SPI: Francuska
Structural Predictive Intelligence (SPI) autorski je analitički model kojim se veliki ekonomski i politički događaji promatraju zajedno, kao dijelovi iste slike. Tim modelom analiziramo trenutačnu situaciju i predviđamo kako će se ona rasplesti. Danas je riječ o Francuskoj i stabilnosti njezinih sustava, a u središte pozornosti svjetskih medija dovela ju je učenička pobuna.
Oni stariji sjećaju se stare krilatice druga Lenjina: učiti, učiti i samo učiti. Francuski učenici trenutačno su od učenja napravili pauzu. Olovke i šiljila zamijenili su barikadama i Molotovljevim koktelima, a policija im je odgovorila suzavcem.
Slike su strašne: paljevine, napadi na ravnatelje, ozlijeđeni učenici i policajci. Ipak, riječ je o drugoj najvećoj ekonomiji Europske unije, zemlji s velikom industrijom, infrastrukturom, privatnom imovinom i jednom od najvećih poreznih baza u Europi, daleko od propale države i bankrota. Upravo je zato ono što se danas događa u Francuskoj toliko zanimljivo.
Novca u državi ima. Problem je u tome što država troši sve više, a na pojedinim mjestima za to dobiva sve manje funkcionalan sustav.
Politički sukob posljedica je procesa koji je počeo mnogo ranije, pa SPI Francusku prvenstveno promatra kroz taj proces, a Macron, Le Pen, Mélenchon i dnevna politika ostaju u drugom planu. Najbolje mjesto na kojem se taj proces danas može vidjeti jest francuska škola.
Škola kao tlakomjer države
U školsku godinu 2026./27. u Francuskoj je ušlo 11,61 milijuna učenika i približno 1,2 milijuna zaposlenih na više od 55.000 školskih lokacija. Srednjih škola, liceja, ima oko 3.700. Upravo je školski sustav posljednjih tjedana postao najvidljivije mjesto francuske krize.
Pokret je krenuo krajem rujna iz siromašnijih pariških predgrađa. Ministarstvo obrazovanja 29. rujna brojilo je 338 poremećenih liceja, od toga 45 potpuno blokiranih, a dan poslije bilo ih je 356. Onda je 1. listopada pokret promijenio razmjer: prema Ministarstvu unutarnjih poslova zahvaćeno je 1.027 ustanova, od toga 222 blokade. Uhićeno je gotovo 2.000 ljudi, a oko 90 posto zadržanih bili su maloljetnici. Za 2. listopada vlasti su preventivno zatvorile oko 400 liceja, a prefekti su zabranili okupljanja oko njih. Studenti su se pridružili s tridesetak blokiranih kampusa, a 6. listopada održan je novi nacionalni dan mobilizacije. Lokalni incident time je prerastao u nacionalni pokret.
Važno je razlikovati riječi. „Zahvaćen“ znači da se ispred škole nešto događalo, a „blokiran“ da se u školu nije moglo ući. Prvih je u jednom danu bila gotovo trećina svih francuskih liceja, a drugih nekoliko stotina. Obje su brojke dovoljno velike da ih ne treba napuhavati.
Učenici i nastavnici govore o nedostatku nastavnika, prevelikim razredima, nastavi koja se ne održava jer mjesta nisu popunjena i zgradama koje se raspadaju. Spominju se glodavci, previsoke temperature u učionicama i nastavnici koje mjesecima nitko ne zamjenjuje. Jedna učenica iz predgrađa Gonessea opisala je svoju školu ovako: polomljene stolice, voda kroz strop zahodâ i zidovi koji se tresu.
Simbol: kada država počne štedjeti
Ovdje je važan detalj koji se lako previdi. Pokret je krenuo zbog nedostatka nastavnika i stanja škola, a njegov je simbol postao jedan ministarski projekt: naplata upisa na stručne studije (BTS) i pripremne razrede za elitne škole. Pod pritiskom ulice ministarstvo je taj projekt povuklo.
