Posljednjih desetljeća kad struka ne zna odrediti uzrok bolesti ustalila se praksa da se genetiku smatra uzrokom. Tako danas ista ta struka za epidemiju mnogih bolesti tvrdi da je odgovorna upravo genetika.
U ovom ću tekstu na osnovnoškolskoj razini matematike (i malo logike) dokazati kako genetika ne može biti uzrokom povećanja pojavnosti bolesti. Dakle, ako je danas učestalost određene bolesti veća negoli prije 20 godina, genetika ne može biti odgovorna za taj porast.
Kako bih dokazao ovu tvrdnju, koristit ću se samo jednom pretpostavkom – bolesni će ljudi u prosjeku imati manje potomaka od zdravih ljudi. Pretpostavimo da će 1000 ljudi koji imaju određenu bolest imati 999 potomaka, a 1000 ljudi koji nemaju tu bolest imat će 1000 potomaka. Dakle, u prvoj će generaciji ljudi koji imaju određenu bolest imati samo jedan promil manje potomaka, ali već će za 20 godina druga generacija imati 998 potomaka, a generacija u kojoj nema te određene bolesti imat će 1000 potomaka. U trećoj će generaciji imati 997 potomaka, a zdrava će generacija i dalje imati 1000 potomaka.
I iz ovakvog se jednostavnog modela vidi da će udio bolesnih ljudi, ako je bolest nasljedna, opadati.
Kako je onda moguće da struka pojavu bolesti čija se pojavnost povećava poput, primjerice, autizma, pripisuje genima, kad se i iz ovakvog jednostavnog modela vidi da bi se udio nasljednih bolesti trebao smanjivati?
To je jedino moguće ako se broj mutacija s vremenom povećava, tj. ako je danas iz nekog razloga brzina mutacija gena veća. Međutim, i ako se brzina mutacija gena povećala, uzrok opet nije intrinzičan, već je vanjski, okolišni. Dakle, čak i ako se brzina mutacija povećava, uzrok je okolišni.
Iz toga bi trebalo zaključiti da genetski materijal ne može biti odgovoran za povećanje pojavnosti bolesti. Štoviše, upravo je suprotno, postotak ljudi koji boluju od nasljednih bolesti trebao bi ili biti jednak ili opadati s vremenom.
U ovome iznesenome modelu bolesni su imali samo 1 promil manje potomaka od zdravih pa bi kroz 1000 generacija, tj. 20 000 godina bolesni potpuno ostali bez potomaka, tj. izumrli bi.
Međutim, oni s najtežim oblikom autizma nemaju neznatno manji broj potomaka, već uopće nemaju potomke koji nose njihove gene te bi kroz jednu generaciju izumrli. Pa kako onda struka tvrdi da je autizam, kojemu se pojavnost povećava, nasljedna bolest?
Možda odgovor leži u Ustavu u članku 69. u kojemu piše sljedeće: „Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava pravo građana na zdrav okoliš.“ Država, tj. struka građanima osigurava pravo na zdrav okoliš, a kada bi struka priznala da uzrok bolesti potječe iz okoliša, onda bi ih se moglo pitati zašto nisu osigurali zdrav okoliš jer je prema Ustavu to bila njihova obaveza.
Ovdje ću prenijeti 15. poglavlje knjige Cijepanje cjepivom – dualnost, pod naslovom Eksplozija broja djece koja nisu sposobna samostalno polaziti školu:
Ministrica prosvjete Blaženka Divjak izjavila je da je u 2019. godini odobren posao za 4000 pomoćnika u nastavi, što je za 1000 više negoli u prijašnjoj godini. Nadalje je izjavila da je prije 5 godina taj broj bio 4 puta, a prije 10 godina 20 puta manji (https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/divjak-prvi-put-ureden-status-pomocnika-u-nastavi-703404). Te smo podatke prikazali na Slici 18.
Slika 18: Promjena broja pomoćnika u nastavi posljednjih 10 godina. Crta predstavlja projekciju broja pomoćnika u budućnosti.
