Nakon predstavljanja novog prijevoda Biblije na govorni jezik, u izdanju Hrvatskog biblijskog društva, pomoćni zagrebački biskup mons. dr. Ivan Šaško objavio je iscrpan osvrt u kojem je razotkrio niz nejasnoća i potencijalnih manipulacija u medijskom predstavljanju ovog izdanja.
Biskup Šaško jasno ističe da “jedini sadašnji prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik kojim se koristi Katolička Crkva u liturgiji i crkvenim pobožnostima” ostaje prijevod u izdanju Kršćanske sadašnjosti, koji je mjerodavan i u svim drugim područjima pastoralnog djelovanja, katehezi i vjeronauku.
Medijska propaganda i stvaranje lažnog dojma
Posebnu zabrinutost biskup izražava zbog načina na koji je novi prijevod predstavljen u javnosti. “Val za valom čudnih tvrdnja” – kako piše Šaško – stvorio je dojam da je riječ o “novoj katoličkoj Bibliji”, odnosno prijevodu koji bi trebao zamijeniti dosadašnji službeni tekst.
U medijima su isticane tvrdnje da je riječ o “prvom prijevodu iz izvornih jezika”, da je “potpuno novi prijevod na suvremeni standardni hrvatski jezik” i da “ima službena crkvena odobrenja”. Međutim, biskup podsjeća da je Hrvatska biskupska konferencija dala samo suglasnost za objavu “studijskog ekumenskog prijevoda” kao izdanja Hrvatskog biblijskog društva, a ne za liturgijsku ili službenu uporabu u Crkvi (usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 825).
Biskup Šaško upozorava da se u medijskoj promociji sustavno prešućivala ključna rečenica iz službenog priopćenja Hrvatske biskupske konferencije, koja jasno određuje ograničenja novog prijevoda. “Nije bilo moguće čuti ni pročitati samo jednu rečenicu, očito namjerno skrivanu, koja bi vrlo brzo objasnila o kakvom se prijevodu radi”, piše biskup, ukazujući na opasnost od manipulacije i stvaranja lažnog dojma među vjernicima i široj javnosti.
Zbunjenost vjernika i stručnjaka
Kao posljedica takve medijske kampanje, među vjernicima, ali i jezikoslovcima te ljubiteljima hrvatske kulture, zavladala je zbunjenost.
Biskup Šaško ističe da je “zbunjenost plod propagande” koja je “uvjeravala i nastojala stvoriti dojam dragocjenih otkrića”, iako stvarnost nije takva. On podsjeća da je Crkva uvijek otvorena novim prijevodima i znanstvenim doprinosima, ali i da je “svaki prijevod podložan reviziji i poboljšanju”, dok službeni prijevod ostaje temelj liturgijskog i pastoralnog života.
Teološke i jezične manjkavosti novog prijevoda
Biskup Šaško u svom osvrtu posebno upozorava na gubitak dubine i ljepote biblijskog jezika u novom prijevodu, navodeći konkretne primjere iz najpoznatijih liturgijskih tekstova i božićnih čitanja. Ističe, primjerice, razliku u prijevodu proročke riječi iz Knjige proroka Izaije:
- Službeni prijevod Kršćanske sadašnjosti glasi:
„Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja…“ (Iz 9,1) - Novi prijevod HBD-a:
„Narod koji je u tami hodao, vidio je jarku svjetlost. Svjetlo je zasjalo ljudima u mrkloj zemlji…“
Biskup primjećuje da novi prijevod gubi poetsku snagu i biblijsku melodioznost, čime slabi dubina poruke.
Još upečatljiviji primjer je Proslov Ivanova Evanđelja, jedno od najprepoznatljivijih mjesta Svetoga pisma, koje u službenom prijevodu glasi:
- „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ (Iv 1,1-5)
U prijevodu HBD-a: - „U početku je bila Riječ; Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog. Riječ je u početku bila s Bogom – sve je postalo po njoj; bez nje nije postalo ništa. U njoj je bio život, a život je ljudima bio svjetlo. Svjetlo je svijetlilo u tami i tama ga nije ugasila.“
Pojednostavljenje izraza i udaljavanje od izvornog značenja
Biskup Šaško upozorava da se nizanje glagola u perfektu i pojednostavljivanje izraza osiromašuje ritmičku i teološku snagu teksta, udaljavajući ga od izvornog značenja i crkvene predaje.
Slično se događa i s poznatim hvalospjevima, poput Marijinog „Veliča“ (Magnificat), koji u službenom prijevodu započinje riječima:
- „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju…“ (Lk 1,46)
Dok novi prijevod donosi: - „Moj život uzvisuje Gospodina, i moje se srce raduje zbog Boga, moga Spasitelja…“
Biskup ovdje primjećuje da je izgubljena ne samo tradicijska ljepota i naslov hvalospjeva, nego i duboka teološka poruka sadržana u izvornim riječima.
Također, kod hvalospjeva anđela u božićnoj noći (Lk 2,14), službeni prijevod glasi:
- „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovima“
Novi prijevod HBD-a: - „Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima koji su mu dragi“
Ovdje biskup upozorava na gubitak specifične biblijske terminologije i teološke dubine.
U nizu drugih primjera (poput Psalma 98, Zaharijinog i Šimunovog hvalospjeva, te himna iz Poslanice Filipljanima), biskup Šaško pokazuje kako novi prijevod, izbjegavajući bogatstvo hrvatskog jezika i pojednostavljujući izraze, zapravo osiromašuje teološku i umjetničku vrijednost biblijskog teksta.
Naglašava da “bez uporabe određenih jezičnih oblika prijevod postaje slabijim ili se udaljava od samoga značenja teksta koji se prevodi i tada je teško govoriti o prijevodu koji bi kao takav bio vjeran izvorniku”.
Ekumenski i studijski karakter, a ne katolički službeni prijevod
Biskup podsjeća da novi prijevod nije “katolički prijevod”, već “ekumenski studijski prijevod”, nastao suradnjom prevoditelja različitih kršćanskih denominacija, te da nije namijenjen liturgijskoj uporabi niti ima status službenog crkvenog teksta. “Najviše za što se moglo dobiti suglasnost jest obilježje ‘studijskog’ prijevoda”, piše Šaško, pozivajući na razboritost i vjernost crkvenoj predaji.
Poziv na istinoljubivost i dijalog
Na kraju svog osvrta, biskup Šaško poziva na otvoren i pošten dijalog o svakom prijevodu Svetoga pisma, ali i na poniznost pred bogatstvom crkvene tradicije i liturgijske prakse.
“Prihvaćanje najboljeg pristupa i vjernost Crkvi vodi plodonosnom navještaju Božje riječi”, zaključuje biskup, naglašavajući da službeni prijevod ostaje onaj u izdanju Kršćanske sadašnjosti, dok novi prijevod može služiti za studijske i komparativne svrhe, ali ne i za službenu uporabu u Katoličkoj Crkvi.
Cijeli tekst biskupovog osvrta može se pogledati na poveznici ovdje.
Izvori:
- Ivan Šaško, “Osvrt na predstavljanje prijevoda Biblije na govorni jezik”, Zagreb, 27. prosinca 2025.
- Zakonik kanonskoga prava, kan. 825
- Liturgiam authenticam (Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata)
- Catechismus Catholicae Ecclesiae, br. 101-141
