Živimo u zanimljivim vremenima, jer nikad nije bilo više obrazovanih ljudi ni sposobnijih strojeva. Je li sve ovo već viđeno?
Jedan od najčudnijih filmova ikad snimljenih, sovjetski znanstvenofantastični „Stalker“, smjestio je radnju u takozvanu Zonu. Negdje u njezinoj sredini, zatvorenoj i zabranjenoj za ljude, nalazi se soba za koju se vjeruje da ispunjava najdublje ljudske želje.
Film je 1979. snimio Andrej Tarkovski prema romanu „Piknik pokraj puta“ braće Arkadija i Borisa Strugackog iz 1972. godine. U romanu želje ispunjava Zlatna kugla, a sobe nema, jer su je braća smislila tek u scenariju, a Tarkovski je od nje napravio film o čovjeku koji stoji pred vratima onoga što najviše želi.
Možda se takva soba nalazi i u našem vremenu, a zove se superinteligencija.
Sada se vraćamo u doba mitskih Gruntovčana, u Podravinu savršenog blata, golih krošanja i maglovitih jutara.
Cinober i Dudek voze se zapregom punom trstine. Dudek pita svojega teteca Cinobera kako to da posao s trstinom ne ide kad je računica napravljena, a Cinober mu objašnjava da je računicu napravio za njih dvojicu, a sada se cijeli Gruntovec bavi trstinom, pa je cijena pala.
U Gruntovcu tada nije bilo burze, inače bi Cinober Trstina Co. potonula kao kamen v Dravu.
Događa li se nešto slično sa superinteligencijom?
Mnogi koji su prvi put vidjeli što AI može nisu vjerovali vlastitim očima. „Ovo će promijeniti svijet“, zaključili su oni pametniji i vidovitiji.
Krenuli su svi, jer su brzina razvoja i moguća zarada bile i ostale obećavajuće. Neki su podsjećali na burzovne balone iz devedesetih, osobito na internetski, koji je puknuo 2000. godine.
Balon pritom ne znači da je tehnologija kriva, jer je internet preživio 2000. godinu, a mnogi koji su ga financirali nisu.
Kineski AI balon
Kina je prva osjetila što se događa kada svi požele proizvoditi trstinu.
Šangajski indeks STAR 50, u kojem su najveće kineske kompanije za umjetnu inteligenciju i čipove, izgubio je oko 40 posto u odnosu na ljetni vrhunac. Prema izračunu Reutersa, to je oko 480 milijardi dolara izgubljene tržišne vrijednosti u manje od četiri mjeseca. Širi kineski indeks CSI 300 u listopadu je izgubio 8,5 posto, što mu je najveći mjesečni pad u više od deset godina.
Ni nakon pada nije jeftino, jer STAR 50 i dalje vrijedi stotinjak godišnjih dobiti svojih kompanija, više od tri puta koliko američki Nasdaq 100. Trstina je pojeftinila, ali još nije jeftina.
Isti scenarij istodobno je pogodio i ostatak Azije, osobito dionice čipova i AI infrastrukture. Tajvanski i južnokorejski indeks posljednjih su tjedana imali dnevne padove veće od tri posto, a od vrhunca su izgubili više od deset posto. Najveći su gubitaši opet tehnološke dionice, dok je okidač bio pad američkih tehnoloških dionica, a ne Kina.
Riječ je, dakle, o istom pitanju koje se odjednom postavlja na svim burzama, a ne o kineskom problemu koji se širi svijetom. Hoće li AI zaraditi onoliko koliko je u njega potrošeno?
Što su zapravo gradili? Ogromne podatkovne centre, za koje su kupovali procesore, osiguravali električnu energiju, gradili infrastrukturu i uzimali kredite.
Hoće li AI propasti?
Problem je što nitko sa sigurnošću ne zna koliko će te infrastrukture zaista trebati. Ne zna se ni gdje će biti težište buduće tehnologije. A nije poznato ni hoće li današnji skupi podatkovni centri za nekoliko godina vrijediti jednako.
