U utorak 21. listopada u večernjim satima na profilima raznih tzv. ženskih udruga na društvenim mrežama proširila se vijest da se u Petrovoj bolnici u Zagrebu više ne obavljaju pobačaji na zahtjev. Vijest je pod oznakom VAŽNO objavila organizacija koja se naziva Centar za građansku hrabrost.
Objava Centra za građansku hrabrost
U objavi se navodi da su u udruzi „zaprimile” informacije da se u Petrovoj bolnici, ključnoj ustanovi za pružanje usluge medikamentoznog pobačaja, privremeno obustavilo izvođenje pobačaja na zahtjev te da bolnica s takvim nacionalnim značajem ne bi smjela prebacivati odgovornost za taj zahvat na druge ustanove jer većinom nemaju kapacitete ni stručni kadar poput nje.
Iz Centra za građansku hrabrost dalje navode da smatraju da je time ženama dodatno otežan pristup sigurnom i legalnom pobačaju te da su zbog toga povrijeđena temeljna ženska ljudska prava.
Navode i da su uputile službene dopise Petrovoj bolnici i Ministarstvu zdravstva RH tražeći objašnjenje i jasne informacije o tome kada će usluga ponovno biti dostupna.
Poruka završava podrškom ženama koje su ovom odlukom direktno pogođene i pozivom institucijama da hitno osiguraju pristup pobačaju kao zakonom zajamčenoj zdravstvenoj usluzi.
Uskoro je i većina hrvatskih medija prenijela ovu vijest, a angažirana novinarka Večernjeg lista Romana Kovačević Barišić pitala je prof. Slavka Oreškovića, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, je li točno da ova ključna klinika središnje nacionalne bolnice uskraćuje zakonom zajamčeni pobačaj na zahtjev žene.
Prije nego se pozabavimo njegovim odgovorom koji je prokazao svu promašenost ideologije koja promiče borbu za navodna ženska prava pogledajmo kako izgleda postupak medikamentoznog pobačaja, „temeljnog ljudskog ženskog prava”, kako ga nazivaju članice udruge Centar za građansku hrabrost, a za koji je Petrova bolnica, prema objavi spomenute udruge, ključna ustanova.
Medikamentozni pobačaj
Medikamentozni pobačaj, poznat i kao farmakološki ili medicinski pobačaj, predstavlja prekid trudnoće s pomoću lijekova umjesto kirurškog zahvata. Postupak uključuje uzimanje sredstava koji blokiraju hormone potrebne za održavanje života ploda i izazivaju kontrakcije maternice za njegovo izbacivanje. Iako ih službena medicina naziva lijekovima, s obzirom na njihovu svrhu prekidanja života, mifepriston i misoprostol bi se prije mogli nazvati otrovima.
U prvoj fazi ženi koja se kemijskim putem odlučila riješiti u njoj začetog života daje se mifepriston. Ovo sredstvo blokira progesteron što dovodi do razgradnje sluznice maternice, odvajanja placente i prekida opskrbe fetusa hranjivim tvarima, kisikom i krvlju. Medikamentozni pobačaji obavljaju se do 10. tjedna od začeća. U toj dobi su već prisutni neuronski putevi za percepciju boli putem talamusa što je dokazala Dr. Bridget Hill u radu koji se može pronaći na poveznici ovdje. Fetus umire idućih 7-20 sati.
24 sata nakon mifepristona ženi se daje misoprostol koji uzrokuje kontrakcije maternice i dolazi do izbacivanja mrtvog fetusa.
Moguće nuspojave nakon ovog tretmana su alergijske reakcije, mučnina, povraćanje, proljev, umor i groznica, a ozbiljniji poremećaji koji se mogu pojaviti su teško krvarenje i infekcija.
O grozotama kirurškog pobačaja i paradoksu fetalne boli nedavno smo već pisali na našem portalu u tekstu koji se može pronaći na poveznici ovdje.
