Kolege, suradnici i prijatelji u petak su se na komemoraciji za Andreu Zlatar u Hrvatskom društvu pisaca prisjetili njezine iznimne erudicije, književnog dara i osobnosti koja je ostavila dubok trag u njihovim životima i hrvatskoj kulturi.
O istaknutoj književnoj teoretičarki, spisateljici, povjesničarki književnosti i pjesnikinji, koja je umrla 28. rujna u 65. godini, govorili su Nikola Petković, Nadežda Čačinović, Vesna Pusić, Boris Senker, Alemka Lisinski i Velimir Visković. Glumica Jelena Miholjević čitala je stihove iz zbirke pjesama „Neparne ljubavi”, odabrane prema vlastitom izboru.
Govornici su istaknuli kako će Andrea Zlatar “s nama biti sve dok budemo čitali njezina djela i sjećali je se”. Nikola Petković prijateljici je posvetio vlastitu pjesmu, rekavši da je to bio primjeren način oproštaja od pjesnikinje koja je i sama pisala prekrasne pjesme.
Nadežda Čačinović rekla je kako je Zlatar htjela biti otvorena za sve vrste djelovanja u svijetu kroz svoju struku, ali “nije, na žalost imala zaštitnu opnu za težinu zbilje”.
Prisjećajući se njihova zajedničkog puta i druženja na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Boris Senker je istaknuo da je Zlatar već kao studentica bila fascinantna, kao profesorica također, a kao kolegica i prijateljica nezamjenjiva. Dodao je da su pred njom svi osjećali tremu zbog razine njezina znanja.
Vesna Pusić istaknula je kako je Andrea Zlatar oduvijek bila posebna. “Doletjela je kao komet i cijeli njezin život bio je kao zvijezda repatica – briljantan, opasan, nezaboravan – i kratak”, kazala je.
Alemka Lisinski naglasila je da je “bila nesmiljena u emocionalnoj samoanalizi kao pjesnikinja i esejistkinja, a kada je govorila kao književna analitičarka ili znanstvenica o drugima, oštro je zapažala ono skriveno”.
Velimir Visković prisjetio se njihovih mladenačkih druženja i rekao kako je Zlatar bila “osoba rijetke širine i erudicije te silne uredničke energije”.
Andrea Zlatar diplomirala je 1984. komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1988. magistrirala je i 1992. doktorirala iz područja književnosti na istom fakultetu.
Od 1984. radila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za komparativnu književnost, kasnije u svojstvu redovitog profesora. Usporedo se bavila publicistikom, izdavačkom i uredničkom djelatnošću; prvo kao urednica kulture u Studentskom listu i na Omladinskom radiju, a zatim kao urednica u časopisima Gordogan, Vijenac i Zarez.
Bila je članica Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog P.E.N.-a.
Godine 2004. dodijeljen joj je Orden viteza književnosti i umjetnosti Francuske vlade.
