ovaj tenk, ovaj oklop i naoružanje su izvrsni za nas jer kada birate tako nešto, prvo o čemu morate misliti je to da će jednoga dana u tom tenku biti naši sinovi, očevi ili braća. Naši vojnici, a cilj je da na eventualnom bojištu u eventualnom ratu imaju veliku šansu za preživljavanje, a što upravo ovaj tenk pruža. I dok jedni pišu I pričaju kako je era tenkova prošla, to definitivno nije tako. Tenk je tenk I pravilnom upotrebom uz odličnu posadu on je I dalje ono što jednoj vojsci na terenu pruža veliku vatrenu moć.
Što je to Leopard 2A8 I koje su mu osnovne karakteristike?
Naime, radi se o najnovijoj generaciji tenka Leopard, njemačkog proizvođača Krauss – Maffei Wegman (KMG). Ovaj tenk koristi novu vrstu kompozitnog oklopa, a kao dodatak preživljavanju na bojištu tu je i aktivna zaštita Trophy, izraelskog proizvođača Rafael Advanced Defence Systems. Sustav funkcionira tako da uništava nadolazeću prijetnju u 3 koraka i to otkrivanjem, praćenjem i uništavanjem. Sustav se neće aktivirati ako je prepoznao da projektil koji je moguća prijetnja tenku, neće udariti u tenk.
UKoliko je sustav prepoznao mogući pogodak u tenk, aktivira se i uništava prijetnju. Primarno naoružanje tenka je glatkocjevni top L55 koja koristi poboljšano streljivo poput najnovijeg APFSDS (visokoprobojno streljivo, kreće se brzinama od oko 1200-1800 m/s, a načinjeno je od osiromašenog urana ili wolframa) ili HE projektila. U tenk je ugrađen motor MTU MB 873 Ka-501 s 1500 konjskih snaga, a što mu daje veliko ubrzanje I bolje manevarske sposobnosti. Naravno u elektroničkom smislu ovo je posljednja riječ tehnike i tema za poseban blog.
Osim nabavke ovog tenka, s Turskom je dogovorena nabavka bespilotne letjelice Bayraktar TB2, turskog proizvođača Baykar. Iako je predsjednik Milanović “popljuvao” ovaj stroj kao i neki slični njemu, ipak nisu u pravu. Naime, govori se kako nisu dugo izdržali u ukrajinskom sukobu, no suprotno tome, Turci su iz toga izvukli pouku i TB2 učinili drugačijim i otpornijim ugradivši mu sustave za elektronsko ratovanje i zaštitu od elektronskog ometanja.
S Rotax 912 motorom, ovaj letjelica može ostvariti brzinu od oko 220 km/h, autonomiju od oko 150 km (ovisno o terenu i uvjetima) s maksimalnom visinom leta na 8.000 metara ili operativnoj visini od 5000 metara. Ova letjelica može nositi 4 vođena projektila MAM-L i MAM-C (MAM L je protuoklopni, a C je protupješački).
Za OSRH pribavlja se 6 letjelica skupa s naoružanjem čija količina nije poznata. Dakle, za OSRH nabavljaju se novi i poboljšani modeli. Oni koji su napravljeni u skladu s naučenim prvenstveno u Ukrajini.
Svima je već poznato da je tu i nabavka HIMARS-a te samovoznih haubica Caesar, ali ono što je zaista potrebno i što smo već trebali imati u pogonu je svakako PZO sustav srednjeg dometa, ako iz financijskih ili drugih razloga još nismo u mogućnosti nabaviti sustave dalekog dometa. Bilo kako bilo, srednji domet ipak bi odigrao veliku ulogu i od velike je važnosti za PZO.
Zaključno, sve od nabavke je odlična stvar za HV, ali mislim da se ipak treba susprezati od previše hvalisanja i davanja nekih podataka u javnost.
Naročito kada je u pitanju slanje naoružanja za Ukrajinu.
