Središnji registar stanovništva traži od građana podatak o narodnosti, ali ga naziva „nacionalnošću“, a u izborniku miješa narodnosti s državljanstvima.
Prethodni nastavci:
U Registru stanovništva 68 ‘vjera’: isti izbornik nudi katolik, joga i agnostik i Zbrka s materinskim jezicima u Registru stanovništva: jezična improvizacija i pogrješni nazivi
Zbrka s materinskim jezicima u Registru stanovništva: jezična improvizacija i pogrješni nazivi
U Registru je podatak o pripadnosti narodu ili etničkoj skupini označen pojmom „nacionalnost“. No, u ustaljenom hrvatskom statističkom i zakonskom nazivlju taj se podatak naziva „narodnost“.
Dodatni problem predstavlja ponuđeni izbornik, koji sadržava nazive različitih vrsta pripadnosti, a nude se kao da pripadaju istoj vrsti. Zato je potrebno utvrditi prema kojim je mjerilima sastavljen, tko ga je stručno provjerio i na temelju kojih je izvora odobren.
Nije posrijedi samo izbor riječi. Naziv rubrike i ponuđene kategorije trebali bi građanima jasno objasniti koji se podatak prikuplja, a nadležnim tijelima omogućiti njegovo dosljedno i pouzdano evidentiranje. Ako se pri tom miješaju različiti pojmovi, opravdano je zatražiti objašnjenje i preispitivanje takva rješenja.
Registar stanovništva odstupa od hrvatskoga statističkoga nazivlja
Prije unosa Izjave o nacionalnosti aplikacija Središnjega registra stanovništva tumači: „Nacionalnost označava pripadnost određenom narodu ili etničkoj skupini. Temelji se na subjektivnoj izjavi osobe, neovisno o državljanstvu. Podatak se daje prema osobnom osjećaju i opredjeljenju.“ Isto se navodi i u Korisničkim uputama (str. 52).
Predmet (subjekt) definicije je pogrješan. Definicija očito opisuje narodnost, ali kaže da je to nacionalnost. Nejasno je tko je i zašto ustaljenu domaću riječ narodnost zamijenio tuđicom, a k tome nacionalnost ne znači isto što i narodnost.
U Popisu 2011. jasno je pisalo: „Narodnost je obilježje koje označuje pripadnost pojedinca narodu ili etničkoj skupini. Narodnost se tumači i kao osjećaj pripadnosti društvenoj zajednici (narodu) koju obilježava etničko, jezično i kulturno srodstvo njezinih pripadnika te svijest o cjelovitosti vlastite zajednice i njezine posebnosti u odnosu prema drugim takvim zajednicama.“[1]
Prijašnji propisi o popisu stanovništva, doneseni 1948., 1952., 1960. i 1979., kao i hrvatski zakoni o popisu stanovništva, doneseni 2000., 2010. i 2020., ustaljeno su određivali da se kao podatak prikuplja „narodnost“.[2]
Razlike između narodnosti i nacionalnosti
Narodnost (etničnost) je pripadnost narodu, svijest o pripadanju etničkoj skupini; temelji se na zajedničkom podrijetlu, povijesti, kulturi, jeziku, vrjednotama, tradiciji, običajima i osjećaju zajedništva.
Državljanstvo (nacionalnost) jest pripadnost državi, iz čega proizlazi skup prava i obveza državljanina. Daje pravo živjeti, zaposliti se, glasovati i imati putovnicu te države. Osigurava zaštitu pred zakonom, pristup socijalnim naknadama i pravo na konzularnu zaštitu u inozemstvu.
Narodnost nije nacionalnost: Kako je država pogrješno postavila pitanje?
Prevedeno na engleski, „nacionalnost“ je nationality, francuski nationalité, njemački Nationalität. Međutim, Aškali, Goran, Rom, Rusin i Vlah ne mogu biti nacionalnosti, jer ne postoji matična država (nacija) tih naroda; to su samo narodnosti, a ne i nacionalnosti (državljanstva).
Osim toga, većina pripadnika etničkih zajednica u Hrvatskoj ima samo jednu nacionalnost ili državljanstvo – hrvatsko, a etničnost ili narodnost (engleski ethnicity, njemački Volkszugehörigkeit i Ethnizität) je ono kako se netko narodnosno osjeća i izjašnjava. Dakle, trebalo je pisati narodnost, a ne nacionalnost.
