HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – SINA DJEVICE MARIJE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radošću te mirom ispunjen novi dan. Subota je – Marijin dan, dan kad se napose utječemo Mariji, a ovdje je istinski svaki dan blagoslovljen tisućama hodočasnika, stotinama svećenika. Pa i ovih dana bilo je redovito više od stotinu svećenika na večernjoj svetoj Misi. Dobar je to znak u vremenu zaborava Boga, kad se čovjek okrenuo od Neba prema sebi, misli na sebe i svoje potrebe.
Marija je uvijek najbolji putokaz i smjerokaz, ona je, tako je naziva drevna pobožnost – Hodegetria, ona koja nas prati na putu, koja nam pokazuje put. A ona to može jer se cijeli život uvježbavala u Božjoj volji, slijedeći poticaje Duha Svetoga koji ju je ispunio u trenutku Utjelovljenja što bijaše prijelomni trenutak ljudske povijesti uopće. I najznačajniji događaj kojega se sjećamo svaki dan uz svoj trostruki Angelus kako smo i neki dan pisali.
Da, subota je ova nabijena značenjem i događajima. I đakonskim ređenjima. Kod nas u Mostaru, u našoj franjevačkoj crkvi koja je spaljena u ratu, ali smo je – Bogu hvala – sagradili, novu i veću, prostranu kao sveti prostor za bogoslužje dakle, danas će u toj našoj crkvi šestorica naših franjevaca biti zaređena za đakone, uz jednoga dijecezanskoga kandidata.
Jedan će biti zaređen u dalekom Chicagu dakle ove godine imamo sedmoricu đakona, a i, ako Bog da, sedmoricu mladih misnika i mladih misa. To je za europske prilike golem broj u odnosu na veliku ‘sušu’ koja vlada na Zapadu glede duhovnih zvanja i svećenika.
Zahvalnost za svako duhovno zvanje
Neki se čak i ne trude moliti za nova zvanja jer misle da to više nije potrebno, to ministerijalno svećeništvo – kao svi smo mi “kraljevsko svećenstvo”, sveti puk… Da, ali treba razlikovati one koji prinose svete darove, koji izriču nad kruhom riječi Gospodinove: Ovo je Tijelo moje i ovo je Krv moja! – Stoga možemo biti zahvalni za zvanja, a vjerujem da i Međugorje ima tu svoju ulogu kao magnet i kao poticaj mladima odlučiti se za duhovno zvanje.
Pa molimo za sve koji će primiti đakonski red da budu dostojni služitelji Oltara. Znamo već od najranijih vremena kako imamo biskupe, prezbitere (svećenike) i đakone. Hvala Gospodinu za svako zvanje! – Nakon operacije Papa se oporavlja i pomalo vježba. Jučer je slavio svetu Misu u kapelici na desetom katu bolnice Gemelli u društvu nekih vjernika i svoje Švicarske garde koja je uz njega i u bolnici. Zahvalio je svima koji se oko njega brinu, za sve bolničko osoblje, a i za naše molitve.
A mi molimo da ga Gospodin vrati zdrava i čila u njegovu zahtjevnu službu u koju ga je izabrao Duh Sveti. Jučer smo slavili sveticu mističarku koja je promicala pobožnost Srcu Isusovu, a danas slavimo svetoga Ignacija Antiohijskoga koji je treći nasljednik svetoga Petra u Antiohiji kao biskup.
Sveti Ignacije Antiohijski, pšenica Kristova
Dao je svoj život za cara Trajana u Rimu, u Koloseumu, oko g. 115. Jedan velebni lik iz rane Crkve, spada u tzv. apostolske oce. Na putu za Rim napisao je sedam velebnih pisama, koja i danas imamo, o osobi Kristovoj, njegovoj silnoj ljubavi prema Kristu, njegovoj želji za mučeništvom te o ustroju Crkve i kršćanskom životu.
Njegovi osjećaji prije nadolazećeg mučeništva sažeti su u njegovoj riječi u pričesnoj antifoni: “Ja sam pšenica Kristova, samljevena zubima zvijeri u čisti kruh”. Referira se to na Isusovu riječ o pšeničnu zrnu koje, kad padne u zemlju, mora umrijeti da bi donijelo plod.
Biskup i mučenik Ignacije zauzima istaknuto mjesto među junacima kršćanske antike. Njegovo posljednje putovanje iz Antiohije u Rim bilo je poput svadbene procesije i Križnog puta. Jer pisma koja je napisao putem nalikuju sedam postaja Križnog puta; mogu se nazvati i sedam svadbenih himni koje preplavljuju svečevu intenzivnu ljubav prema Kristu Isusu i njegovu čežnju da se s Njim sjedini.
Ta pisma su sedam najdragocjenijih dragulja u nasljeđu koje nam je ostavila Crkva nakon apostolskih vremena. Godina smrti svetog Ignacija nije poznata; možda se to dogodilo tijekom pobjedničkih svečanosti u kojima je car Trajan žrtvovao živote 10 000 gladijatora i 11 000 divljih zvijeri za zabavu krvožednog stanovništva.
