„Mi smo Trump! Mi smo MAGA! Vaša energetska i rudna bogatstva bit će pridodana našim! Otpor je uzaludan!” – ova parafraza prijetnje kojom Borg utjeruje strah u kosti neprijateljima u Zvjezdanim stazama odlično opisuje sukus telefonskog razgovora danske premijerke Mette Frederiksen s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. S jedne strane vođa odlučan u ostvarenju nacionalnih interesa, a s druge zbunjena političarka kojoj se doslovno raspada svijet.
Prvo je Vladimir Putin agresijom na Ukrajinu potpuno razbio europski sigurnosni okvir koji zapravo nije ni postojao, tek u glavama zabludjelih zapadnjačkih političara. A onda je povratak Trumpa u Ovalni ured Bijele kuće razorio europsku nadu da će im NATO dugoročno osigurati sigurnosne garancije.
Zapravo, da će im Sjedinjene Države unutar NATO-a osiguravati odvraćanje od ruskog napada, dok će europski vlastodršci tek glumatati kako su voljni pokrenuti procese obnove vojne moći. S izuzetkom Poljske, niti jedna druga članica Europske unije nema razrađene dugoročne planove masovnog naoružavanja, a kamoli da ih je počela provoditi. Velika većina jedva da je dosegla 2 % izdvajanja iz BDP-a. Europski problem je što ni udvostručavanje izdvajanja za oružane snage neće biti dostatno ako će se i dalje izbjegavati uvođenje obveze vojnog roka. No kako nema planova za masovno naoružavanje tako nema ni potrebe vratiti vojni rok.
U svijetu europskih socijaldemokrata, demokršćana i laburista političari kao Donald Trump, Vladimir Putin i Xi Jinping uopće ne bi smjeli postojati. Gospođa Frederiksen tipični je predstavnik socijaldemokrata koji sve više gube kontakt sa stvarnošću. Europa se tektonski mijenja no oni to nisu sposobni vidjeti. Nenavikli na donošenje teških odluka čvrsto se drže slike Europe koje više nema.
Ideja Angele Merkel o Europi „bratstva, jedinstva i prosperiteta” ubrzano nestaje. Toliko brzo da je POLITICO objavio analizu kako se demokršćanski kandidat za kancelara Friedrich Merz odriče njene ostavštine. Prije svega priljeva migranata, ali i odluke o gašenju nuklearnih elektrana. Merz najavljuje i znatno povećanje izdvajanja za oružane snage. Razumljivo, u predizbornoj kampanji ne spominje povratak obveze služenja vojnog roka.
Njemačke oružane snage su u vrlo lošem stanju jer je Angela Merkel mrzila vojsku. Toliko da ju je umalo ugušila. Posljedično, njemačka vojska danas nije sposobna obraniti ni Njemačku, a kamoli značajno doprinijeti obrani članica NATO saveza. Merz najavljuje da će kao budući kancelar pokrenuti reforme vanjske i sigurnosne politike koje će biti odgovor na tektonske promjene. Pritom se Merz nada da će imati potporu europskih kolega. Šanse za tako nešto vrlo su male. No, možda se dogodi čudo. Ili Trump ostvari prijetnju pa povuče svih 100 tisuća vojnika pa šok natjera europske vlastodršce da se konačno pokrenu.
Talijanska novinska agencija ANSA objavila je 23. siječnja kako Trump namjerava iz Europe povući 20 tisuća vojnika, od 100 tisuća koliko ih je trenutačno raspoređeno na starom kontinentu. Za preostale Trump traži veći udio u financiranu država na čijem se teritoriju snage nalaze.
Tome treba pridodati i Trumpov zahtjev da sve članice NATO saveza povećaju izdvajanja za oružane snage na 5 % BDP-a. Iako bi se zadovoljio da u 2026. povećanje bude na 3,5 %, tijekom 2027. na četiri, a 2028. na traženih pet posto. Veći broj članica NATO-a (uključujući i Hrvatsku) jedva da su dostigle 2 %. S druge strane ako Trump odluči povući američke snage iz Europe ni tih 5 % neće biti dovoljno da se kontinent obrani od Putina.