U statističkoj je tradiciji da politička nacionalnost (francuski nationalité politique) označava „državljanstvo“: tako taj pojam na hrvatskom i francuskom navode međuratni službeni statistički godišnjaci.[3] Engleski pojam nationality u pravu se danas redovito prevodi kao državljanstvo, a ne kao narodnost.
Nacionalnost i državljanstvo u međunarodnom i hrvatskom nazivlju
Članak 15. stavak 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948. na zapadnoeuropskim izvornicima glasi:
engleski: „Everyone has the right to a nationality.“
francuski: „Tout individu a droit à une nationalité.“
kastilski: „Toda persona tiene derecho a una nacionalidad.“
Kako je to službeno prevedeno na hrvatski? – „Svatko ima pravo na državljanstvo“ (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 12/09).
Tako je i u nizu drugih međunarodnih zakona.[4]
Kako se onda riječ nacionalnost može rabiti za izražavanje pripadnosti nekomu narodu?
Preuzimanje iz ruskoga?
Riječ narodnost na ruskom se kaže национальность/nacional’nost’. Ali čemu bi hrvatski zakonodavac godine 2025. preuzimao rusko nazivlje i njime zamjenjivao dosadašnje hrvatsko? U doba Jugoslavije riječ nacionalnost pod ruskim se utjecajem u razgovornom jeziku rabila za narodnost, ali zašto ju je netko išao oživljavati iz nepreciznoga žargona u normiranu bazu podataka?
Oni koji su u zakon zapisali ime rubrike trebali bi sami reći odakle su ga preuzeli i zašto su ga izabrali.
83 „nacionalnosti“ na izbor
U Središnjem registru stanovništva stanovniku Hrvatske u padajućem izborniku 9. listopada 2026. nudile su se na izbor sljedeće „nacionalnosti“ radi dovršetka rečenice: „Po nacionalnosti sam“:
[1.] Hrvat
[2.] Albanac
[3.] Austrijanac
[4.] Bošnjak
[5.] Bugar
[6.] Crnogorac
[7.] Čeh
[8.] Mađar
[9.] Makedonac
[10.] Nijemac
[11.] Poljak
[12.] Rom
[13.] Rumunj
[14.] Rus
[15.] Rusin
[16.] Slovak
[17.] Slovenac
[18.] Srbin
[19.] Talijan
[20.] Turčin
[21.] Ukrajinac
[22.] Vlah
[23.] Židov
[24.] Belgijanac
[25.] Bjelorus
[26.] Britanac
[27.] Englez
[28.] Škot
[29.] Danac
[30.] Finac
[31.] Francuz
[32.] Grk
[33.] Nizozemac
[34.] Irac
[35.] Latvijac
[36.] Litavac
[37.] Estonac
[38.] Norvežanin
[39.] Portugalac
[40.] Španjolac
[41.] Šveđanin
[42.] Švicarac
[43.] Moldavac
[44.] Aškali
[45.] Goran
[46.] Amerikanac
[47.] Kanađanin
[48.] Meksikanac
[49.] Kubanac
[50.] Argentinac
[51.] Bolivijac
[52.] Brazilac
[53.] Čileanac
[54.] Peruanac
[55.] Kolumbijac
[56.] Alžirac
[57.] Egipćanin
[58.] Libijac
[59.] Sudanac
[60.] Arap
[61.] Indijac
[62.] Iračanin
[63.] Iranac
[64.] Japanac
[65.] Kinez
[66.] Koreanac
[67.] Jordanac
[68.] Libanonac
[69.] Sirijac
[70.] Palestinac
[71.] Armenac
[72.] Gruzijac
[73.] Australac
[74.] Novozelanđanin
[75.] Nepalac
[76.] Filipinac
[77.] Uzbekistanac
[78.] Bangladešanin
[79.] Tajlanđanin
[80.] Tadžikistanac
[81.] Pakistanac
[82.] Indonežanin
[83.] Vijetnamac
[84.] Ne želi se izjasniti
Popis „nacionalnosti“ koji taj padajući izbornik nudi – stvara zbrku.
