Kako je Macron ‘potopio’ HRM?

Neki hrvatski mediji raspisali su se kako je došlo vrijeme da Hrvatska ratna mornarica dobije dvije višenamjenske korvete. Nakon velikih ulaganja u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Kopnenu vojsku došlo je vrijeme i da admirali dobiju nešto. Ili ipak nije?

Mogućnost nabave dvije korvete još uvijek je u sferi želja. Nikakva odluka nije donijeta, niti se očekuje da će u skorije vrijeme. Sjetimo se samo koliko je dugo trajao proces odabira zamjene za MiG-ove, da bi na kraju kupili avione koje nitko nije očekivao.

Zapravo je potpuno izvjesno da će današnji hrvatski admirali biti u zasluženim mirovinama kad će doći prve korvete. Iako nije nemoguća opcija da ne dođu nikada. Naime, problem je onaj uobičajeni – nedostatak novca. Suvremene višenamjenske korvete su izuzetno skupi brodovi. Naročito ako kupac želi da imaju sve borbene odlike kakve pravi višenamjenski ratni brod mora ima. A to su podjednake mogućnosti djelovanja protiv ciljeva u zraku, na površini mora i pod njom. Osrednja korveta s osnovnim mogućnostima djelovanja protiv ciljeva u zraku te vrlo ograničenim sposobnostima djelovanja protiv ciljeva u podmorju danas stoji najmanje 500 milijuna eura. Ako joj se doda mogućnost nošenja protupodmorničkog helikoptera (letna paluba i hangar) i tegljeni sonar trošak raste na 600 milijuna. S malo boljim PZO raketnim sustavom koji neće braniti samo brod već i malo dalje (a to znači i moćniji AESA radari) trošak doseže kao da se kupuje fregata. Jer trup i pogon su jeftini. Skupi su elektronika i naoružanje.
Stoga trošak kupnje dvije višenamjenske korvete ne može biti manji od milijardu eura. I vrlo se lako može popeti sve do dvije milijarde ako bi se htjelo da HRM dobije zaista sposobne ratne brodove.

Međutim, tog novca trenutačno nema. „Pojeo” ga je neočekivan trošak modernizacije Rafala nakon što je francuski predsjednik (inače naš jako dobar prijatelj i strateški saveznik) Emmanuel Macron odlučio, očigledno još većem prijatelju i savezniku, srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću prodati 12 novih Rafala. I to u izvedenici F4.1. Što je izazvalo ogroman problem za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, ali i za sigurnost Hrvatske, jer su Rafali F4.1 značajno borbeno potentniji od naših polovnih F3.R. Toliko bolji da naši piloti ne bi imali nikakve izglede u zračnoj borbi.

Stoga su se Ministarstvo obrane i Hrvatska vlada našli pred problemom što učiniti. Ignorirati činjenicu da će do kraja ovog desetljeća srbijansko ratno zrakoplovstvo imati znatno bolje borbene avione i ne poduzeti ništa. Što bi pak značilo da je investicija veća od milijardi eura bila totalni promašaj. Ili investirati u modernizaciju 12 polovnih Rafala i podignuti ih na razinu izvedenice F4.1 koju će dobiti i Srbija.
U okolnostima kad se NATO „nakosio” više od kosog tornja u Pisi ignorirati srbijansko naoružavanje puno boljim borbenim avionima bilo bi preopasno jer bi dovelo do neravnoteže snaga.

Posljedično ministar obrane Ivan Anušić je s francuskom ministricom obrane Catherine Vautrin 8. prosinca 2025. u Parizu potpisao pismo namjere o dodatnom opremanju 12 aviona Rafale. Drugim riječima o modernizaciji kako bi ih se podiglo na standard F4.1. Ili kako je rekao premijer Plenković: “Nova namjera da se Rafali dodatno opreme i dižu na razinu najsuvremenijih aviona koje koristi Francusko ratno zrakoplovstvo bit će dodatni korak u jačanju obrambenih sposobnosti Hrvatske i zahvaljujući njima Hrvatska ima najjače ratno zrakoplovstvo između Njemačke i Grčke, kada je riječ o našem dijelu Europe.”
Naravno nitko nije ni zucnuo koliko će sve to stajati hrvatske porezne obveznike. A stajat će puno više nego što su plaćeni sami Rafali. Naime, 12 polovnih Rafala plaćeno je „samo” milijardu eura. Problem je što svaki sustav koji će se ugraditi u modernizirane Rafale može biti jedino nov novcat. A to znači kupljen po tržišnoj cijeni. Više nema popusta. Na kraju će avantura s kupnjom polovnih Rafala hrvatske porezne obveznike stajati koliko i srbijanske koji će za njihove Rafale morati dati 2,7 milijardi eura. S tom razlikom što će njihovi biti novi, a naši će i dalje biti polovni.

