Vrijeme u kojem živimo daje naslutiti da duhovni boj, sukob dvaju koncepata, Kraljevstva Svjetla i Kraljevstva tame, doista ulazi u svoju završnu fazu.
Događaji se izmjenjuju kao na pokretnoj traci, a u toj zaglušujućoj buci nagovora, komentara i multimedijalnih uradaka zagovaratelja raznolikih vrednota događa se veliko razvrstavanje i usklađivanje unutar vrsta.
Sve jasnije se vidi da postoje samo dvije zastave pod koje se pojedinac može svrstati. Svako kraljevstvo okuplja svoje vojnike za veliki boj.
U tom sveobuhvatnom usklađivanju vlastitih redova, dojam je da Kraljevstvo tame ima trenutačnu prednost jer knez ovoga svijeta, Sotona, još će neko vrijeme imati vlast. Iako još uvijek može divljati i nanositi štetu ljudskom rodu, svjestan je da mu vrijeme istječe, da dolazi anđeo s ključevima Bezdana da Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. (otkrivenje 20,2-3)
Dok se to ne dogodi, dok pobjedom Bezgrješnog Srca Marijina ne zavlada Era mira, Zlo će učiniti sve da čim više duša povuče za sobom u pakao.
Njegova taktika je da sije razdor u njemu neprijateljskim redovima dok istovremeno svoje usklađuje.
Nedavno smo imali primjer gdje protiv izmišljenog fašizma zajednički marširaju antife, LGBT-ovci, stari komunisti, jugonostalgičari, idolopoklonici određenih glazbenih pravaca, feministice i sotonisti.
Knez tame je u tom mračnom savezništvu LGBT-ovcima potpuno zamračio totalitarističko razdoblje komunističke Jugoslavije u kojem je u razdoblju od 1951. do 1977. više od 5 stotina muškaraca služilo zatvorske kazne zbog homoseksualnih odnosa u kojima su bili uhvaćen ili za koje su bili prijavljeni.
Stare rane su zanemarene u interesu borbe protiv zajedničkog neprijatelja, Onoga kojeg prepoznaju u ogledalu vlastite savjesti i koji im ne da mira, Onoga, koji ih u dubini njihovih duša opominje i poziva na obraćenje i zbog kojeg nikako ne mogu uživati do kraja u svojim grijesima. Zato Ga mrze još više.
Najnoviji primjer je buka koju je Zmaj, Stara zmija, podigao oko javnih molitelja krunice. Neizdržive patnje koje mu zadaju Zdravo Marije dok odjekuju s gradskih trgova i ruše utvrde zla s kojih učinkovito navodi na nemoral, ovisnosti i zločine, natjerale su ga da opet ujedini sve svoje snage i mobilizira ih za obračun s vjernicima koji produciraju izvore njegovih muka i razaraju njegovo kraljevstvo.
Svoju privremenu nadmoć prezentirao je i u odabiru glasnogovornice svojih nastojanja. Sanja Sarnavka nije političarka. Možemo, SDP i drugi predstavnici ateističkih političkih skupina mogu mirne duše stati uz nju i pozivati svoje simpatizere da potpisuju peticiju kojom bi se molitelji trebali ukloniti s trgova hrvatskih gradova bez straha da će zbog toga zabilježiti štetu unutar svog glasačkog bazena.
I sve druge „progresivne” društvene skupine mogu bez straha stati uz ovu inicijativu i njenu glasnogovornicu i igrokaz može funkcionirati.
Ipak, u toj svojoj bjesomučnoj agoniji zlo je sve luđe u svojim inverzijama.
Vrhunac ludila je optužiti molitelje da su krivi za ubojstva žena koje su ubili njihovi muževi, partneri ili ljubavnici.
Možda će se nekome činiti vjernički preuzetno svrstavati ovaj događaj dominantno u duhovnu sferu no u nastavku ovog teksta uvidjet ćemo potvrdu ove teze.