Mjesto njegovog slavnog trijumfa i mučeništva bio je Koloseum; ta ogromna građevina, koja je blistala od zlata i mramora, tada je upravo bila dovršena. Pisali smo da je Koloseum – golemu građevinu – gradio Vespazijan, a nastavio sin mu Tit novcem koji su opljačkali iz jeruzalemskog Hrama. To bijaše mjesto mučenja i mučeništva, gladijatorskih igara itd.
Samo da dosegnem Krista
Ignacije piše: „Od Sirije do Rima moram se boriti sa zvijerima na kopnu i moru. Jer danju i noću sam okovan za deset leoparda, to jest, vojnika koji me čuvaju i postaju sve goropadniji što se s njima bolje postupa. Njihovo zlostavljanje je dobra pouka za mene, ali sam još uvijek daleko od toga da sam opravdan i pravedan.
Oh, kad bih se mogao susresti s divljim zvijerima koje su sada spremne za mene. Molit ću ih da mi brzo daju smrt i da ubrzaju moj odlazak. Pozvat ću ih da me prožderu kako ne bi ostavili moje tijelo neozlijeđenim kao što se već dogodilo drugim mučenicima. Ako odbiju skočiti na mene, natjerat ću ih da me pojedu. Dječice moja, oprostite mi ove riječi.
Sigurno znam što je dobro za mene. Od vidljivih stvari više ne želim ništa; želim pronaći Isusa. Vatra i križ, divlje zvijeri, slomljene kosti, rastrgani udovi, tijelo potpuno zgnječeno i svaka Sotonina muka, neka me sve to preplavi, samo da dosegnem Krista.“
Kod Ignacija imamo sažet pravi nauk o Isusu Kristu: “Budite gluhi kad vam netko govori nešto što je izvan Isusa Krista, onoga koji je iz roda Davidova, onoga koji je iz Marije, koji se istinski rodio, jeo i pio, odista bio progonjen pod Poncijem Pilatom, istinski bio razapet na križ i umro, pred licem nebesnika i zemnika i podzemnika; koji je također istinski bio uskrišen od mrtvih, jer ga je uskrisio Otac Njegov, koji će po sličnosti uskrisiti tako i nas koji njemu vjerujemo, Otac njegov, u Kristu Isusu, izvan kojega nemamo istinskog života”.
Svetac, sada osuđen na borbu protiv divljih zvijeri, gorio je od želje za mučeništvom. Čuvši riku lavova, povikao je: “Ja sam zrno pšenice za Krista. Moram biti samljeven zubima zvijeri da bih se našao kao kruh (Kristov) potpuno čist”.
Zlatna slova IHS u srcu mučenika
U pismima iznosi čisti katolički nauk o Isusu Kristu, o Djevici Mariji, o euharistiji, o Rimu koji predsjeda Crkvama u ljubavi itd. Vrijedi pročitati te bisere ranokršćanske literature. Prošle su dvije tisuće godina, a ipak njegova pisma nisu izgubila ništa od svog sjaja, njegove riječi još uvijek gore nebeskom ljubavlju.
Kao što je sveti Ivan Zlatousti, već nekoliko stoljeća kasnije, rekao u svojoj propovijedi o mučeniku, Ignacije je bio „duša koja je prezirala sve prisutno, žarila Božanskom ljubavlju i cijenila nevidljivo prije onoga što je vidljivo.“ Poslušajmo svi Zlatoustov savjet: „Ne samo danas, dakle, nego svaki dan idimo k njemu, berući duhovne plodove od njega.“ – Spomenimo još jednu lijepu misao Ignacija Antiohijskog: »Moja je ljubav raspeta!« Tu je misao kasnije veoma zavolio jedan drugi Ignacije, osnivač isusovačkog reda.
Također, taj drugi Ignacije nije nikad mogao zaboraviti ono što je čitao o prvom Ignaciju u knjizi Flos sanctorum (Cvijeće svetaca), a to je: da su rimski krvnici, kad su rasporili srce biskupa Ignacija, našli u njemu zlatna slova IHS – Isusov monogram. Taj je monogram izabrao Ignacije Lojolski kao grb i znak Družbe Isusove.
Životopisac Ignacija Lojolskog svjedoči da je on to učinio iz poštovanja prema Ignaciju Pracrkve: »U njegovoj nutrini plamtio je onaj plamen ljubavi k Presvetom Imenu Isusovu koji je, kako čitamo, gorio u grudima biskupa i mučenika Ignacija. I tome svecu prve Crkve htio je naš otac Ignacije biti jednak ne samo imenom, nego još mnogo više svojim djelima…« Dolje imate preslik odlomka njegova Pisma Rimljanima. Neka Gospodin i nas zapali svojim ognjem Duha Svetoga – kao i Ignacija.