Sjetimo se tržišta nekretnina, na kojem su najgore prolazili investitori koji su uzeli kredite, započeli gradnju i približili se završetku upravo kada je tržište palo. Stanovi su bili gotovi, ali kupaca po zamišljenim cijenama više nije bilo.
Bolje su prolazili oni koji su zgrade završili, većinu stanova prodali i naplatili, pa s gotovinom čekali novi ciklus.
Kod AI-ja je situacija još složenija. Stan će i za deset godina uglavnom ostati stan, bio on onoga koji ga je gradio ili banke koja je dala kredit, dok bi skupi procesor za pet godina mogao biti tehnološki zastario. Moguće je i da će nova tehnologija za isti posao trebati mnogo manje računalne snage.
To ne znači da će AI propasti, jer bi možda, upravo suprotno, mogao postati toliko uspješan i jeftin da će ga koristiti gotovo svi. Ni to još ne znači da će svi koji danas grade infrastrukturu na njoj i zaraditi.
Cinober je računicu napravio za sebe, a za cijeli Gruntovec nije.
Računica ulagača
Ulagači su pogledali cijene i vidjeli da se tehnološke dionice prodaju po 20, 30, a u Kini i po stotinu godišnjih dobiti, pa su odlučili povući novac.
U tome im je pomogla i kriza u svijetu. Hormuz je gotovo zatvoren, od ovoga ljeta pod udarom je i Bab el-Mandeb. Istovremeno, ukrajinski dronovi smanjili su rusku proizvodnju dizela za gotovo trećinu. Kad energija poskupi, odmah se očekuje inflacija, a od Feda da digne kamate. Još su svježa sjećanja na takve slučajeve. Prinos američke desetogodišnje obveznice sredinom rujna 2026. prešao je pet posto, prvi put od 2023.
Kad obveznica nosi pet posto, dionica koja vrijedi 20 godišnjih dobiti može donijeti i puno više. Ali to se i ne mora nužno dogoditi, a može i pasti, i to jako. Dramatičan pad smo vidjeli i još gledamo na kineskom STAR 50. Ulagač s deset milijuna dolara u obveznicama dobiva pola milijuna godišnje i mirno spava. S pola milijuna može se sasvim pristojno zabaviti. OnI rijetki koji su u pravo vrijeme prodali tehnološke dionice sada čekaju da padnu. U tom slučaju mogu kupiti možda i više nego što su prodali i pritom se bezobrazno obogatiti. Naravno, ovo vrijedi ako im je novac jedini smisao, kao Cinoberu.
Za razliku od Cinobera, Dudek svoj smisao objašnjava u zadnjoj epizodi, u razgovoru s Ferčijem:
„Meni je milejše pod svojom hruškom gladen biti neg sve bogatstvo sveta imeti.“
Povratak u Zonu
Vratimo se Andreju Tarkovskom, u čijem „Stalkeru“ postoji priča o Dikobrazu, Stalkerovu učitelju. Dikobraz je ušao u sobu kako bi vratio brata kojeg je sam odveo u smrt, a kući se vratio bogat. Soba, naime, ispunjava želju koju stvarno imaš, a ne onu koju izgovoriš. Tjedan dana kasnije Dikobraz se objesio.
Sam Stalker zarađuje vodeći druge do sobe, a u nju nikad ne ulazi.
Možda je superinteligencija naša nova soba. Svi žele prvi stići do nje, pa se grade putovi, ulažu milijarde, podižu golemi objekti i troši nezamisliva količina energije. Dosad su najsigurnije zarađivali vodiči, oni koji prodaju čipove, struju i beton.
Nitko još pouzdano ne zna što će se dogoditi kada stignemo do vrata.
Cinober bi u sobu ušao s računicom, a Dudek ne bi ni ušao, jer je njegova soba pod kruškom.
AI Assisted
