Iako je do NATO summita u Ankari (zakazan za 7. i 8. srpnja) ostalo više od tri mjeseca već je sada sigurno da će biti povijesni. Sasvim moguće posljednji. Ako se uopće održi.
Već se spominje opcija da predsjednik Donald Trump ne otiđe na summit nego da pošalje potpredsjednika JD Vancea. Koji je u trenutačnoj administraciji najveći zagovornik raspuštanja NATO saveza i povlačenja američkih snaga iz Europe. Vance bi s posebnim guštom objavio kako se Sjedinjene Američke Države povlače iz Saveza te da će se ubuduće Europljani morati sami pobrinuti za svoju sigurnost. Potpredsjednik Vance obožava takve govore. Sjetite se onog kojeg je održao na Berlinskoj sigurnosnoj konferenciji 14. veljače 2025.
Postoji jako puno razloga zašto će biti tako. Prvi je da predsjednik Trump mora povući neki odlučan potez kojim će ponovno pridobiti naklonost ekstremno izolacionističkog dijela MAGA pokreta. A kojeg je upravo Vance najistaknutiji član. Povlačenje iz NATO-a bio bi baš takav.
Nažalost, ne baš odveć inteligentni europski vlastodršci dali su mu više nego dovoljno razloga za raspuštanje Saveza. Najnoviji je odbijanje slanja ratnih brodova koji bi osigurali prolaz Hormuškim tjesnacem. Za razliku od SAD-a koji uopće ne ovisi o nafti i plinu iz Perzijskog zaljeva Europske države ovise jako. U trećem kvartalu prošle godine EU je najviše nafte uvezla iz SAD-a i Norveške (svaka po 15%). Iz Saudijske Arabije došlo je 7 % a iz Iraka 5 % europske nafte, što znači da su zemlje Perzijskog zaljeva pokrile 12 % europskih potreba. Tome treba pridodati i 6 % europskih potreba za plinom koje su namirene iz Katara. Dovoljno da se u Perzijski zaljev pošalju brodovi europskih ratnih mornarica? Po Trumpovom mišljenju da. Po mišljenu europskih vođa ne.
To jako razljutilo Trumpa. Tim prije jer to nije prvi put da američka ratna mornarica mora štititi interese Europljana. Dok su američke snage od ožujka do svibnja prošle godine napadale snage Huta u Jemenu, a kako bi oslobodili pomorski put kroz Crveno more, upravo je potpredsjednik Vance bio najveći kritičar te operacije. S punim pravom tvrdio je da Sjedinjene Države nemaju baš nikakav interes u tome jer skoro cijeli promet kroz Crveno more i Sueski kanal završi u europskim lukama. Međutim, Europljanima nije bilo ni na kraju pameti išta poduzeti protiv Huta. Iako ratna mornarica države koja se pompozno naziva Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske ima čak dva relativno nova nosača zrakoplova. Francuska ratna mornarica ima nosač na nuklearni pogon, koji je više od 90 % vremena nakon porinuća 1994. proveo ili u matičnoj luci Toulonili u brodogradilištima na remontima. Uz poneku vježbu.
Na kraju je predsjednik Trump poslao nosač USS Harry S. Truman (CVN-75) da obavi posao umjesto Europljana. Odluka koju je potpredsjednik Vance javno kritizirao kao još jedan dokaz kako Europljani rješavaju svoje probleme na račun američkih poreznih obveznika.
Vance se suzdržao otvoreno kritizirati borbena djelovanja protiv Irana. Usprkos tome manji dio MAGA pokreta, najzadrtiji izolacionisti, otvoreno kritiziraju rat. Ti i takvi jednostavno ne mogu shvatiti da bi demokratski Iran bio najveći dragulj u kruni Trumpovog novog svjetskog poretka. Barem dok se tom poretku ne pridruže Rusija i Indija.
Iran je država s više od devedeset milijuna stanovnika koja se proteže od Turske do Pakistana, od Perzijskog zaljeva do Kaspijskog mora, te potpuno dominira Bliskim istokom. Povrh toga prepuna je nafte i plina. Rudna bogatstva praktički nisu ni dirnuta jer se nitko nije htio mučiti kopati uz toliko nafte i plina.