Odgovor predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb
No vratimo se sada odgovoru predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, profesora Oreškovića, novinarki Večernjeg lista koji na najbolji način razotkriva svu iluziju o tzv. ženskim pravima koje promoviraju proabortivne organizacije.
Naime, profesor Orešković otkrio je da nije do uskraćivanja usluge usmrćivanja djeteta u majčinoj utrobi kirurškim putem ili opisanim kemijskim postupkom došlo zbog odluke nekih muškaraca iz ministarstva ili uprave bolnice već da se radi o odlukama hrabrih žena iz Petrove bolnice.
Naime, medicinske sestre, potaknute vlastitom savješću, odlučile su se pozvati na njen priziv i odbile sudjelovanje u tom dijaboličnom činu.
Ne treba se čuditi da stručno osoblje koje je dobro upoznato sa svom okrutnošću pobačaja ne želi opterećivati vlastitu savjest i vlastitu dušu.
40 Dana za život
Znakovito je da ova vijest dolazi usred jesenske kampanje velike molitvene inicijative za prestanak pobačaja „40 Dana za život” kad mnogi vjernici u Hrvatskim gradovima mole ispred bolnica. Potvrda je to da Gospodin čuje molitve i da krunica u rukama vjernih može mijenjati svijet.
Iako nikoga ne treba osuđivati i nikome ne treba uskratiti mogućnost da postigne svoje spasenje u vječnosti, moramo primijetiti da se ostrašćene zagovornice komadanja djece u majčinim utrobama okupljene u proabortivnim udrugama ne doimlju spremnima prihvatiti Božju milost.
Za razliku od njih, žene u medicinskim ustanovama očito trebaju samo malo molitvene podrške pa da ih Duh potakne da prepuste svojoj hrabrosti vodstvo prema njihovom spasenju u vječnosti i spasenju mnogih nerođenih koji će uskraćivanjem usluge pobačaja možda biti pošteđeni okrutne sudbine koju im je namijenilo društvo, zakonodavac i njihove majke.
I zbog toga treba skinuti kapu hrabrim ženama iz Petrove i podržati ih da ostanu odlučne u obrani istinskih ženskih prava, ponajprije njihovih, da imaju pravo na izbor o vlastitoj poziciji u vječnosti, a potom i prava na život svih djevojčica (a i dječaka) u čijem bi usmrćivanju trebale sudjelovati obavljajući svoje radne zadatke.
Hrabrim ženama iz Petrove savjest zasigurno već odavno signalizira nelogičnost u prihvaćanju pobačaja kao kontraceptivnog sredstva. One znaju kako pobačaj izgleda.
Okretanje glave i izgovor da se samo čini ono što je naređeno, povijest je već osudila. Izvršavanje zadataka koji su u sebi bestijalni i duboko nepravedni ne mogu se drugačije nazvati nego sudjelovanje u zločinima makar ih trenutačni zakoni takvima ne percipiraju, baš kao što nisu percipirali ni zločine u koncentracijskim logorima u nacističkoj Njemačkoj. Sud u Nürnbergu dao je svoj pravorijek o nacističkim zločinima. Pravorijek o žrtvovanju djece demonima nesputanog užitka i neodgovornosti dat će zasigurno oni najvažniji i najteži sudovi koji čekaju sve ljude, najprije osobni sud po isteku ovozemaljskog života, a onda i konačni sud koji dolazi na kraju vremena.
Moliteljima ispred bolnica odluka hrabrih medicinskih sestara iz Petrove bolnice najbolji je poticaj da još zdušnije prionu molitvi pa da se hrabrim sestrama iz Petrove bolnice pridruže i sestre i doktori iz svih drugih hrvatskih bolnica. Bogu je sve moguće!
Svijet sve više tone u duhovnom, moralnom i političkom ponoru, sukobi bujaju na sve strane, a sve aktualnije postaju riječi koje je sveti Pavao uputio okupljenima u atenskom Aeropagu: „I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate”