Ta epizoda mnogo govori. Učenike je na ulice izveo osjećaj da država koja troši mnogo počinje tražiti gdje uštedjeti, a ušteda se najprije osjeti u učionici. To je ključ cijele priče, a da bismo ga razumjeli, treba pogledati brojke.
Paradoks od 199 milijardi eura
Francuska na obrazovanje troši mnogo. Prema najnovijim podacima francuskog Ministarstva obrazovanja, ukupna nacionalna potrošnja na obrazovanje u 2025. iznosila je 199,2 milijarde eura, odnosno 6,7 posto BDP-a, a godinu ranije 197,1 milijardu. Milijarde lete kao golubovi na Champs-Élyséesu, a perja je sve više.
Tih 199 milijardi treba pritom dobro razumjeti. Riječ je o zbroju svega što cijela zemlja troši na obrazovanje, a plaćaju ga država, regije, općine, kućanstva i poduzeća, dok je proračun ministarstva tek dio toga. Upravo tu počinje zanimljivi dio. Zgrade liceja održavaju regije, pa je odgovornost za strop koji curi raspršena po više razina vlasti.
U sustavu je oko 851.600 nastavnika i približno 348.400 ostalih zaposlenih. Iz tog bi se omjera lako izvukao jeftin zaključak o birokraciji, no on bi bio neopravdan. Među nenastavnicima velik je broj ljudi koji rade upravo u školi: asistenti za učenike s teškoćama, nadzornici i školsko osoblje. Dok se ta brojka ne razloži, ona ništa ne dokazuje, a ono što brojke doista pokazuju zanimljivije je od birokracije.
Prosječan trošak učenika u srednjoj školi porastao je s 11.660 eura u 2024. na 11.780 eura u 2025. Istodobno su francuski nastavnici plaćeni ispod razine usporedivih razvijenih zemalja, osobito na početku karijere. Novac dakle postoji, ali zaobilazi varijablu koja puca, a to je privlačnost nastavničkog posla.
Zato treba postaviti neugodnije pitanje: gdje između gotovo 200 milijardi eura ukupnog troška i učionice nestaje sposobnost sustava da učeniku osigura nastavnika, funkcionalnu zgradu i normalnu nastavu?
Odgovor leži u sustavu u kojem nitko nema punu odgovornost za ishod. Plaće su prenisko postavljene da privuku ljude, zgrade su u nadležnosti druge razine vlasti, a ukupni trošak raste iako nijedan od ta dva problema nije riješen. Za SPI je to važnije od samih demonstracija.
Migracija kao multiplikator i isti obrazac u zdravstvu
Ovdje treba biti vrlo precizan. Francuska je u školskoj godini 2023./24. imala 88.500 novopridošlih učenika kojima francuski nije materinski jezik, a devet od deset njih pohađalo je dodatnu nastavu francuskog.
Na gotovo 12 milijuna učenika to je malen broj i ne dokazuje da su migracije uzrok francuske obrazovne krize. Pokret se, uostalom, brzo proširio i na Brest, Strasbourg, Le Havre i Lille, daleko izvan predgrađa. Nacionalni prosjek ovdje ipak može varati.
Novopridošlom učeniku kojemu treba jezična pomoć sustav mora osigurati nastavnika, jezičnu podršku, prilagodbu nastave i administraciju, a često i socijalnu pomoć, pa on zauzima mnogo više od jednog mjesta u učionici. Ako su takvi učenici koncentrirani u školama koje već imaju najveći manjak nastavnika, relativno malen nacionalni broj može proizvesti velik lokalni pritisak.
To je klasičan SPI problem distribucije: prosjek kaže jedno, a raspored problema po zemljovidu može reći nešto sasvim drugo. Presudno je mjesto na kojem se ljudi nađu, više nego njihov broj.
Isti obrazac pojavljuje se u francuskom zdravstvu. Država izdvaja golem novac, a istodobno postoje područja s ozbiljnim nedostatkom liječnika i otežanim pristupom zdravstvenoj zaštiti. Francuske vlasti same priznaju trajne teritorijalne nejednakosti u dostupnosti liječnika, posebno specijalista. Školstvo i zdravstvo zato treba promatrati zajedno, kao moguće dvije manifestacije istog strukturnog problema.