Atrofirane europske oružane snage nemaju dovoljno kapaciteta da osiguraju dostatni broj vojnika koji će osiguravati zonu razdvajanja u Ukrajini. Na World Economic Forum in Davos predsjednik Zelenski je 21. siječnja izjavio da bi europske mirovne snage morale imati najmanje 200 tisuća vojnika. Uz maksimalno naprezanje europske vojske mogu osigurati do 100 tisuća. Posljedično, odmah su se javili prijedlozi da dio snaga za Ukrajinu osiguraju Sjedinjene Države.
Problem je u tome što primirje u Ukrajini Trump namjerava ispregovarati izravno s Putinom. Bez miješanja Bruxellesa, Berlina, Pariza i drugih. Pritom Trumpov plan za Ukrajinu predviđa isključivo europske mirovne snage koje bi bojište pretvorile u zonu razdvajanja. Bilo kakvo uključivanje Amerikanaca nije u planu i teško da će se Trump predomisliti. Putin i rat u Ukrajini ipak su prije svega europski problem. Barem što se tiče Trumpa.
Europske političare zaprepastila je Trumpova odlučnost ispunjenja danih obećanja. Navikli u predizbornoj kampanji puno toga obećati pa nikad ispuniti, europske vlastodršce Trumpova učinkovitost dovodi u stanje panike.
Najnoviji primjer je ekspresno rješavanje problema s Kolumbijom i tamošnjim socijalističkim predsjednikom Gustavom Petrom. Koji se populistički zaletio i povukao dozvolu slijetanja američkih transportnih aviona s protjeranim ilegalnim imigrantima kriminalcima. Povod je bilo sve veće negodovanje tamošnje javnosti zbog toga što se u državu vraćaju kriminalci, silovatelji i ubojice.
S četverogodišnjim iskustvom vladanja Joa Bidena, Petro je potpuno krivo procijenio odgovor Washingtona. A on je bio ekspresno uvođenje carina od 25 % na sav uvoz iz Kolumbije u SAD-e. Povrh toga automatsko ukidanje svih viza za ulazak u Sjedinjene Države, uključujući i diplomatske. Nakon što su se u Bogoti zbrojili zaključili su kako nekoliko tisuća najgorih kriminalaca ipak nije tako velik problem.
Ako je za vjerovati anonimnim izvorima danska premijerka Frederiksen bila je zaprepaštena činjenicom da Trump oko Grenlanda misli ozbiljno. Koliko god se prijedlog Trumpa o kupovini Grenland Europljanima činio nesuvisli Amerikancima je itekako logičan. Sjedinjene Države su se kroz povijest puno više širile kupnjom nego ratovanjem. Od bankrotirane Francuske 1803. godine kupljen je teritorij Louisiana za 15 milijuna dolara. Tih 2 140 000 km2 danas čini središnji dio SAD-a. Od Rusije je 1867. kupljena Aljaska. Za 1 518 800 km2 Amerikanci su platili samo 7,2 milijuna dolara.
Amerikanci su prve ponude kupnje Grenlanda dali još u 19. stoljeću. Pa potom 1910., 1946. i 1955. godine. Danska je sa Sjedinjenim Državama 1951. godine potpisala sporazum kojim se američkim snagama dozvoljavao razmještaj na Grenlandu i otvaranje vojnih baza. No tada je Grenland bio tek smrznuti otok na strateškoj poziciji. Danas je bitno manje smrznut na poziciji koja je važnija nego ikad prije.
Trump je siguran da će vojno i politički onemoćala Europa na kraju popustiti i prodati Grenland u zamjenu za nastavak sigurnosnih garancija. U protivnom Amerikanci bi mogli otići i prepustiti Europljanima da se sami snalaze. Te istovremeno okupirati Grenland. Trump je za to više nego sposoban.
