Građanska inicijativa Apel za knjigu na maturi, čiji smo apel prenijeli, objavila je devet teza o završnom ispitu na kraju srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja, koje prenosimo u cijelosti
1. Državna matura nije tek bitna sama po sebi, nego snažno utječe na nastavu
Kurikul i Ispitni katalog državne mature iz Hrvatskoga jezika kao ishod navode interpretaciju književnoga teksta uz primjenu znanja i kritičkoga mišljenja. Ono što se na maturi provjerava, dobiva više vremena i pozornosti u nastavi. Ako pisana interpretacija književnoga djela više ne bude obvezna, to će nužno utjecati na mjesto koje čitanje i interpretacija književnosti imaju u srednjoškolskom obrazovanju.
2. Zadatci s ponuđenim odgovorima ne ispituju interpretaciju književnoga djela
Ispitivanje književnosti svedeno na ponuđeni ulomak, uz pitanja s ponuđenim odgovorima ne može pokazati može li učenik samostalno tumačiti književni tekst. Takvim se zadatcima ne mogu primjereno ispitati više razine znanja i mišljenja. Točnije, ne mogu se ispitati ishodi poučavanja koji propisuje Kurikul, a ni oni koje navodi sam Ispitni katalog državne mature.
3. Sam Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje obrazovanja potvrđuje da novi esej na zadanu temu nema jednaku težinu kao interpretacijski
Prema izjavi predstavnice Nacionalnoga centra „Interpretacijski esej ispituje znanja koja nisu potrebna ako izlazite na esej na zadanu temu. Prema tome, logično je da taj esej ne nosi jednaki broj bodova, on nema jednaku težinu kao interpretacijski unutar cijeloga ispita iz Hrvatskoga jezika.“ Prema tome, nije upitno ispituju li dvije vrste eseja jednaku razinu znanja: sam Nacionalni centar izrijekom navodi da novi esej ne ispituje znanja potrebna za interpretacijski esej i da nema jednaku težinu.
4. Smanjivanje očekivanja nije odgovor na krizu pismenosti
Globalna je pojava da mladi često imaju problema s izražavanjem misli i osjećaja zbog nedostatka vokabulara, no odgovor odgojno-obrazovnoga sustava ne bi trebao biti smanjivanje zahtjeva, pogotovo u trenutku kada prema rezultatima PISA-e Hrvatska značajno zaostaje za zemljama OECD-a, a Skandinavija intenzivno radi na vraćanju fokusa na čitanje i pisanje. Jedino izazovni zadatci dovode do razvoja vještina.
5. Kritika dosadašnjega eseja trebala bi biti polazište za njegovu doradu, a ne za potiskivanje književnosti
Nacionalni centar vrlo se kritički osvrnuo na dosadašnji interpretacijski esej, koji je sam osmislio, ističući njegovu šabloniziranost. Nedostatci postojećega modela dobro su polazište za doradu zadatka, a ne razlog za guranje čitanja i pisanja o književnosti u zapećak. Pri tom i novi tip eseja jednako pati od šabloniziranosti. Iz objavljenoga je primjera vidljivo da ne zahtijeva prethodno znanje o temi te da njegove smjernice učenike usmjeravaju prema općenitostima, floskulama i očekivanim zaključcima. Pozdravljamo nastojanje da se nastavni sadržaji povezuju s učenikovim iskustvom. Međutim, svrha je školovanja širenje spoznaje izvan granica vlastitoga iskustva, upoznavanje svijeta, stoga svođenje zadataka samo na sadržaje „koji su učenicima bliski i pristupačni“ ili „koji ih zanimaju“ promašuje smisao. Mlada osoba koja nije bila izložena kodovima vlastite kulture – zapisanim i u književnim djelima – ne može znati što je zapravo zanima, kao što ne može biti ni kritična ni kreativna.
6. Dalje se vidi samo s ramena divova – moramo čitati da bismo pisali
Sposobnost oblikovanja i argumentiranja vlastitoga stava ne razvija se ni iz čega. Čitanjem se prenosi kultura te stječu jezik, pojmovi, perspektive i iskustva na kojima se gradi vlastito mišljenje.
Književnost nije preprjeka samostalnomu izražavanju, nego jedan od njegovih najvažnijih preduvjeta. Prvo u učeničke glave nešto mora ući i u njima se preraditi da bi iz njih nešto smisleno moglo izaći. To proizlazi iz neurobiologije koja kodira razvojne faze djeteta i adolescenta.
7. O temama iz svakodnevnoga života treba raspravljati na temelju književnosti
Književna djela pružaju polazište za ozbiljnu i sadržajnu raspravu o temama bliskima mladima. Primjerice, Gospoda Glembajevi omogućuju razgovor o obiteljskim odnosima i društvenoj nejednakosti, dok Kafkina Preobrazba i Camusjev Stranac otvaraju psihološke teme o kojima bez književnoga predloška ne bi bilo moguće govoriti u razredu.
8. Klasici ne „opterećuju“ nastavu književnosti
Propisivanje esejskih djela za maturu ne zarobljuje nastavu književnosti. Upravo klasici svojom univerzalnošću omogućuju širinu interpretacije i povezivanje s učeničkim iskustvom. Oni čine približno polovicu propisane lektire, dok drugu polovicu odabire nastavnik, koji može izabrati suvremenija i pristupačnija djela, prilagođena učenicima s manje čitateljskoga iskustva, uz to da jedno djelo učenik odabire sam.
9. Postaviti obavezu dio je odgoja
Ako je argument za ukidanje obveznoga interpretacijskoga eseja „prisila i strah“ koju činjenica da se na maturi to traži stvara, ne stvara li cjelokupna matura prisilu i strah? U tom smislu, ne stvara li bilo kakvo provjeravanje strah?
Nastavnici na čitanje zasigurno ne motiviraju ispitom mature, no svatko tko odgaja zna da su obaveze dio odgoja te da mladi ne mogu uvijek prepoznati što je dugoročno korisno i dobro ili, čak i kad to prepoznaju, nemaju uvijek samodiscipline djelovati u skladu s tim. Uloga je društva potaknuti ih u pravom smjeru, a matura je jedan komadić te slagalice. Dužnost je svih nas ne uskratiti im poticaj na čitanje u godinama intenzivnoga kognitivnoga i emocionalnoga razvoja.