Socijalna država od gotovo bilijun eura
Iza škole i bolnice stoji mnogo veći i potencijalno opasniji teret. Francuska je 2024. isplatila 932,5 milijardi eura socijalnih davanja, što je 31,9 posto BDP-a, dok prosjek EU-a iznosi 27,3 posto. Kada se pribroje troškovi funkcioniranja i upravljanja sustavom socijalne zaštite, ukupna potrošnja doseže 982,2 milijarde eura, odnosno 33,6 posto BDP-a.
Samo tijekom 2024. socijalna davanja porasla su 4,8 posto, uz inflaciju od 2,3 posto, pa su socijalni izdaci ponovno rasli brže od gospodarstva.
I ponovno dobivamo isti paradoks. Francuska na svoje stanovnike troši mnogo, a država daje sve više novca kako bi održala sustave čija operativna učinkovitost ne raste jednakom brzinom.
A onda dolazi račun
Takav sustav može dugo funkcionirati, uz jedan uvjet: netko ga mora financirati.
Na kraju drugog tromjesečja 2026. francuski javni dug dosegnuo je 3.595,5 milijardi eura, odnosno 119 posto BDP-a, što je povijesni rekord. U prvom tromjesečju porastao je za 75,8 milijardi, a u drugom za 59,6 milijardi. Gospodarstvo istodobno stoji na mjestu: BDP je u prvom tromjesečju pao za 0,2 posto, a u drugom se nije pomaknuo.
Godina 2027. donosi novu fazu. Agence France Trésor, koja upravlja dugom središnje države, procjenjuje da će joj trebati 339,7 milijardi eura financiranja i planira izdati oko 340 milijardi eura srednjoročnog i dugoročnog duga. Proračunski trošak kamata trebao bi porasti s 62,6 na 72,9 milijardi eura. Te se brojke odnose samo na središnju državu, bez socijalnog osiguranja i lokalnih vlasti, pa je ukupna slika još veća.
Razlog je jednostavan: dug izdan jeftino tijekom pandemije i energetske krize sada dospijeva i mora se refinancirati po mnogo višim kamatama.
Važna je razlika između tržišne cijene novca i prosječne cijene dosadašnjeg zaduživanja. Do kraja srpnja Francuska je srednjoročni i dugoročni dug u 2026. izdavala po prosječnoj stopi od oko 3,5 posto. Svaki novi dug i svako refinanciranje staroga postupno se ugrađuju u proračun po višoj cijeni. Ako tržište počne trajno tražiti pet posto, razinu koju Francuska nije vidjela desetljećima, taj će se proces znatno ubrzati.
Tada veći račun za kamate pokreće cijeli lanac:
skuplje refinanciranje → veći trošak kamata → veći fiskalni pritisak → potreba za dodatnim porezima ili rezovima → veći socijalni i politički otpor → veća premija rizika koju traže investitori.
Ta je povratna sprega važna za SPI jer se sama pojačava. Tu se škola, bolnica, mirovine i državni dug prvi put spajaju u jednu jednadžbu: Francuskoj za održavanje postojećeg sustava treba sve više novca, a novac kojim se taj sustav održava postaje sve skuplji.
Fiskalna klopka
Ovo je pravi francuski problem, a u rujnu smo možda vidjeli i mehanizam kojim fiskalna klopka prelazi iz tablice na ulicu. Država ima tri poluge i svaka je opasna.
Prva je povećanje poreza. Francuska već ima jedno od najviših poreznih opterećenja u Europi. Svaki novi euro poreza uzima se tvrtkama i kućanstvima koji bi ga mogli uložiti u nešto što stvara buduću vrijednost. Ako taj euro onda završi u krpanju zgrade koju nitko nije održavao, država je dvaput platila isti problem.
Druga je smanjenje davanja i usluga, a tada raste socijalni i politički pritisak. Ovog smo rujna vidjeli koliko malo za to treba: jedan projekt naplate upisa postao je simbol pobune i morao je biti povučen.
