Prenosimo tekst Petre Gal, prvotno objavljen na portalu OEL.hr. Bavi se udžbenikom Društvo i zajednica za prvi razred koji se koristi u eksperimentalnim školama s cjelodnevnom nastavom. Autorica piše o ilustraciji u kojoj je obitelj prikazana i kao zajednica dvojice muškaraca i djeteta te o tome kojim je putem ta ilustracija stigla do prvašića.
Guranjem direktive Europske unije kroz Istanbulsku konvenciju, došli smo do toga da djeca danas u 1. razredu osnovnih škola u cjelodnevnoj nastavi uče o obitelji koja je kroz ilustraciju, uz ostale oblike, prikazana i kao zajednica koja se sastoji od 2 muškarca i djeteta. Autor udžbenika gdje se nalazi ilustracija, je ujedno i nastavnik jedne katoličke škole. U pokušaju objašnjenja krenimo redom.
Desetogodišnja reforma obrazovanja u Hrvatskoj
Dok su se javne rasprave proteklog desetljeća uglavnom vodile oko težine školskih torbi, digitalnih tableta i kašnjenja u izgradnji novih učionica, u pozadini se odvijala znatno dublja promjena odgojne uloge škole. Uvidom u kurikularne dokumente, europske preporuke i nove udžbenike, pokazuje se kako su u nastavu za najmlađe učenike postupno ugrađeni novi društveni koncepti.
Kada je u veljači 2015. godine pokrenuta Cjelovita kurikularna reforma, javnosti je predstavljena kao nužan pedagoški iskorak koji će napustiti bubanje činjenica i okrenuti se razvoju kritičkog mišljenja. Desetak godina kasnije, dok se obrazovni sustav suočava s ozbiljnim infrastrukturnim preprekama u provedbi cjelodnevne nastave, kronološki pregled donesenih dokumenata otkriva da reforme nisu bile isključivo metodičke. Kroz niz zakonskih izmjena, međunarodnih obveza i novih nastavnih materijala, u hrvatsko je školstvo postupno uveden drukčiji vrijednosni i društveni okvir.
Doba Borisa Jokića
Prvu je fazu od 2015. do 2016. godine obilježio Boris Jokić, čija je ekspertna radna skupina izradila nacrte novih kurikularnih dokumenata. Jokić i članovi stručnih radnih skupina (od kojih su neki u svojim ekspertizama i aktivno radili na temama rodne ideologije) isticali su da se njihovi dokumenti temelje na suvremenim znanstvenim spoznajama i dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije. Prisjetimo se samo kako je cjelokupna javnost doživljavala Borisa Jokića. Kao novo Hrvatsko proljeće, što se prosvjete tiče. Elokventan, jasan, pristupačan, sa žarom i poletom i vrlo „pitak” svima. Prosvjedovalo se, borilo se za boljitak hrvatske mladosti i stjecanje znanja i kompetencija koje se temelje na znanstvenim činjenicama. Tada se nije puno bavilo pitanjima rodne ideologije. A upravo već tada je ulazila na mala vrata hrvatskog obrazovnog sustava, pripremajući temelje za direktive Europske unije i kasnije Istanbulske konvencije.
Obrazovni sustav u raljama uvjeta Europske unije
Nakon političkih prijepora, prosvjeda i Jokićeve ostavke, proces je preuzela ministrica Blaženka Divjak. Pod nazivom Škola za život, reforma je nakon jednogodišnje eksperimentalne faze ujesen 2019. godine frontalno uvedena u sve škole u Hrvatskoj, čime su na snagu stupili novi predmetni kurikulumi i sedam obveznih međupredmetnih tema. Dolaskom Radovana Fuchsa na čelo Ministarstva 2020. godine fokus se prebacio na organizaciju sustava, nacionalne ispite i obnovu školskih zgrada, no kurikularni temelji iz 2019. godine ostali su netaknuti te su dobili novi zamah kroz eksperimentalni program cjelodnevne škole.

