Sada već bivši kanadski premijer Justin Trudeau personifikacija je suvremenog neototalitarizma, te nečasne podmukle nove inačice autoritarnih sustava koja se prikriva velom demokracije i progresivne ideologije.
On je također utjelovljenje rastućeg psihopatološkog obrasca često nazivanog društvenim parazitiranjem, u kojemu si oportunistički pojedinci prisvajaju društvene bodove koristeći se metodama kao što su signalizacija vrlina, igranje uloge žrtve, perpetuiranje “socijalno osviještenih” mantri te zazivanje represije nad onima čiji stavovi odstupaju od mišljenja većine.
Shodno tome, svaki Trudeauov nastup prebojan je zamornim kvazihumanizmom, intelektualno lijenim papagajskim ponavljanjem globalističkih i progresivnih dogmi te etiketiranjem svojih neistomišljenika, a sve to skrivajući se iza pseudomoralnog štita zamišljenih i stvarnih potlačenih društvenih grupacija.
Teško je stoga pogledati ijedan njegov javni govor bez osjećaja susramlja i nelagode pred neautentičnošću koja se slijeva iz svake njegove riječi i svakog njegovog pogleda. Radi se o čovjeku koji je raskrinkao svoju navodnu tolerantnost i inkluzivnost kada je tijekom pandemijskog cirkusa naložio bankama i kartičnim tvrtkama da blokiraju bankovne račune prosvjednika protiv njega i njegovih mjera.
Time je tisućama politički nepodobnih kanadskih građana preko noći oduzeta mogućnosti korištenja svoje privatne financijske imovine, jer je politika u simbiozi s financijsko-tehnološkim korporacijama tako odlučila mimo bilo kakvog sudskog procesa. Sjećamo se i strahotnih tadašnjih scena policije koja napada prosvjednike i gazi ih policijskim konjima.
Na to većina mainstreama nije ni trepnula.
Nešto što bi u svakom političkom udžbeniku bilo prozvano protudemokratskom nacionalizacijom privatnog vlasništva danas je legitimirano.
Nadalje, jedna od široko korištenih kanadskih pandemijskih mjera bio je tzv. nadzor otpadnih voda (eng. wastewater surveillance), gdje je vlast bez pristanka građana nadgledala sadržaj kanalizacija kako bi kemijskom analizom ustvrdila čije izlučevine sadrže natruhe virusa, te kako bi ti građani mogli biti stavljeni na popis novozaraženih. Jezivo je to što Trudeau takvim potezima nije napravio nešto neviđeno u današnjem svijetu, već nešto što, primjerice, kineska autoritarna vlast čini već godinama.
On i njemu slični našu su civilizaciju, koja se nekada ponosila svojom demokracijom i nominalnim pluralizmom, odveli u smjeru totalitarizma, i to totalitarizma nezamislivo naprednog tehnološkog tipa čije obrise na zapadu svakim danom vidimo sve jasnije. Sotona u modernom svijetu govori jezikom žrtava, napisao je svojevremeno Rene Girard.
Nasuprot prošlostoljetnih otvoreno represivnih sistema, totalitarni demon našeg doba nosi nasmijano umiveno birokratsko lice, lice koje će nam ispraznom sladunjavom retorikom trabunjati o progresivnoj važnosti beskrajne ljubavi i o nužnosti brige za potlačene, dok će istovremeno pod tom krinkom vrebati trenutak da nas žrtvuje na oltaru svoje ideologije.
