HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI JE NAZOČAN U PRESVETOJ EUHARISTIJI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Četvrtak je – spomendan na Posljednju večeru, Isusove oproštajne govore te njegovo jamstvo da će ostati među svojima pod prilikama Kruha i Vina – u Euharistiji. Novi Savez u njegovoj Krvi.
Daje tumač onoga što će se dogoditi sutradan, na Veliki petak, kad bude nevin osuđen, mučen, razapet te kad predaje svoju Majku Mariju Ivanu – a time i Crkvi te svima nama za Majku. Slavili smo to ovih dana. Gospodinov križ, njegovo uzdignuće, uzvišenje, nakon svih povijesnih peripetija te svojatanja toga Križa – znaka našega spasenja. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, za još jedan vedar dan, osunčan, kad se i berba bliži svomu kraju te se sprema postupno i zimnica. Ovdje hodočasnička rijeka ne prestaje, svaku večer imamo više od stotinu svećenika na oltaru, a barem dvadesetak ispovijeda pored crkve hodočasnike na drugim jezicima. Čudo milosti.
Život pod znakom križa i svjedočanstvo mučenika
Izmolimo svoje uobičajene molitve. Svjesno. Načinimo i znak križa – svjesno! Svaki kršćanski život počinje i završava pod istim znakom – znakom križa! Na dan našeg krštenja, prije nego što smo mogli izgovoriti riječ ili razumjeti bilo što, netko nam je nacrtao-urezao križ na čelu i proglasio nas Kristovim. „Ja te krstim…“ križem Gospodinovim. A na dan kada budemo umirali, budemo li te sreće, taj isti znak bit će ponovno nacrtan na nama – u bolesničkom pomazanju, u posljednjoj preporuci, potom na poklopcu lijesa koji nas nosi u grob. U svoje zemaljsko hodočašće ulazimo pod znakom križa i iz njega smo izneseni pod istim znakom. I na grobu imamo znak križa. Sve između treba živjeti u sjeni Križa i u njegovu svjetlu.
I neka taj znak odnosno to ime bude sveto u našim životima. Križ – kao nada spasenja. Sjetimo se što je Pavao pisao u svojim poslanicama, napose Korinćanima i Galaćanima, ali i Filipljanima. On se ponosi križem Gospodina našega Isusa Krista, i ne bi htio znati među njima nikakvo drugo znanje, osim znanja i spoznaje križa Gospodinova po kome smo spašeni i otkupljeni. Slavili smo jučer svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika iz afričke Kartage. Bio je učenik velikoga branitelja kršćanstva Tertulijana koji je ostavio mnoga djela u obranu kršćanske vjere protiv rimskih progona i careva, napose Septimija Severa. Od njega potječe i izreka, kako je „krv mučenika sjeme novih kršćana“. On piše: „Ali sve što nam možete učiniti u potpunosti leži u našoj vlastitoj moći. Svakako, moj je izbor što sam kršćanin.
Osudit ćete me samo ako je to moj izbor, naime, da budem osuđen. Budući da ono što mi možete učiniti, ne možete učiniti osim ako ja nisam voljan, ono što imate moć izvršiti dolazi iz moje volje, a ne iz vašeg autoriteta. Stoga je užitak mnoštva u našoj patnji nikakav, prazan. Jer radost je uistinu naša koju oni prisvajaju za sebe; budući da radije želimo biti osuđeni nego otpasti od Boga. Naprotiv, oni koji nas mrze trebali bi tugovati, a ne se radovati, kada postignemo upravo ono što smo odabrali. Ipak, nijedna od vaših profinjenih okrutnosti ne postiže ništa; one su prije dobrodošli poziv našem pokretu.
Rastemo svaki put kad nas kao žito žanjete i ubijate. Možete nas ubijati i progoniti, ali znajte – krv je mučenika sjeme novih kršćana.“ „Dakle“, kažete, „zašto se žalite što vas progonimo ako doista želite patiti? Dužni ste ljubiti one preko kojih postižete ono što želite.“ To je ta neustrašivost vjernika prvih stoljeća koji su davali sve za svoju vjeru. I to je na kraju uništilo poganstvo. Spremnost na žrtvu. Zahvalimo za ta divna svjedočanstva rane Crkve, sve one koji su ugradili svoje živote u Božje djelo i kraljevstvo u ovome svijetu.
Sveta Hildegarda iz Bingena: Božanska mudrost u srednjem vijeku
Crkva se danas sjeća jedne izvanredne žene iz srednjega vijeka. Kad netko kaže kako je to bio ‘mračni, zaostali’ srednji vijek, u totalnoj je zabludi. Pa on je sagradio katedrale koje su svojom ljepotom nenadmašive, stvorio obrazovne sustave koji daleko nadmašuju današnje obrazovanje, oduševljavali se lijepim, stvorili neprolazna djela kojima se i danas divimo, u umjetnosti, glazbi, ljepoti izričaja, književnosti. Tko je nadmašio Dantea u pjesništvu, Petrarcu? I ostale velikane koji su stajali na pragu humanizma i renesanse.
