HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLOGA I PROSLAVLJENOGA, KOJI KRALJUJE NAD SVIME! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, vedro, bez ijednoga oblačka, temperatura ispod deset stupnjeva, za ovo doba godine neobično hladno. Ovdje nije naškodilo usjevima, a vjerujem da je u unutrašnjosti bilo i mraza i slane.
Krist kao most i ustrajnost u molitvi
Jučer bijaše dan kišovit, sinoć i pod kišom prepuna crkva i župna dvorana Ivana Pavla II., zatim mnogo, mnogo ispovijedi. Zahvalimo Gospodinu za sve koji pristupaju tom preporodnom sakramentu u kome postajemo ponovno djeca Božja, živi udovi Kristova tijela – Crkve, koja je sveopći sakrament spasenja, dok je Krist izvorni sakrament u svijetu. Poveznica neba i zemlje, pravi Pontifex – onaj koji je sagradio most između nas i nebeskoga Oca.
Zahvalimo za ovaj Dan Gospodnji, sedmu nedjelju po Uskrsu. Nalazimo se u devetnici Duhu Svetom. Upravo danas slušamo kako su učenici bili ustrajni u molitvi zajedno s Marijom, Isusovom Majkom, nekim ženama i Isusovim rođacima. Ustrajali su u molitvi. Posvetili su se molitvi.
A u evanđelju današnjega dana imamo upravo 17. Ivanovo poglavlje – prvih desetak redaka Isusove Velikosvećeničke molitve u kojoj on izlijeva, pretače svoju dušu i srce u riječi, u usrdnu molitvu Ocu nebeskome. Dvogovor Isusa i Oca i molitva za učenike. Da ih posveti u istini i spoznaji Boga.
Pavao će reći Solunjanima da neprestano mole. Kako neprestano moliti? Četiri su nakane i svrhe molitve: klanjanje, zahvaljivanje, kajanje i zadovoljština za grijehe te molba za naš svagdanji kruh, naše istinske potrebe kako ih Bog vidi.
Svi možemo iskreno moliti nešto poput ovoga, svako jutro: „Bože, ja sam pali i krhki grešnik; danas ću većinu vremena provesti tako da tebe zaboravim u svome danu. Ali vjerujem i nadam se da me nikada nećeš zaboraviti.“ I ako to iskreno mislimo, on će nas prihvatiti. Bog nas shvaća ozbiljno: prihvatit će naša djela, naše radosti i naše patnje, kao i naše molitve ako mu ih prinesemo.
Rad i zahvalnost kao oblici molitve
Većina nas zna da Bogu možemo prinijeti i svoj rad. Radimo za sebe, svoju obitelj i dobrobit drugih ljudi, naravno, kakvu god uslugu naš rad čini za njih; ali istovremeno možemo raditi i za Boga, koji nas je stvorio da radimo za dobrobit jedni drugih, kao i za svoje vlastito. To možemo činiti bez obzira uživamo li u svome radu ili ne. Ponekad naš rad može biti radost, a ponekad naš rad može biti muka i patnja, i oboje možemo prinijeti Bogu kao molitvu.
Rad može biti molitva, prinesena i Bogu i našem bližnjemu kao čin ljubavi, kao poslušnost dvjema velikim zapovijedima: ljubiti Boga svim srcem i svoje bližnje kao same sebe.
Zahvalnost je bitna dimenzija molitve. Slušanje izvrsne glazbe (ne rock-glazbe koja unosi nemir u dušu) sa zahvalnošću može biti oblik molitve. Uživanje u dobroj hrani sa zahvalnošću može biti oblik molitve.
Samo šetnja i uživanje na svježem zraku može biti oblik molitve. Možemo postupno njegovati ovu naviku stalne molitve zahvalnosti bez oduzimanja vremena ili truda od bilo čega drugog, jednostavno brzim “Hvala”. Hvala ti, Bože! Potrebno je manje od jedne sekunde da se to izmoli. A zahvalnost je i najlakša vrsta molitve i najradosnija.
Naravno, uz ove stalne načine molitve, trebali bismo imati i posebno vrijeme za molitvu i ništa osim molitve u to vrijeme ne bi nas smjelo zaokupljati. Upravo kao što imamo poseban sat svaki tjedan u nedjelju za najsavršeniju i najmoćniju molitvu, misu, koja je prinos samoga Isusa. I trudimo se ići na svetu misu jer to je živi susret sa živim, proslavljenim Isusom Kristom. I slušajmo pozorno njegovu riječ.
Prenošenje vjere i svjedočanstvo Fatime
Uzor molitve mogu nam biti oni pastiri iz Fatime. Bili su nepismeni, roditelji su im posredovali najbitnije iz vjere i to su onda molili. Ovih dana Vatikan sprema dokument “o prenošenju vjere”. Vjere nestaje, napose na Zapadu. I biskupi su odreda htjeli da se izda dokument o prenošenju vjere.
Ako nema obiteljske molitve i vjere, teško da će dijete prihvatiti vjeru i odlučiti se za Isusa Krista. Majke su prve svećenice u odgoju djece. One čuvaju obiteljsko ognjište, one rade i mole i djecu poučavaju.
Prisjetimo se samo potonjega životnoga tijeka troje vidjelaca. Razmotrimo izvanredno svjedočanstvo fatimske djece nakon ukazanja. Francisco se posvetio tihoj molitvi i klanjanju, želeći prije svega utješiti Boga. Jacinta je razvila neizmjerno suosjećanje prema grješnicima i spremno je prihvatila patnju za njihovo obraćenje. Lucija je posvetila svoj dugi život širenju poruke koja joj je povjerena.
Ova djeca nisu se preobrazila u slavne osobe, nego u svece. Dvoje njih je proglašeno svetima. Ta je razlika uvelike važna. Moderna kultura često više cijeni vidljivost nego svetost. Potičemo se da postanemo poznati, a ne da postanemo sveti i dobri. Ali nebo drugačije mjeri veličinu. Najveće duše su one koje najdublje ljube, najvjernije mole i najpotpunije se predaju Božjoj volji.
Poruka Fatime suočava nas i sa stvarnošću grijeha. Marija je učila djecu moliti: “O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, napose one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe!” Tu je molitvu naučila Marija djecu. Dakle, molitva s neba.
Suvremeno društvo često izbjegava jezik grijeha, a Marija upravo govori o paklenom ognju. Govor o grijehu stvara nam nelagodu. Preferiramo blaže riječi: pogreške, slabosti, disfunkcije. Pa ipak, grijeh je stvaran jer je ljubav stvarna. Grijeh ranjava odnose, oštećuje duše i odvaja čovječanstvo od Boga.
Glas Majke
Marijina tuga u njezinim ukazanjima proizašla je iz činjenice i stvarnosti pakla te koliko se duša udaljava od Boga kroz uporno odbacivanje njegove milosti i ljubavi. Pa ipak, i Međugorje i Fatima u konačnici nisu poruka očaja nego nade.
Marija iznova i iznova upućuje čovječanstvo na milosrđe. Poziva na obraćenje i pokajanje jer je pokajanje moguće. Ispovjedaonica je najbolji svjedok tomu. Marija traži molitvu jer molitva mijenja srca. Govori o svom Bezgrešnom Srcu jer je Božja ljubav jača od zla. Nemojmo odbiti glas Majke! Ona moli s nama i za nas!
Više od istog autora:
Carstva padaju, ideologije se ruše, vojske nestaju, što ostaje?
