Kad je 21. ožujka Iran lansirao dva balistička projektila prema otoku Diego Garcia Europom se prošio strah. Smješten u Indijskom oceanu četiri tisuće kilometara od Irana, Diego Garcia je važna britanska vojna baza koju često rabe i Amerikanci. Trenutačno s nje polijeću bombarderi na misije uništenja ciljeva u Iranu.
Izvor europskog straha, maltene panike, je u činjenici da s četiri tisuće kilometara dometa balistički projektili mogu dosegnuti do Europe. Sve do Londona. Jedini suvisli odgovor europskih vlastodržaca bio je da Europa nije sudionik u ratu te da je Teheran zasigurno neće napasti.
Kao što nije ni britansku zrakoplovnu bazu Akrotiri na Cipru. Pa onda višestruko pokušao ponoviti napad. Iako to nije službeno potvrđeno jedan od napada iranskih balističkih projektila navodno je išao u smjeru velike zrakoplovne baze Incirlik u Turskoj. Kako je Ankari jako stalo da ostane izvan rata, kao što je i Europi, ovaj je napad prešućen.
Ono što je sigurno s daljnjim erodiranjem iranskog režima vjerojatnost napada na Europu se povećava. Kad ostaci vlasti u Teheranu zaključe kako više nemaju što izgubiti jer im se bliži kraj mogli bi početi napadati na sve strane. Uključujući i ciljeve u Europi. Prioritet bi trebale biti američke baze no tko zna prema kuda će letjeti balistički projektili usmjeravani ne baš najpouzdanijom iranskom tehnologijom. Stoga strah Europljana nije neosnovan.
Iako baš nije ni potpuno opravdan. Naime, NATO savez upravlja s proturaketnim štitom koji je namjenski razvijen kako bi branio upravo Europu od mogućih iranskih napada balističkim projektilima. Sustav se zove NATO BMD (NATO Ballistic Missile Defence), a njegov najvažniji dio je sustav Aegis Ashore, smješten u dvije baze. Jedna je u Rumunjskoj a druga i Poljskoj. Rumunjski dio smješten je u Baza Militară 99 Deveselu i operativan je od 2016. godine. Poljski dio smješten je u bazi Redzikowo. Po izvornim planovima poljska baza trebala je postati operativna 2018. godine, ali se zbog raznih problema (uglavnom političkih) to proteglo do sredine 2024. U svakom slučaju obje su baze aktivne i spremne za djelovanja.
Aegis Ashore sastoji se od PESA radara AN/SPY-1 (razvijen za ugradnju na brodove) te okomitih lansera Mark 41 VLS (Vertical Launching System) u kojima će se nalaziti protuzračni vođeni projektili SM-3 Block IB (RIM-161C) i SM-3 Block IIA (RIM-161D). Za rano otkrivanje ciljeva koristi se radar AN/TPY-2 Surveillance Transportable Radar smješten u Turskoj. Svim sustavima upravljaju pripadnici Američke ratne mornarice. To je logično jer je Aegis Ashore zapravo izvedenica brodskog sustava koji se nalazi na američkim krstaricama i razaračima.
Projektil SM-3 razvijen je iz projektila SM-2 Block IV (čiji je razvoj u međuvremenu obustavljen) i iz projektila LEAP (Lightweight Exo-atmospheric Projectile) u sklopu kojega je razvijen i 23 kg težak kinetički “presretač” EX-24 (opremili su ga i infracrvenim sustavom samonavođenja). EX-24 postao je dio projektila SM-3, a zadužen je za uništenje balističkih projektila izvan atmosfere. Projektil su opremili i raketnim motorom Mk 104 dvojnog potiska, boosterom Mk 72 i sustavom kontrole leta iz programa razvoja SM-2 Block IV. Na srednjem dijelu putanje projektil pogoni raketni motor dvojnog potiska, nakon čega se odvaja treći stupanj projektila na otprilike 30 000 metara. Projektil EX-142 udara u cilj pri brzini od 4000 m/s na udaljenosti od 300 km od mjesta lansiranja. Navođenje u završnoj bazi leta na sebe preuzima infracrveni sustav. Tijekom navođenja, radar mora istodobno pratiti povratni modul (ili bojnu glavu) i sam projektil. Kako oboje lete vrlo velikim brzinama obavljanje BMD zadaća zahtijeva da se radaru SPY-1 poveća volumen motrenja. Osim toga neophodno je izvršiti instalaciju novih računalnih programa koji mogu podržavati navođenje SM-3 projektila, ali i ugraditi sustav za održavanje neprekidne veze između AEGIS-a i projektila tijekom njegova leta.
Projektil SM-3 Block IIA ušao je u operativnu uporabu 2024. godine, te se nalazi i u lanserima baza u Deveselu i Redzikowo. U odnosu na projektil SM-3 Block IB SM-3 Block IIA ima veće raketne motore koji će mu omogućiti obranu širih područja od prijetnji balističkih projektila i veću kinetičku bojevu glavu. Neslužbeni podaci kažu da je domet veći od 1200 km, a neki tvrde da je čak 2500 kilometara. Kinetička bojeva glava presretača je poboljšana, poboljšavajući funkcije pretraživanja, diskriminacije, akvizicije i praćenja, kako bi se suočio s naprednim i novim prijetnjama. Projektil SM-3 Block IB ima mogućnost djelovanja izvan atmosfere što znači uništavanja projektila prije nego odvajanja bojne glave ili glava.
Europa se sama pobrinula da SAD izađe iz NATO-a, što za nju znači polaku, ali sigurnu propast
Srbija se naoružala supersoničnim projektilima, a Hrvatska bi ‘obranu’ držala na Jarunu i Bundeku