Slavimo svetu Hildegardu iz Bingena (1098. – 1179.), sveticu, mističarku, znanstvenicu, crkvenu naučiteljicu koju je papa Benedikt proglasio naučiteljicom 2012. Iako je Hildegarda ušla u redovnički život, stekla je dobro obrazovanje. Razvila je golemo znanje u brojnim područjima, što prije svega ukazuje na njezinu visoku inteligenciju. Međutim, njezino je znanje također bilo prožeto onim što je nazivala „sjenom živoga svjetla“. To „živo svjetlo“ dolazilo joj je u obliku mističnih vizija i inspiracija od vrlo rane dobi. Uglavnom je ta mistična iskustva zadržavala za sebe sve do svojih četrdesetih. Tijekom tih ranijih godina upijala je to mistično znanje, razmišljala o njemu, dopuštala mu da raste i produbljuje se, tako da je oblikovalo ono što je kasnije postala. Više od ikoga drugoga njezin Učitelj bio je Duh Sveti, a njezino znanje bilo je božanska transfuzija i infuzija Istine koja je preplavila njezin um i dala joj nadnaravno razumijevanje Svetog pisma, života, Boga, Raja, pakla, grijeha, Krista i cjelokupnosti objave. Njezino nadnaravno znanje čak joj je dalo uvid u prirodne znanosti. Godine 1142., u dobi od četrdeset i četiri godine, opatica Hildegarda intenzivno je osjetila da joj Bog zapovijeda da počne zapisivati svoja viđenja i dijeliti svoje božanski uliveno znanje. Ostatak života provela bi prepisujući sve što je razumjela ovim ulijevanjem živog svjetla.
Jasnoća, specifičnost i dubina njezinih viđenja dokazuju da su mogla potjecati samo od Duha Svetoga. Njezino prvo djelo, dovršeno 1151. godine, bio je pisani opis dvadeset i šest viđenja s njezinim komentarom na njih poznatim kao Scivias – „Upoznaj putove“. Ta viđenja i komentari dotiču se stvaranja svijeta, prirode Boga, Raja i pakla, anđela i demona, čovječanstva, Utjelovljenja, biblijskih tumačenja, pada, otkupljenja, Crkve, sakramenata, kraja vremena i mnogo više. Ponudila je sažetak cijele povijesti spasenja specifičnim i dubokim jezikom.
Vizije, djela i trajna ostavština crkvene naučiteljice
Nakon što je dovršila svoje prvo veliko vizionarsko djelo, Hildegarda je sljedećih dvadeset osam godina provela opsežno pišući. Dovršila je još dva veća vizionarska djela u kojima se bavila vrlinama i porocima, Božjim odnosom s čovjekom i Božjim djelovanjem u svijetu. Također je detaljno pisala o prirodnim znanostima, medicini i ženskom zdravlju, unatoč nedostatku formalnog obrazovanja u tim područjima. Nadalje, pisala je o svetcima i Pravilu svetog Benedikta.
Napisala je brojna pisma papama, carevima, opatima, opaticama i drugima. Bila je i umjetnica i glazbenica, skladala je prekrasne himne i uglazbljivala ih, uz ilustracije u rukopisima. Mnoge njezine skladbe, s uzvišenim melodijama i prekrasnim harmonijama, pjevaju se i danas. Svetu Hildegardu je papa Benedikt XVI. 2012. godine službeno proglasio svetom i crkvenom naučiteljicom, iako je neformalno bila priznata kao svetica od svoje smrti. S obzirom na ovu nedavnu čast, spise svete Hildegarde treba smatrati posebno relevantnima za Crkvu danas. Njezina duboka mistična i apokaliptična mudrost baca nam svjetlo na mnoge od najdubljih misterija života. Dok poštujemo ovu veliku sveticu i odnedavna crkvenu naučiteljicu, razmislimo o činjenici da svaka istinska mudrost i znanje dolaze samo od Boga.
Najbriljantniji umovi i najveći znanstveni napredak zauvijek će izblijedjeti u usporedbi s Božjim objavama. Tražimo tu mudrost, otvorimo se potpunije Božjim istinama i molimo da nas „živo svjetlo“ Božje nauči svemu što trebamo znati, kako bismo više služili Njegovom savršenom planu za svoj život. Koliki i danas slijede tzv. Hildegardinu medicinu, staru tisuću godina?! Ili njezine medicinske savjete glede prehrane? Hoćemo li i nadalje živjeti u zabludi kako je to bio ‘mračni, srednji vijek’? Pa nas digitalno doba uči nepismenosti i nečitanju, pomanjkanju mišljenja i rasuđivanja, kad nam se sve gotovo servira.
Slijedimo istinske bogotražitelje koji nam mogu ponuditi Božju istinu i Božju mudrost. Hildegarda, iako je bila opatica te živjela unutar zidina svog samostana, sveopća Crkva ju je često pozivala za savjet. Često je bila pozivana da propovijeda na javnim trgovima i katedralama, što je u to vrijeme bilo neobično za žene. Njezine spise pregledao je i odobrio papa Eugen III., a pregledao ih je i pohvalio sveti Bernard iz Clairvauxa, Hildegardin suvremenik. Hvala Gospodinu za ovu moćnu i svetu ženu!
