Tribina “Jezik u medijima pada na sve niže grane. Tko je kriv”, na kojoj se raspravljalo o uporabi hrvatskoga jezika u medijima i lektorskoj službi, održana je u srijedu navečer u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.
Na tribini, koju je vodila književnica Lada Žigo Španić govorili su jezikoslovci Nives Opačić i Domagoj Vidović te novinar i urednik Ivan Herceg.
Po riječima Nives Opačić razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika narasle su 90-ih godina. To je razumljivo jer su se htjele potencirati razlike pa su se samo predstavljale razlike među njima, dodala je.
Ocijenila je kako je knjižica razlika između hrvatskoga i srpskog iz 1940. Krune Krstića i Petra Guberine bolje pokazala bit razlika od Brodnjakova rječnika. Ta se knjižica nije “najela germe” i tako proširila razlike, istaknula je i ocijenila kako je 1990-tih godina “nadošao svijet sulud od slobode” , a sulud je još više nego lud.
Naglasila je kako onda kad se stvari uzburkano dignu, tako se i slegnu pa danas takvih stvari nema više toliko. Nema ih toliko zato što je uopće i briga za hrvatski jezik splasnula, ocijenila je i objasnila da hrvatski jezik sve manje privlači ljude.
Smatra kako korijeni nebrige za jezik počinju od škole.
Novinar Ivan Horvat naglasio je kako u medijima i u govoru na televiziji i radiju treba izbjegavati engleske riječi gdje je to moguće, pogotovo kad sada, za razliku od ranije, imamo svježa rješenja za neke riječi.
Istaknuo je da pitanje poznavanja hrvatskoga jezika i pismenosti počinje još od osnovne škole. U devedesetim godinama je u jednoj redakciji otišao na svojevrsnu školicu za lektore, napomenuo je i dodao kako se tada doista više pozornosti posvećivalo jeziku.
Podsjetio je kako su u redakcijama postojale ozbiljne lektorske službe. “Sa stručnjacima koji su ih vodili vježbali smo na tekstovima”, rekao je i dodao kako se tek kasnije ulazio u novine i napredovalo.
Ocijenio je kako se u novinama s vremenom sve srozalo, a posljedica svega toga jest problem sa stranim riječima. Lektora je sve manje, a lektorske službe su devastirane, rekao je i dodao kako je takvo stanje uglavnom u svim medijima.
Ako država na neki način ne prisili državne medije da poštuju jezik, pitanje je zašto bi se privatni vlasnik brinuo za jezik, rekao je i dodao kako je ranije bilo tri do četiri puta više lektora u redakcijama nego što ih ima danas.
Jezikoslovac Domagoj Vidović smatra kako je na televiziji i radiju često problem pravilno naglašavanje riječi. Tri južnoslavenska jezika nastala su na novoštokavskoj akcentuaciji, napomenuo je i dodao kako nije svaki od njih isti.
Podsjetio je kako je srpski jezik više manje utemeljen na istočnoj, a hrvatski na zapadnoj štokavštini.
Nesreća je, ali i bogatstvo što imamo jako složenu dijalekatsku sliku hrvatskoga jezika, istaknuo je i dodao kako je bitno da javni govornici pogode bar mjesto naglaska i po mogućnosti dužine.
Ocijenio i kako se ne može na natjecanju iz hrvatskoga jezika imati deset rješenja. Morate imati jedno, dodao je. Hrvatski je zaseban jezik, trebamo provoditi svoju jezičnu politiku ne osvrćući se pretjerano na nama susjedne jezike, rekao je Vidović i dodao kako nitko osim nas ne odlučuje o našem jeziku.
Smatra i kako je lektorski posao jako podcijenjen.
‘Ostajem ovdje’ – Priča o gubitku doma: ‘Nitko ne može razumjeti što je ispod stvari.’
Festival ZagrebDox pripremio 13 filmova u različitim programima