Upravo je uvođenje sedam obveznih međupredmetnih tema – Osobni i socijalni razvoj, Zdravlje, Građanski odgoj i obrazovanje, Održivi razvoj, Poduzetništvo, Učiti kako učiti te Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije – postalo glavni kanal za integraciju novih društvenih sadržaja. Taj potez nije bio samo pedagoška odluka, već izravna pravna obveza Republike Hrvatske. Nakon ulaska u Europsku uniju i usvajanja Strategije obrazovanja u Hrvatskom saboru 2014. godine, država se obvezala uskladiti školstvo s europskim okvirom o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje. Ako gledamo vremenski okvir i slijed događanja, možemo zaključiti da se tajming sa reformom koju je vodio Jokić i direktiva Europske unije savršeno „slučajno” poklopio.
Obvaze nastale potpisivanjem Istanbulske konvencije
Dodatni pravni impuls stigao je ratifikacijom Istanbulske konvencije 2018. godine, čiji članak 14. obvezuje države potpisnice da u redovne nastavne planove na svim razinama obrazovanja uključe sadržaje o ravnopravnosti spolova i nestereotipnim rodnim ulogama.
Budući da zbog zakonskih ograničenja učeničke satnice nije bilo moguće uvesti novi predmet, a s obzirom na to da je Ustavni sud još 2013. godine srušio zasebni Zdravstveni odgoj zbog nepoštivanja ustavnog prava roditelja na odgoj djece, prosvjetne su vlasti primijenile drukčiji model. Odlukama Ministarstva iz siječnja 2019. godine, objavljenima u Narodnim novinama, međupredmetne su teme postale obavezan dio redovne nastave svih predmeta i satova razrednika. Takav ustroj znači da roditelji nemaju zakonsku mogućnost izuzeti djecu iz tih sadržaja, kao što je to slučaj kod izbornih predmeta. Kroz te su se kurikularne okvire u nastavne materijale postupno uveli pojmovi rodnih uloga, propitkivanja rodnih stereotipa, spolne orijentacije i rodnog identiteta.
Vjeronauk kao ideološka smetnja
Da oblikovanje nastavnih sadržaja u Hrvatskoj nije isključivo unutarnje pitanje, potvrdilo je i izvješće skupine stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznate pod kraticom GREVIO. U svom prvom evaluacijskom izvješću za Hrvatsku, objavljenom u rujnu 2023. godine, ovo je tijelo zaduženo za nadzor provedbe Istanbulske konvencije detaljno analiziralo domaći obrazovni sustav. Stručnjaci Vijeća Europe ocijenili su da postojeći međupredmetni pristup nije dovoljno sustavan jer provedba sadržaja o rodnoj ravnopravnosti i nestereotipnim rodnim ulogama previše ovisi o motivaciji i osobnim stavovima pojedinih nastavnika.
Istodobno, GREVIO (poglavlje 92.) je izravno problematizirao utjecaj Katoličke Crkve i konfesionalnog vjeronauka u javnim školama, navodeći kako vjeronauk često promiče tradicionalne i patrijarhalne rodne uloge koje smatra preprekom rodnoj ravnopravnosti, te je pozvao vlasti na reviziju udžbenika i jačanje sveobuhvatnog građanskog i seksualnog odgoja. (Ovdje možemo i povući paralelu sa pitanjem – kome smeta vjeronauk u školama i zašto se svake godine iznova postavlja to pitanje?)
Projekt Cjelodnevne škole
Paralelno s tim smjernicama, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih pokrenulo je projekt Cjelodnevne škole. Eksperimentalni program započeo je u jesen 2023. godine u 62 osnovne škole diljem zemlje, a prema prvotnom planu vezanom uz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, cjelodnevna je nastava trebala postati obvezna u svim hrvatskim osnovnim školama 2027. godine. Međutim, preduvjet za takav oblik rada jest prelazak svih škola u jednu smjenu, što zahtijeva opsežnu dogradnju postojećih objekata i gradnju novih dvorana. Zbog sporih postupaka javne nabave, rasta cijena radova i neriješenih imovinsko – pravnih odnosa, ministar Radovan Fuchs u veljači 2026. godine službeno je potvrdio odgodu projekta. Prema novim projekcijama Ministarstva iz studenoga 2026. godine, prelazak osnovnih škola na jednosmjenski rad očekuje se tek do 2031. godine. S time da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih razmatra i tzv. fazno uvođenje cjelodnevne nastave, za one škole koje imaju prostorne i kadrovske uvjete i ranije od 2031.
