Trumpovo preuzimanje američke vlasti odjeknulo je poput granate po cijelome zapadu. Supstancijalna civilizacijska promjena koju on donosi osjetila se i u ratom pogođenoj Ukrajini, točnije u uredima njezinog vodstva. Naime, Zelenski je u nedavnom intervjuu rekao da Ukrajina nikada nije zaprimila više od 100 milijardi dolara američkog novca koji joj je trebao biti poslan.
Njegovo priznanje, izrečeno u indikativnom trenutku rekonceptualizacije pogleda velikog broja ljudi na tamošnji rat, bilo je popraćeno začuđujuće jednostavnim objašnjenjem da “ne zna gdje je sav taj novac završio”. Valja naglasiti da ovdje ne govorimo o par stotina tisuća dolara, koji se mogu zamračiti na razne načine u kaotičnom stanju kakvo rat zaista jest, već o stotinama milijardi dolara.
Ovakav razvoj događaja može se promatrati kao još jedan u nizu dokaza da u srži ukrajinske priče postoji mračno naličje, naličje koje sve više podsjeća na svojevrsnu golemu operaciju pranja novca, odnosno na još jednu prevaru globalističke elite upakiranu u celofan tzv. strane pomoći (eng. foreign aid).
Nije slučajno što je Trump prije koji dan najavio potpuno obustavljanje američkog slanja novca po cijelome svijetu dok se minuciozno ne analizira što se zapravo s tim novcima želi postići. Američka strana pomoć utjelovljenje je one narodne „čuvaj se [američke duboke države] i kad darove nosi“, stoga Trumpovo zaustavljanje njihovog širenja demokracije (čitaj: globalističkog širenja progresivnog jednoumlja po svijetu) dolazi kao lijek na ranu.
Mnogima sada postaje jasnije da bivši Bidenov režim, kao vrhuška zapadne globalističke-progresivne mašinerije, nikada nije mario za obranu Ukrajine niti za njezinu “demokraciju”. Iza njihovog proukrajinskog pseudomoraliziranja krila se svojevrsna psihološka operacija osmišljena da manipulira javnošću i natjera mase da dobrovoljno predaju svoju sigurnost i prosperitet, a ukrajinski građani i svoje živote u ruke korumpiranih oligarha. Nažalost, u svojim su naumima dobrim dijelom uspjeli.
Kako bi se uvjerili da takva evaluacija nije ishitrena niti pretjerana, vratimo se na trenutak s ovim novim saznanjima na početak. Američki se establišment godinama dokazano uplitao u ukrajinsku unutarnju politiku.
Podržavali su prosvjede koji su prerasli u obojenu revoluciju, otvarali niz svojih medijskih kuća na tamošnjem teritoriju u isto to vrijeme, a nakon pada vlasti 2014. godine instalirali su sebi podobne ljude na čelo države – za što postoje nepobitni dokazi, poput ozloglašenog telefonskog razgovora Victorije Nuland u kojem odlučuje tko će preuzeti ukrajinsku vlast kao da slaže kvartovsku nogometnu momčad. Ista je to Victorija Nuland, da podsjetimo, koja je prema svjedočenju mađarskih političkih dužnosnika slala naloge Mađarskoj o tome kako bi trebali voditi svoju državu, to jest kako moraju biti puno progresivniji.
Ukrajina se godinama naoružavala, kako pod Obaminom vladavinom tako i pod Bidenovom. Nitko pritom nije upozorio da će takvo ophođenje neizbježno dovesti do ruskog vojnog odgovora, što je nešto što Amerikanci znaju već desetljećima. Ukrajina je postupno pretvarana u zapadnjačkog psa rata, no njezini pokušaji da uđe u NATO višestruko su odbijeni. Stoga možemo zaključiti da je dobivala taman toliko zapadne “pomoći” koliko je bilo potrebno da se isprovocira ruski odgovor, ali ne i dovoljno da se Rusija NATO-ovim kišobranom odvrati od napada.
Danas znamo i da je Bidenova obitelj cijelo to vrijeme sklapala sive poslove s ukrajinskim energetskim oligarsima, a sumnjivost cijele te koruptivne zavrzlame produbljena je sramotnim Bidenovim odlaskom s predsjedničkog mjesta tijekom kojega je preventivno pomilovao svog sina za sva moguća kriminalna djela koja je ovaj počinio.
Pomilovanje indikativno seže otprilike do istog vremena (2014.) kada je njegov sin Hunter započeo svoju suradnju sa spomenutim energetskim lobijem, a kada je Biden stariji bio američki potpredsjednik i glavni američki dužnosnik za Ukrajinu. Upravo je u to vrijeme i započela ova posljednja faza sukoba.