Zamislite demokratski Iran koji umjesto da baca stotine milijardi dolara na nuklearni program, razvoj balističkih projektila i financiranje svih terorističkih skupina po Bliskom istoku i šire, sav novac troši na povećanje standarda građana. Za početak na rješavanje problema pitke vode za Teheran. Umjesto da pokušava širiti šiitsku revoluciju širi ideju demokracije.
Zbog toga, osim Iranaca i predsjednika Trumpa, nitko drugi ne želi pad režima u Teheranu. Susjedne države, sve odreda nedemokratske, u demokratskom Iranu vide veću prijetnju nego dok je pod diktaturom Mula i Ajatolaha. S demokratskim Iranom američko savezništvo sa Saudijskom Arabijom gubi skoro pa svaki značaj. Čak ni ogromne zalihe nafte kojima Rijad raspolaže više neće biti bitne. Jer bi Washington, uz svoje zalihe, nadzirao naftu iz Venecuele i Irana. Umjesto u OPEC-u cijena nafte određivat će se u Bijeloj kući.
Zamislite novi Bliski istok bez terorističkih skupina koje je financirao i naoružavao Iran. Gaza bez Hamasa. Libanon bez Hezbolaha. Jemen u kojem su Huti konačno pobijeđeni.
Međutim, u europskim predstojnicima predstavljeni zamišljaju Bliski istok kojim dominira Washington, ne toliko politički i vojno koliko ekonomski. Iran koji umjesto da kupuje Airbuseve naručuje Boeinge. Iranci umjesto francuskih voze američke aute. Svi ugovori za obnovu Irana daju se isključivo američkim tvrtkama. Novoformirana vojska ponovno se oprema isključivo američkim oružjem. Američke tvrtke dobivaju koncesije na rudarenje bakra, željeza, cinka i olova. Te bogata nalazišta rijetkih zemnih elemenata koje tek treba aktivirati.
Preko Irana Amerikanci će dobiti izravan pristup Kaspijskom moru i državama koje ga okružuju. Pristup Afganistanu više ne bi išao preko uvijek problematičnog Pakistana. Koji bi s demokratskim Iranom, ali i novim američko-indijskim političko-ekonomsko-sigurnosnim vezama postao vrlo ranjiv.
Ono što nas treba brinuti je koliko je predsjednik Trump doista ljut na Europljane. Svi europski mediji prije nekoliko dana prenijeli su Trumpovu izjavio kako SAD-e ne treba NATO. Prva reakcija ljutog Trumpa mogla bi biti prestanak prodaje oružja namijenjenog Ukrajini. Razlog je više nego očit – zbog borbenih djelovanja u Perzijskom zaljevu ispražnjene su zalihe američke vojske. Europa se zadnjih 30 godina silno trudila uništiti vojnu industriju pad sada nema dovoljno kapaciteta da nadomjesti prestanak američkih isporuka. Što bi značilo da će ukrajinska vojska vrlo brzo početi popuštati. U krajnjem slučaju Europa bi mogla biti preplavljena milijunima ukrajinskih izbjeglica.
Iz perspektive Washingtona Ukrajina nema ni približno toliki značaj kao Iran. Država koja je donedavno bila dio SSSR-a, a prije toga stotinama godina ruskog carstva, samo je prepreka Trumpovim interesima za uspostavljanje političkih, te još puno važnije, ekonomskih odnosa s Rusijom. S druge strane Europljanima je Ukrajina presudna. Jer dok ginu Ukrajinci ne ginu Europljani.
Odluči li predsjednik Trump dokrajčiti NATO ima još jednu opciju – poslati satniju specijalaca na Grenland. U europskim prijestolnicama vjeruju da je Trump odustao od Grenlanda. Nije. Samo ima preča posla.
Trump bi već u srpnju u Ankari mogao okončati NATO savez vodeći se narodnom: Uz ovakve prijatelje (saveznike) kome trebaju neprijatelji. Tako bi se izjava glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea izrečena 27. siječnja u Briselu – „If anyone thinks here… that the European Union or Europe as a whole can defend itself without the US, keep on dreaming. You can’t.”, mogla vrlo brzo ostvariti.
Srbija se naoružala supersoničnim projektilima, a Hrvatska bi ‘obranu’ držala na Jarunu i Bundeku
Iran je obezglavljen, no vlast će morati preuzeti goloruki mladići, ginući kako bi slomili režim