Upravo je eksperimentalna faza cjelodnevne nastave 2023. godine donijela promjene u popisu predmeta za najmlađe učenike. Dotadašnji predmet Priroda i društvo razdvojen je na Prirodoslovlje te novi predmet Društvo i zajednica, koji se poučava od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Za potrebe tog predmeta odobreni su i tiskani novi udžbenici koji su u eksperimentalne škole ušli bez šire rasprave u općoj javnosti.
Obitelj je „neka” zajednica
Uvid u udžbenik Društvo i zajednica 1 za prvi razred osnovne škole, u izdanju Školske knjige, pokazuje kako se kurikularne smjernice o prikazu različitih obiteljskih zajednica već primjenjuju u nastavi za djecu u dobi od šest i sedam godina. Unutar nastavne cjeline koja obrađuje temu obitelji i zajedništva, uz prikaze tradicionalnih i jednoroditeljskih obitelji, uvrštena je i ilustracija koja prikazuje dijete s dva oca. Taj udžbenik, koji je prošao stručne recenzije i dobio službeno odobrenje resornog ministarstva, već je u svakodnevnoj upotrebi u eksperimentalnim školama, daleko od pažnje šire javnosti i roditelja čije će škole u sustav cjelodnevne nastave tek ući. I tako se sustavno radi na rušenju jedine prave i zdravorazumske paradigme, rekla bih i dogme koja glasi:
Obitelj čine mama, tata i djeca!
Božji nacrt je nedvosmislen, jasan i cjelovit. I nemoguće je i nedopustivo da se u javnom prostoru može ikako drugačije tumačiti ta znanstveno neosporiva činjenica. A još manje je dopustivo i opasno kada se uvrnute i izvrnute znanstvene spoznaje i činjenice manipulativno koriste u odgojno-obrazovnom sustavu. A eto, još od 2015. implementiraju se takve „činjenice” u obrazovanje. Definiciju obitelji stavljam namjerno u takvom obliku upravo reflektirajući se na ilustraciju u udžbeniku.

No, nažalost, priča tu ne staje. Uvidom u autore spornog udžbenika, gdje se nalazi sporna ilustracija i prema javno dostupnim informacijama na internetu, dolazim do otkrića da autor udžbenika je i učitelj razredne nastave u jednoj KATOLIČKOJ osnovnoj školi u Varaždinskoj biskupiji! Kako je to moguće?
Iz svega navedenoga je vidljivo, jasno, nepatvoreno i bez skrivanja, da se direktno i besramno napada na moralne vrijednosti cjelokupnog sustava znanosti i obrazovanja, i to ne samo od strane naših politika kako lijevih tako i desnih, već i od strane Europske unije zahvaljujući velikim dijelom i Istanbulskoj konvenciji. I upravo njome smo pljunuli samom Bogu Ocu u lice i okrenuli Mu leđa! Ne pojedinci, već narod!
Ne damo svoju djecu!
Na meti udara su najranjiviji i najneviniji – a to su naša djeca. A djeca su naša budućnost! Ako se zatruje djecu, što će biti s budućnošću? Temelj svakog društva je obitelj. A temelj svake zdrave obitelji je i duhovna klima, tj. duhovna vertikala! Pojednostavljeno govoreći, ako prešutimo i okrenemo glave na drugu stranu i propustimo reagirati, IZDAJICE smo Gospodina i svoga naroda, svoje djece! Ilustracija je perfidno, potiho ušla u udžbenik. Nikome nije zasmetala, jer je toliko nenametljivo ubačena. Pa ako prođe ova ilustracija, proći će u slijedećem izdanju i još poneka. I tako pomalo ćemo doći do potpune dekadencije moralnih vrijednosti najmlađih. Tako da više neće biti isprika o krivim narudžbama transrodnih lutaka u dječje vrtiće, o „slučajno” ubačenom satu o dobrobiti masturbiranja kod djece nižih razreda itd. Otvorimo oči, kritički razmišljajmo i ne dozvolimo da drugi odgajaju našu djecu!
I završavam sa citatom:
„Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” (Mt, 18, 6)