Zapitajmo se iz perspektive ateista kakav utjecaj imaju molitelji na područje društvenih odnosa i zakonodavstva. Traže li oni izmjenu zakona, bilo kakvu zabranu ili smanjivanje rodnih, manjinskih ili bilo kojih drugih prava?
Odgovor je vrlo jasan, molitelji ni od koga ne zahtijevaju ništa, oni samo mole. Adresa njihovih nastojanja nije u materijalnom svijetu, ona se nalazi na nebesima. Molitelji mole, ne zahtijevaju, ne traže, ne prosvjeduju.
Vjernici znaju da je utjecaj molitve na sva područja ljudskih aktivnosti presudan. Činjenica da ga takvim, sudeći prema reakcijom na nju, doživljavaju i nevjernici dokazuje da je onaj što ih pokreće protiv molitve itekako svjestan njenog učinka.
Molitva je duhovni alat. Ona djeluje na području kojeg zabranitelji molitve deklarativno ionako ne priznaju, na području u kojeg uopće ne vjeruju.
Za njih su duhovne realnosti bajke, ali opet zapjenjeni prosvjeduju svake prve subote, pokreću peticije, mobiliziraju sve svoje domaće i međunarodne snage da molitvu zaustave.
Ako netko vjeruje u bajke, „razumni” pripadnici društva u najgorem ih slučaju mogu promatrati sa žaljenjem. U njihovim očima ne bi trebalo biti razlike u tretmanu kojeg posvećuju moliteljima i onog kojeg bi posvetili nekoj skupini koja se, recimo, zalaže da Snjeguljica ne zagrize jabuku ili da se Trnoružica ne nabode na vreteno.
Pa ipak, molitva na trgovima trn im je u oku.
Kad pogledamo utjecaj kojeg molitelji ostvaruju posredstvom medijskih napisa situacija je još drastičnija. Nema ni jednog glavnostrujaškog, mainstream ili velikog hrvatskog medija, kako god da ih zvali, koji se prema moliteljima ne odnosi podcjenjivački, s porugom i ismijavanjem.
Racionalno gledajući, molitelji na trgovima trebali bi biti od protucrkvenih i anacionalnih krugova tretirani kao Tesa Goldstein na desnici. Čim više Tese u medijima tim će desnica dobivati više pobornika jer se Tesinim nastupima razotkriva sva laž i zabluda ljevičarskih teza koje ona predstavlja.
Umjesto da likuju jer „nazadni” muškarci kleče na gradskim trgovima i pokazuju zaostalost miljea kojem pripadaju, zabranitelji molitve škrguću zubima na svaku Zdravo Mariju na trgu Bana Jelačića.
Nema baš nikakve sumnje da se u slučaju molitve na trgovima i reakcijama na nju radi isključivo o duhovnoj bitci.
Da bismo dodatno razjasnili prirodu ovog konflikta analizirat ćemo tekst peticije protiv molitelja koja je prikupila više od 70 tisuća potpisa kao i nakane molitve. Nakon toga ćemo razmotriti pravnu pozadinu, a na posljetku i duhovne učinke koje je konflikt polučio.
Foto: Dijalog
Tekst peticije
Prije nego prijeđemo na tekst peticije valja istaknuti da sama anketa ni na koji način ne predstavlja reprezentativni uzorak. Naime, peticija ne sadrži identifikacijske osobne podatke kao što su adresa ili OIB, a moguće ju je potpisati iz bilo kojeg kraja svijeta. Sve što je potrebno jest e-mail adresa.
Spomenuta anketa nema konkretni pravni ili politički značaj kao što ga nemaju ni ankete koje su kao odgovor na nju pokrenute, ali nam zorno pokazuje kako smo već rekli, da zlo podjednako kvalitetno okuplja svoje pobornike koliko kvalitetno sije razdor među svojim protivnicima.