O odgovoru „Ne želi se izjasniti“
Odgovor naveden pod brojem 84. („Po nacionalnosti sam Ne želi se izjasniti.“) gramatički je neusklađen („ja“ pa „on“) i nije logičan. Tko u prvom dijelu rečenice izabere izjasniti se, ne može se u toj istoj rečenici ne izjasniti. Taj odgovor trebao bi biti samostalna mogućnost neizjašnjavanja onima koji hoće izjaviti kako se ne žele izjasniti o narodnosti, u razini: „Po narodnosti sam… / Ostalo:… / Ne želim se izjasniti.“
Ovako kako je navedena, mogućnost broj 84 samo potvrđuje da je „nacionalnost“ pogrješan naziv te rubrike, jer nacionalnost (državljanstvo) nije plod trenutačnoga osobnoga osjećaja i opredjeljenja, diskrecijsko pravo čijim se navođenjem može raspolagati, nego neprešutiva pravna činjenica o kojoj ovise brojna prava i obveze. Državljanstvo nije kategorija o kojoj se tko može izjašnjavati po svom nahođenju (slobodnoj volji ili osjećaju, diskrecijski).
Iako dopušta imati još čije državljanstvo, hrvatski pravni sustav svojim vlastitim državljanima zapravo ne priznaje strano državljanstvo: „Državljanin Republike Hrvatske koji ima i strano državljanstvo, smatra se pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske isključivo hrvatskim državljaninom“ (članak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu – Narodne novine, br. 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21).
Jezično nepravilni oblici
U izbornik su uvršteni neki oblici koji nisu pravilni u hrvatskom standardnom jeziku: Arap namjesto Arapin, Belgijanac namjesto Belgijac, Bugar namjesto Bugarin, Koreanac namjesto Korejac, Moldavac namjesto Moldovac.
Neki će reći da i u hrvatskom Ustavu piše da je Republika Hrvatska „nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina… Bugara“, ali Bȕgarā je tu genitiv množine od Bȕgarin, a ne od Bugar.
Arap je razgovorni oblik za Arapin.
Da bi napravila otklon od ruskoga pritiska, Moldavija (Moldavska u doba Austro-Ugarske) je nakon izlaska iz Sovjetskoga Saveza promijenila ime na rumunjskom u „Moldova“ (hrvatski Moldovska), pa se i ime naroda promijenilo u „Moldoveni“ (hrvatski Moldovci, a ne Moldavci).
Koreanac je tvorenica na osnovu iz engleskoga Korean; Korejac je izveden izravno iz hrvatskoga naziva za državu Koreja dodavanjem domaćega dometka –ac.
U rubrici nacionalnost traži se narodnost, a nude se i državljanstva
Taj je popis smjesa izrazā za državljanstvo (Austrijanac, „Belgijanac“, Britanac, Kinez, Pakistanac, Uzbekistanac, Španjolac, Švicarac, Tadžikistanac) i za narodnost (Aškali, Englez, Goran, Škot), pri čemu mnoge narodnosti nedostaju: Andaluzijac, Aragonac, Asturac, Azer, Bask, Eskim, Estremadur, Flamanac, Galicijac, Kastiljac, Katalonac, Kazah, Kirgiz, Korejac, Kurd, Monegas, Mongol, Tadžik, Tibetanac, Turkmen, Uzbek, Valonac, Velšanin.
Nedostaju i nazivi za državljanstvo (nacionalnost): Afganac, Andoranin, Angolac, Azerbajdžanac, Bahamac, Bahreinac, Barbadošanin, Belgijac, Beližanin, Beninac, Bjelokošćanin, Bocvanac, Brunejac, Burundijac, Butanac, Cipranin, Čađanin, Dominičanin, Dominikanac, Džibućanin, Ekvadorac, Emiraćanin, Eritrejac, Esvatinac, Etiopljanin, Fidžijac, Gabonac, Gambijac, Ganac, Grenađanin, Gvajanac, Gvatemalac, Gvinejac, Haićanin, Hondurašanin, Islanđanin, Izraelac, Jamajčanin, Jemenac, Južnoafrikanac, Južnokorejac, Južnosudanac, Kambodžanin, Kamerunac, Katarac, Kazahstanac, Kenijac, Kirgistanac, Kiribaćanin, Komorčanin, Kongoanac, Kosovljanin, Kostarikanac, Kuvajćanin, Laošanin, Lesoćanin, Liberijac, Lihtenštajnac, Luksemburžanin, Madagaskarac, Malavijac, Maldivac, Malezijac, Malijac, Maltežanin, Marokanac, Maršalac, Mauricijac, Mauritanac, Mikronežanin, Mjanmarac, Monačanin, Mozambićanin, Namibijac, Nauruanac, Nigerac, Nigerijac, Nikaragvanac, Omanac, Palauanac, Panamac, Papuanac, Paragvajac, Ruanđanin, Salomonac, Salvadorac, Samoanac, Sanmarinac, Saudijac, Sejšelac, Senegalac, Sijeraleonac, Singapurac, Sjevernokorejac, Somalac, Srednjoafrikanac, Surinamac, Šrilančanin, Tajvanac, Tanzanac, Togoanac, Tonganac, Tunižanin, Turkmenistanac, Tuvaluanac, Uganđanin, Urugvajac, Vanuaćanin, Vatikanac, Venezuelac, Zambijac, Zelenorćanin, Zimbabveanac.