Kada je Biden 2020. u predsjedničkoj fotelji smijenio Trumpa, u čijem mandatu nije bilo nikakve eskalacije u Ukrajini, slanje oružja naglo se povećalo – i to prije početka konkretnog oružanog sukoba s Rusijom. Cilj dakle nije bio mir, već, u najmanju ruku, strateška prednost i hladnoratovsko iscrpljivanje Rusije preko leđa ukrajinskih civila. No pogrešno bi bilo uzroke ove tragedije tražiti isključivo u uobičajenom geopolitičkom naguravanju velesila.
Trumpov nominirani glavni čovjek za zdravstvo, Robert Kennedy Jr., javno je govorio o nizu američkih bioloških laboratorija na ukrajinskom teritoriju, koji podsjećaju na one otvorene u Kini, iz kojih je, kako sadašnje informacije govore, iscurio i koronavirus. Što se točno tamo radilo, zašto javnost o tome nije bila obaviještena te je li taj faktor ono što povezuje ukrajinsku i pandemijsku priču, koje su se naprasno preko noći smijenile na naslovnicama zapadnih mainstream medija, za sada ostaje nejasno.
Kennedy je upozorio i na skandalozne dogovore aktualne ukrajinske vlasti s američkim megakorporacijama poput BlackRocka, kojima potonji potiho preuzimaju kontrolu nad ukrajinskim teritorijem pod krinkom “budućih ulaganja” u obnovu države. Nismo sigurni koliko će Ukrajini značiti ulaganje u obnovu jednom kada im država bude lišena suverenosti, prema čemu trenutno strmoglavo idemo.
Sve ove brige okrunio je senator Mitch McConnell kada je rekao da se ukrajinski rat ne smije gledati kao gubitak američkog novca, već kao ulaganje, jer će taj novac na koncu ionako završiti u rukama američkih proizvođača oružja (tj. njihovog većinskog vlasnika BlackRocka). Stotine tisuća civila dakle izgubili su svoje živote, milijuni su patili, a zapadnjačke političke elite pripomagale su produbljivanju tog sukoba ne iz humanitarnih razloga, nego radi vlastitog profita.
Zapadna se globalistička mašinerija naviknula održavati na poziciji moći kroz napredne manipulacije i nikad viđenu propagandu. Modus operandi uvijek je isti: kada jedna laž postane neodrživa, jednostavno se prelazi na novu. Pandemijski je cirkus prije koju godinu polako gubio svoj odjek u umovima građana, koji naprosto više nisu mogli skretati pogled na more izrečenih laži, stoga je on preko noći poslan u povijest početkom ukrajinskog rata.
Ljudi više nisu padali kao zombiji po ulicama, a politički nepodobnici više nisu bili bakoubojice. Sada su eventualno postali putinofilima. Iz svega što smo od tada naučili postalo je bjelodano da preispitivanje potencijalne strahotne korupcije, izvršene preko leđa civilnog stanovništva i preko leđa jedne urušene države, nije ni približno isto što i ljubav prema Putinu.
Za razliku od njihovog ranijeg totalitarnog etiketiranja svojih neistomišljenika, pokret otpora protiv mašinerije ovoga puta ima svoju osobu na vlasti ključne zapadne velesile. Mašinerija stoga paničari. Trump je najavio raskrinkavanje svih zlodjela koja je američka duboka država izvršila preko tzv. USAID-a, odnosno manipulativno prozvane strane pomoći. Vrlo je lako moguće da je iznenadno priznanje Zelenskog također rezultat te panike.
U tim postavkama više nema nikakvog opravdanja za izbjegavanje postavljanja krucijalnih pitanja: tko je stvorio preduvjete za ovaj krvavi rat i zašto? Tko je imao interes u njegovom produljenju i produbljivanju? Zašto pronalazimo kontinuitet proratnog djelovanja i prčkanja po ukrajinskoj sudbini od Obame prema Bidenu?
Zašto svi šutimo na činjenicu da se američka globalističko-progresivna klika kontinuirano drsko miješa u unutarnje procese suverenih zapadnih država? Nadalje, hoće li oni koji su gurali veliku laž zvanu „Rusija je preko noći napala Ukrajinu, a mi s tim nismo imali veze“ konačno odgovarati? Izvjesno je da ćemo na sve više ovih pitanja u narednom periodu dobiti odgovore. Na nama je da s njih ne skrećemo pogled.
Prividom prosvjeda protiv prosvjeda: Narodno biće je zbunjeno i izgubljeno