Treća je nečinjenje. Tada rastu deficit, dug i trošak kamata, a država svake godine treba sve više novca samo da bi zadržala približno istu razinu funkcioniranja.
To je fiskalna klopka. Sama po sebi može se dugo podnositi, jer klopke ubijaju sporo. Ponekad, međutim, dođu opasna vremena, poput ovih u kojima sada živimo: nove tehnologije, ratovi za sirovine, energetski šokovi i geopolitički poremećaji. U kombinaciji s postojećim slabostima takva vremena mogu napraviti dosta štete nekoj budućoj generaciji, a prva od tih generacija trenutačno stoji ispred blokiranih liceja.
Kada se problem počne fizički vidjeti
U početku se strukturni problem vidi samo u tablicama, a kasnije postaje fizički. U Francuskoj je taj trenutak možda upravo stigao, a s njim i trenutak kada SPI prestaje gledati pojedinačni incident i počinje gledati strukturu.
Lanac izgleda ovako:
velika i rastuća javna potrošnja → skuplji dug → pritisak na štednju → štednja pogađa mjesto pružanja usluge, gdje je kapacitet već najslabiji → pad kvalitete usluge → nezadovoljstvo korisnika → prosvjed → politička kriza.
To možemo nazvati malim raspadom sustava. Francuska i dalje stoji, a škole, bolnice, policija i državna uprava i dalje rade, ali pojedine funkcije države na pojedinim mjestima počinju povremeno otkazivati.
To je mnogo važniji signal od dramatičnih naslova o „raspadu Francuske“. Uostalom, Francuska ima bogato iskustvo s narodnim pobunama, a njezine službe sigurnosti jednako bogato iskustvo u njihovu gašenju. Francuske službe imaju iskustva i u specijalnim operacijama, pa se sjetite samo Petra Jakovljevića, ubačenog agenta kojega su raskrinkali Ilija Čvorović i njegov brat.
Francuska kao laboratorij
Francuska bi mogla biti tek laboratorij ove priče, jer je proces počeo davno.
Nakon financijske krize 2008. počele su se širiti strukturne pukotine. Od 2015. do 2019. teritorijalno i socijalno nezadovoljstvo postalo je politički vidljivo, a Žuti prsluci bili su jedan od najvećih signala. Od 2020. do 2022. država je pandemijski i energetski šok amortizirala golemim količinama javnog novca. Od 2022. nadalje inflacija i rast cijene kapitala smanjuju mogućnost da se svaki novi društveni problem riješi još većom javnom potrošnjom.
Godine 2026. prvi put možemo istodobno promatrati sve elemente sustava: gotovo 200 milijardi eura za obrazovanje, gotovo bilijun eura socijalne zaštite, 3,6 bilijuna eura javnog duga, rastući trošak kamata, stagnirajuće gospodarstvo, škole u kojima nedostaju nastavnici i učenike koji izlaze na ulice.
Ako je model ispravan, isti bismo obrazac trebali pronaći i u drugim zemljama. Zato je važnije od same Francuske sljedeće pitanje: gdje se u Europi danas pojavljuju iste pukotine, a francuskih prosvjeda još nema?
Belgija je zanimljiva zbog kombinacije visokih socijalnih rashoda, javnog duga, poreznog opterećenja i političke fragmentacije. Rumunjska je zanimljiva zbog drukčije, ali potencijalno jednako opasne kombinacije fiskalnog deficita, povećanja poreza i slabijeg kapaciteta javnih službi. Finska pak pokazuje kako izgleda kad se klopka pojavi u zemlji koja je dugo bila uzor. Njih ćemo istim pokazateljima mjeriti u sljedećem tekstu, „Vruća politička jesen u Europi“.
Francuska nam zato služi kao nulta točka za europski sustav ranog upozorenja, više nego kao priča o francuskoj krizi.