Rafale F4.1 razvijen je za francusko ratno zrakoplovstvo kao avion koji će popuniti prazninu do dolaska francusko-njemačko-španjolskog višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije. Najveći dio europskih država, naročito one bogatije, problem čekanja europskih aviona šeste generacije (u razvoju je i britansko-japansko-talijanski projekt) premošćuje kupnjom američkih borbenih aviona pete generacije F-35 Lightning II. Francuskoj nacionalan ponos ne dopušta kupnju američkih borbenih aviona pa je odlučila unaprijediti Rafale. A to su postigli ugradnjom jako puno naprednih i vrlo, vrlo skupih sustava. Cijena svakog od tih sustava izražava se u milijunima, a često i u desecima milijuna eura.

Što to Rafale F4.1 ima drukčije od F3.R da je toliko bolji? Prije svega znatno napredniji radar. Iako su nas iz MORH-a uvjeravali kako će naši Rafali doći s najboljim mogućim radarom došli su s RBE2 PESA radarom. Nije ni moglo drukčije ako se trošak nabavke htio zadržati na milijardu eura. Srbijansko ratno zrakoplovstvo dobiti će Rafale s puno potentnijim RBE2-AA AESA radarom (za nadati se da neće dobiti RBE2-XG radar). Naravno, to će i platiti jer je cijena RBE2-AA AESA radara najmanje dvostruko veća od RBE2 PESA radara.

Pritom je daleko najveći trošak antena. Teoretski MORH može ugovoriti da se postojeći RBE2 PESA radari moderniziraju na AESA standard ugradnjom nove antene, no pitanje je koliko je to profitabilno. Iako bi se nešto uštedjelo vrlo skupa AESA antena bila bi postavljena na polovni radar.
Novi radar zahtjeva i novo letno i borbeno računalo. Ovi koji su sada u našim F3.R nisu više uporabljiva jer je F4.1 dobio računala s integriranom umjetnom inteligencijom. Koja pilotu pomaže tijekom borbene zadaće tako da automatski obrađuje podatke o svim ciljevima i prijetnjama, te samostalno upravlja sustavima za elektronsko djelovanje. Ogroman pomoć pilotu je i sustav TALIOS (Targeting & Laser-designation Pod) čija umjetna inteligencija sama obavlja ciljanje i lansiranje odabranog oružja, dok se pilot može usredotočiti na letenje. Na taj način je izbjegnuta potreba uporabe dvosjeda u kojima je pilot upravljao avionom a drugi član posade na stražnjem sjedištu napadao ciljeve na zemlji.

Svi ti podaci koje umjetna inteligencija obradi pilotu se prikazuju na viziru kacige pomoću sustava Scorpion koji projicira ključne podatke izravno u vidno polje pilota, što drastično ubrzava reakciju u borbi.

Zbog kombinacije RBE2-AA AESA radara, letnog i borbenog računala s umjetnom inteligencijom i sustava Scorpion srbijanski F4.1 bili bi nadmoćni hrvatskim F3.R u zračnoj borbi u tolikoj mjeri da naši piloti ne bi imali skoro pa nikakve šanse.

Nikako se ne smije smetnuti s uma da su hrvatski Rafali, ovakvi kakvi su sada, jedva naoružani. Uz Rafale došlo je nekoliko projektila zrak-zrak MICA u obje izvedenice, s radarskim i infracrvenim navođenjem. Sada je na MORH-u da kupi puno bolju izvedenicu MICA NG značajno većeg dometa. Bilo bi jako poželjno da se kupe i projektili zrak-zrak METEOR s dometom većim od 200 kilometara. Još kad bi se hrvatski politički vrh pokrenuo pa nekako spriječio prodaju METEOR-a Srbiji to bi bio strateški uspjeh. Na žalost to nije odveć izgledno.

Rafali se i ovakvi kakvi jesu mogu naoružati protubrodskim vođenim projektilima Exocet. S obzirom na borbeni polumjer djelovanja Rafala i domet Exoceta ta kombinacija čini nepotrebnim kupnju ratnih brodova. Tim prije jer Jadranom dominira ratna mornarica (trenutačno) naše velike saveznice Italije.

I dok su troškovi naoružavanja naših Rafala bili ukalkulirani u planove troškovi nabavke, ogromni troškovi modernizacije nisu. Tih znatno više od milijardu eura za dizanje na standard F4.1 mora se nekome uzeti. Kopnena vojska je nedodirljiva. Uostalom, i sama je još jako pod naoružana. Znači ceh će platiti HRM.