Ta je rubrika trebala sadržavati etnonim (ime pripadnika narodnosne skupine ili naroda), a ne nacionim (ime državljanina).
Prema kojem je mjerilu neki naziv uključen, a drugi izostavljen?
Podrijetlo ponuđenih odgovora
Brojevi 1. (Hrvat) i narodnosti pod brojevima 2.–23. preuzeti su iz Preambule Ustava Republike Hrvatske, kakva je na snazi od 2010., samo su ovdje od 2. do 23. poredani abecednim redom.
Hrvatsko pravo od 2002. (članak 5.) određuje da je nacionalna manjina „skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.“ Ta definicija zapravo pokriva i većinski narod, dakle pripadnike svih naroda koji žive na području Republike Hrvatske, kako starosjedilačke (autohtone) tako i tradicionalne.
Migracijski valovi zbog slobode kretanja osoba u Europskoj uniji, priljev nezakonitih i zakonitih selitelja i uvoženje radne snage iz Azije i Afrike u XXI. stoljeću povod su proširenja popisa pod brojevima 24.–83. No, očito je kako to nije popis narodnosti, nego mješavina državljanstava i da ponuđene kategorije nisu poredane po abecedi, ni po kontinentima, ni po ikojem jasnom ključu.
Koja je svrha preimenovanja rubrike i proširenja popisa?
Nejasna je svrha prikupljanja podataka o nacionalnosti izjavljenoj pod 24.–83. kada podatke o državljanstvu tih stanovnika država već ima od njihova podnošenja zahtjeva za azil, prijave boravka, smještaja, prebivališta i boravišta.
Je li rubrika narodnost preimenovana u nacionalnost radi prilagodbe tim skupinama, kako bi se još jednom evidentiralo državljanstva tih doseljenika, sada pod imenom nacionalnosti?
Je li konačni cilj da sve te neetničke nacionalnosti dobiju status nacionalnih manjina?
Razlikovanje etnonima i nacionima
„Hrvat“ može biti etnonim (ime pripadnika hrvatskoga naroda), nacionim (ime nositelja hrvatskoga državljanstva) i demonim (ime stanovnika Hrvatske). (Demonim je krovno ime i za stanovnika sela, grada, kraja, pokrajine, države i kontinenta).
Engleski jezik u nekim slučajevima razlikuje etnonim i nacionim.
| pripadnik naroda | državljanin |
| Bosniak | Bosnian |
| Croat | Croatian |
| Jew | Israeli |
| Kazakh | Kazakhstani |
| Kyrgyz | Kyrgyzstani |
| Serb | Serbian |
| Tajik | Tajikistani |
| Uzbek | Uzbekistani |
U većini drugih parova (primjerice Dane i Danish, Finn i Finnish, Pole i Polish, Slovak i Slovakian, Slovene i Slovenian, Swede i Swedish, Turk i Turkish) razlika nije tako dosljedna, jer oba lika pokrivaju oba značenja. Ipak, ondje gdje engleski razlikuje pripadnika naroda od državljanina, ta je razlika znakovita. Ako se tijela koja oblikuju Registar ne žele ugledati u hrvatsku pravnu predaju, nego u englesku praksu, zašto ne prihvate barem to razlikovanje etnonima i nacionima?
Nazivlje nije usklađeno s Ustavom ni s pravilima
Registar stanovništva izričajem bi trebao biti jasan, ustaljen, dosljedan i precizan te usklađen s Ustavom i Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima (čl. 35.–40.), a nije.