Iz grafikona je vidljivo da će 2030. biti zaposleno 100 000 pomoćnika u nastavi, ako se nastavi ovakav trend. To znači da će tada gotovo svaki treći školarac trebati pomoćnika u nastavi. Kad završe školu, mnogi od njih neće biti samostalni i trebat će osobu koja će se brinuti o njima, što znači da ćemo imati trećinu populacije koja nije samostalna, drugu trećinu koja će trebati brinuti o njima i treću trećinu koja će trebati financirati prve dvije. Vjerojatno je svima jasno da to nije održivo i da to prijeti opstojnosti Republike Hrvatske.
To je trenutačno najveći sigurnosni problem u Hrvatskoj i trebao bi imati potpunu pozornost SOA-e, sve dok se problem ne riješi. Zbog težine problema probat ćemo im malo pomoći.
Za takvo stanje mogu biti odgovorni ili genetika ili okoliš. Budući da promjena broja pomoćnika u posljednjih 10 godina iznosi 20 puta, to ne može biti zbog genetike jer se genetske promjene očituju na mnogo dužim skalama. Dakle, za to je povećanje odgovorno nešto iz okoliša.
Gospodo iz SOA-e, dokažite što je iz okoliša odgovorno za trenutačno najveću sigurnosnu ugrozu RH. Pritom budite svjesni, a i vi, dragi roditelji, da se taj problem hitno treba riješiti, inače bi moglo biti prekasno.
Prije 10 je godina 200 djece trebalo pomoćnika pa se taj broj može uzeti kao polazišna točka. Danas ga treba 3800 djece više, zbog nečega iz okoliša od čega ih RH nije zaštitila, a sigurno je bila odgovorna i trebala je zaštititi najranjiviju skupinu među nama.
Stoga bi se svi roditelji čija djeca trebaju pomoćnika u nastavi trebali udružiti i kolektivno tužiti državu jer od 4000, za njih minimalno 3800 sigurno je odgovorna država. To morate učiniti što prije jer je to jedini način da oni odgovorni više ne budu na vodećim pozicijama u institucijama koje su to trebale zaustaviti da bi Hrvati kao narod imali barem nekakvu šansu preživjeti. Čak je i Ustav RH na vašoj strani jer u članku 69. piše sljedeće: „Svatko ima pravo na zdrav život.“
Imamo epidemiju školaraca koji ne mogu samostalno pohađati školu, a gospoda epidemiolozi još uvijek nisu percipirali kako je to najgora epidemija u povijesti RH, epidemija koja traje barem 10 godina, epidemija koja ugrožava opstojnost RH. Zapravo, oni još nisu percipirali ni da je to epidemija te se postavlja pitanje zašto ih plaćamo.
Gospodo iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mislite li da je to pitanje javnog zdravstva? Ako mislite, što ste učinili da se to riješi? Plašite građane javnozdravstveno nevažnim bolestima, a najveći javnozdravstveni problem još niste ni percipirali, a kamoli ga razumjeli ili ga počeli rješavati. Porast broja djece koja ne mogu samostalno pohađati nastavu trenutačno je NAJVEĆI javnozdravstveni, ali i uopće NAJVEĆI problem u Hrvatskoj.
Nadam se da sam vas ovim poglavljem iz svoje prve knjige motivirao da dođete na predstavljanje moje posljednje knjige „Koronaobmana“ koje će se održati 12. prosinca 2025. u hotelu Alkar u Sinju s početkom u 18.00 sati.
Gospodin Miro Bulj, gradonačelnik nepokorenoga grada u koroni, na samom će početku kao domaćin i organizator predstavljanja knjige pozdraviti sve nazočne. Zahvaljujem i dr. sc. Antonu Maroviću, dr. med. i bivšem pomoćniku ravnatelja KBC-a Split, što će kao sugovornik na stručan i zanimljiv način knjigu predstaviti publici. Radujem se vašem dolasku.