Alarm mjeri jačinu oluje
SPI zasad nema metodu kojom bi izračunao vjerojatnost pada ili opstanka francuske vlade, a možda je nikada neće ni imati u obliku jednostavnog postotka, jer se sutra može dogoditi nešto čega danas nema ni u jednoj tablici. SPI zato mjeri stanje sustava i smjer njegova kretanja, kao meteorolozi koji upozoravaju da dolazi oluja dovoljno snažna da morate biti spremni, a hoće li vam kuća biti poplavljena, ostavljaju otvorenim.
Za Francusku danas vrijedi upravo to. Fiskalni, tržišni, socijalni i politički pritisci djeluju istodobno, a vektor se već neko vrijeme kreće u nepovoljnom smjeru. Alarm je narančast. Ako postane crven, vlada i dalje neće morati pasti, ali ishod će sve više ovisiti o tome je li prije oluje podigla brane: ima li pripremljene parlamentarne kompromise, zna li gdje može popustiti u proračunu i ima li rezervni scenarij ako se prosvjedi prošire. Ako ih nema, nekontrolirani pad vlade usred istodobnog pritiska na javne financije, tržište duga, javne službe i ulicu bio bi ozbiljan signal za Francusku, ali i za cijelu Europsku uniju.
Kada bi francuska vlada danas pitala SPI za savjet, odgovor bi glasio: mir i strpljenje trenutačno su najjače oružje koje imate. Situacija može postati gora prije nego što postane bolja, a pritisak će dolaziti s ulice, iz parlamenta i iz novog proračuna u kojem nekome jednostavno morate uzeti novac. Francuska ima dovoljno institucionalne, gospodarske i društvene snage da to izdrži, ako vlada pokaže strpljenje i poniznost, dvije stvari koje su u političkoj krizi najteže.
Čovjek ponekad vidi ono što tablica još ne vidi: umor, nervozu, sve kraće razmake između novih problema i političare koji više ne govore kao ljudi uvjereni da kontroliraju situaciju. Zato će SPI mjeriti koliko je oluja jaka, a nakon nje pogledat ćemo jesu li brane izdržale.
SPI-FRANCE-001: što točno mjerimo
Sustav ranog upozorenja vrijedi samo ako može pogriješiti, pa pokazatelje, pragove i kriterij pogreške zaključavamo unaprijed.
Datum zaključavanja: 6. listopada 2026.
Prva provjera: 6. siječnja 2027.
Konačna provjera: 31. ožujka 2027.
Pokazatelje dijelimo u četiri domene, kako dva tržišna pokazatelja koja reagiraju na isti financijski šok ne bismo pogrešno računali kao dva neovisna alarma.
| Domena | Pokazatelj | Polazište | Prag |
|---|---|---|---|
| Tržište duga | OAT–Bund spread i prinos francuske 10Y obveznice | 127,4 bb; 4,72 % (6. 10. 2026.) | OAT–Bund ≥ 150 bb ili francuski 10Y ≥ 5,00 %, tri uzastopna trgovačka dana |
| Fiskalno | Javni dug, Insee Q3 | 119,0 % BDP-a | ≥ 120,0 % BDP-a |
| Socijalno | Novi val školskih prosvjeda | 1.027 zahvaćenih ustanova 1. 10. | ≥ 1.000 zahvaćenih ustanova u jednom danu nakon 1. 11. 2026., prema podatku ministarstva |
| Političko | Stabilnost vlade | nema | izglasano nepovjerenje do 31. 3. 2027. |
Pravilo stanja:
Narančasto: pritisak u sve četiri domene, nijedan prag nije prijeđen (stanje na dan zaključavanja).
Crveno: prag je prijeđen u barem dvije domene.
Političku domenu mjerimo kao ishod i ne prognoziramo je.
SPI tvrdi: do 31. ožujka 2027. prag će biti prijeđen u barem dvije od četiri domene. SPI je pogriješio ako se do tog datuma aktivira samo jedna domena ili nijedna.
Ako se iste anomalije počnu pojavljivati u drugim državama prije blokiranih škola, štrajkova, masovnih prosvjeda i političke paralize, znači da smo krizu počeli mjeriti prije nego što je postala vidljiva.
Podržavaš neovisno novinarstvo?
Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