Poraba riječi „nacionalnost“ namjesto riječi „narodnost“ nije sukladna jeziku hrvatskoga Ustava. On u Preambuli određuje: „Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: …, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti“. U Ustavu nema riječi „nacionalnost“, ali ima riječi „narodnost“.
Pridjev „nacionalni“ u izrazima „nacionalna država“ i „nacionalna manjina“ odnosi se na zajednicu, a ne na obilježje pojedinca. Za osobno obilježje pripadnosti narodu Ustav rabi pojam „narodnost“.
Pojam „nacionalna manjina“ (engleski national minority) naziv je za etničku skupinu sa stajališta države (nacije) ili njezine većine; sa stajališta pripadnika toga naroda, prikladnije je govoriti o etničnosti (narodnosti) nego o njezinoj minornosti. U svakom slučaju nije opravdano nacionalnošću proglašavati zaseban etnički, kulturni, vjerski ili jezični identitet, koji ga razlikuje od ostatka stanovništva.
Pitanja Poreznoj upravi
Središnji ured Porezne uprave, koji vodi Središnji registar stanovništva, zaprimio je 11. listopada 2026. pitanja portala Dijalog:
- Tko je sastavio popis nacionalnosti u padajućem izborniku za davanje Izjave o nacionalnosti na stranici srs.porezna-uprava.hr?
- Je li ga i tko stručno vrjednovao?
- Je li ga i tko odobrio?
- Ako Porezna uprava to ne zna, zamoljena je da navede od koga je dobila popis nacionalnosti koji se pojavljuje u padajućem izborniku u Središnjem registru stanovništva, kako bi se doznalo koje je tijelo izradilo popis ili odobrilo njegov sadržaj.
Voditelj Registra: nije bilo vrjednovanja, popis smo samo preuzeli od Državnoga zavoda za statistiku
Porezna uprava odgovorila je 14. listopada 2026.:
„Stavke u padajućim izbornicima za iskazivanje vjerske pripadnosti, nacionalnosti i materinskog jezika nisu samostalno kreirane za potrebe ovog registra, već su preuzete i usklađene s odgovarajućim klasifikacijama i šifrarnicima koji se koriste za statističke potrebe te s metodologijom koja se primjenjuje u službenoj statistici i popisima stanovništva. Državni zavod za statistiku nadležna je institucija za vođenje i održavanje službenih statističkih klasifikacija u Republici Hrvatskoj.
Sukladno tome, sadržaj navedenih padajućih izbornika nije bio predmet zasebnog vrednovanja pojedinih vjera, nacionalnosti ili jezika, već predstavlja tehničku implementaciju unaprijed definiranih klasifikacijskih popisa radi standardiziranog i jednoobraznog evidentiranja podataka.“
Pitanja Državnomu zavodu za statistiku
Dana 15. listopada 2026. Državnomu zavodu za statistiku dostavio sam sljedeća pitanja: „Tko je sastavio popise vjera, nacionalnosti i materinskih jezika koji se nude u padajućim izbornicima na stranici srs.porezna-uprava.hr? Je li ih i tko stručno vrjednovao? Je li ih i tko odobrio?“
Odgovor Državnoga zavoda za statistiku objavit će se ako i kada pristigne.
Službeni očevidnik mora poštovati značenje riječi
Ovdje nije riječ samo o tome je li neka riječ prikladnija od druge. U državnom očevidniku, koji bi trebao biti oslonac pouzdanih statističkih i upravnih podataka, moraju se razlikovati pojmovi koji imaju različita značenja. Narodnost označuje pripadnost narodu ili etničkoj skupini, a nacionalnost se u značenju pripadnosti državi povezuje s državljanstvom. Ako se ta razlika zanemari, posljedica je neprecizna rubrika, neujednačen izbornik i opravdana sumnja u stručnost metodologije prema kojoj se podatci prikupljaju.
Posebno je teško opravdati činjenicu da se odstupilo od nazivlja koje je uvriježeno u hrvatskim zakonima o popisu stanovništva i izdanjima Državnoga zavoda za statistiku, a da se pri tom nije ponudilo jasno i uvjerljivo obrazloženje.
Još je teže opravdati izbornik koji istodobno miješa etničke skupine i pripadnike država te istodobno izostavlja brojne nazive iz obiju skupina.
Državni registar pojmovne zbrke: tko je pomiješao narodnost i državljanstvo?
Nadležna tijela trebala bi zato objasniti tko je odabrao takvo nazivlje, prema kojim je mjerilima sastavio ponuđeni popis i na temelju kojih je stručnih provjera odobrio njegovu porabu. Građani s pravom očekuju stručnost od državnih službenika koji primaju plaću od njihovih poreza.
Rubriku je potrebno ispraviti, narodnost dosljedno razdvojiti od državljanstva te osigurati da ponuđene kategorije budu jezično pravilne, pojmovno jasne i metodološki opravdane.
Mogućnost neizjašnjavanja treba ponuditi kao zasebnu opciju, a ne kao dovršetak rečenice „Po nacionalnosti sam“.
Država ne može građanima nuditi precizno izjašnjavanje ako sama ne razlikuje ono o čemu ih pita.
Prije nego što država počne prebrojavati narode, morala bi naučiti razlikovati narodnost od državljanstva.
Nastavit će se.
[1] Metodološke upute – popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., točka 21; Državni zavod za statistiku, Statistička izvješća, broj 1469. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, vjeri i materinskom jeziku, Zagreb, 2013., str. 9 (str. 11 PDF-a).
[2] Uputstvo za izvršenje popisa stanovništva u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji na dan 15 marta 1948 godine (Službeni list FNRJ, br. 8/48), B, Popisnica, obrazac P.S. 1, pitanje VI; Zakon o popisu stanovništva u 1953. godini (Službeni list FNRJ, br. 54/52), Popisnica, PS-1, točka 11.; Zakon o popisu stanovništva u 1961. godini (Službeni list FNRJ, br. 53/60); čl. 3. Zakona o popisu stanovništva i stanova u 1971. godini (Službeni list SFRJ, br. 32/70), Popisnica PSS-1, točka 10. (Službeni list SFRJ, br. 51/70); Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u 1981. godini (Službeni list SFRJ, br. 41/80 i 25/80); članak 11. stavak 1. Zakona o popisu stanovništva, kućanstava i stanova 2001. (Narodne novine, br. 64/00); članak 12. Zakona o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (Narodne novine, br. 92/10); članak 14. točka a Zakona o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2021. godine (Narodne novine, br. 25/20).
[3] Statistički godišnjak Kraljevine Jugoslavije: Annuaire statistique du Royaume de Yougoslavie 1929, knjiga I: livre I, Beograd, 1932., str. 108, 125;
1930, knjiga II: livre II, Beograd, 1933., str. 77, 267;
1931, knjiga III: livre III, Beograd, 1934., str. 53, 441;
1932, knjiga IV: livre IV, Beograd, 1934., str. 43, 425, 444, 447;
1933, knjiga V: livre V, Beograd, 1935., str. 41, 61, 65, 72, 413, 429, 435;
1934–1935, knjiga VI – livre VI, Beograd, 1936., str. 32–33, 244–245, 405, 419, 425;
1936, knjiga VII – livre VII, Beograd, 1937., str. 471, 484, 492–493;
1937, knjiga VIII – livre VIII, Beograd, 1938., str. 70, 284–285, 355, 368, 378–379:
1938–1939, knjiga IX – livre IX, Beograd, 1939., str. 328, 329, 330, 331, 374–375, 443, 462, 472–473;
1940, knjiga X – livre X, Beograd, 1941., str. 137, 354–355, 423, 442, 453.
[4] Primjerice, članak 1. stavak 1. Konvencije o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 8/11) u engleskom izvorniku i službenom hrvatskom prijevodu glasi: „A Contracting State shall grant its nationality to a person born in its territory who would otherwise be stateless. – Država ugovornica dodjeljuje svoje državljanstvo osobi rođenoj na njezinom državnom području koja bi inače bila bez državljanstva.“
Članak 8. stavak 1. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 4/17) „Members of the diplomatic staff of the mission should in principle be of the nationality of the sending State. – Članovi diplomatskog osoblja misije trebaju u načelu imati državljanstvo države šiljateljice.“
Članak 5. stavak 1. Konvencije o otvorenom moru (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 12/94) u engleskom izvorniku i službenom hrvatskom prijevodu počinje riječima: „Each State shall fix the conditions for the grant of its nationality to ships… Ships have the nationality of the State whose flag they are entitled to fly. – Svaka država određuje uvjete pod kojima dodjeljuje brodovima svoju državnu pripadnost… Brodovi imaju pripadnost one države koje su zastavu ovlašteni vijoriti.“