Tako su nakon Sarnavkine ankete, na istoj platformi osvanule dvije koje daju podršku moliteljima. Jedna je pokrenuta od mladih Domovinskog pokreta pod nazivom „Maknimo Povorku ponosa i Antifa marševe iz središta hrvatskih gradova!” (može se pogledati na poveznici ovdje), a druga od osobe koja se zove Tomislav Maros pod nazivom Zahtjev za zaštitu molitelja i vjerskih prava kršćana u Republici Hrvatskoj (može se pogledati na poveznici ovdje)
Umjesto da se dogovore oko zajedničkog zaštitnog lica koje će biti prihvatljivo i različitim političkim opcijama i raznim drugim skupinama iz njihovog svjetonazorskog kruga, konzervativci su se podijelili odmah u samom začetku pokušaja odgovora zabraniteljima molitve.
Iako ovakve ankete nemaju ozbiljniju težinu, a i ustavni stručnjak Palić već je izašao s obrazloženjem da je takva zabrana potpuno neustavna, ipak, ankete mogu poslužiti kao učinkoviti propagandni alat koji će glavnostrujaškim medijima poslužiti za stvaranje privida o brojnosti protivnika molitve.
Umreženost Soroševih suradnika zasigurno je doprinijela broju potpisa, za razliku od podijeljene desnice, ali i tu se stvari ubrzano mijenjaju…
No vratimo se tekstu Sarnavkine peticije.
Micanje klečavaca u ime 18 ubijenih žena u 2025.
„Zahtijevamo micanje klečavaca s glavnih trgova gradova u Hrvatskoj. Danas, 6. prosinca 2025. ubijena je u Rijeci 18. žrtva femicida ili prezira prema ženama istovremeno dok su klečavci na glavnim trgovima molili da žene budu podložne muškarcu, pokorne i tihe. Njih čuva i paze policija i redari, istovremeno dok žene ubijaju njihovi sadašnji i bivši partneri, sinovi, bliske osobe. Njihova molitva potiče žene da ne prijavljuju nasilje, da ostanu u otrovnim vezama koje ih u konačnici vode u smrt. Njihova molitva predstavlja izravno kršenje odredbe Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota. Zašto lokalne vlasti i institucije države dopuštaju ovo javno pozivanje na neravnopravnost, na drugotnost jednog spola?!?!?! Sloboda govora zahtijeva i odgovornost za izrečene riječi. Zatvorimo trgove za molitve koje pogađaju žene i čine da rodno uvjetovano nasilje postaje opravdano i dopustivo. Lokalna vlast, Vlada Republike Hrvatske, Ustavni sud moraju reagirati. Dosta je više! Sanja Sarnavka feministkinja i aktivistkinja”
Sam tekst peticije odiše agresijom i netrpeljivosti što se savršeno uklapa u obilježja duhovnosti koja joj je pokretač.
Kako se radi o ocu laži, tekst obiluje tezama koje na samo da ne odgovaraju istini nego je prikazuju dijametralno suprotnom od one kakva ona uistinu jest, što je također uobičajena Sotonina taktika. Nadmenost se osjeća i u odnosu na institucije kojima je namijenjena.
Pa, krenimo redom…
„Zahtijevamo micanje klečavaca s glavnih trgova gradova u Hrvatskoj.”
Već sam pogrdni naziv za molitelje koje naziva „klečavcima” daje do znanja da se u peticiji radi o vjerskoj netrpeljivosti. Javno etiketiranje pogrdnim imenima kojima se naziva neka skupina i to zbog njene vjerske pripadnosti odnosno zbog javnog prakticiranja vjerskih praksi spada u kategoriju govora mržnje.
U članku 39. Ustava propisano je da je zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja te na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
To znači da svaki govor koji potiče mržnju ili nasilje prema vjerskoj zajednici ili njezinim pripadnicima ne uživa ustavnu zaštitu slobode izražavanja i može biti sankcioniran kaznenim i drugim zakonima.
Članak 38. Ustava jamči slobodu mišljenja i izražavanja, ali sudska praksa i pravna literatura jasno naglašavaju da ta sloboda ne obuhvaća pravo na diskriminatorni govor, uključujući i govor mržnje prema vjerskim skupinama.
Članak 38. i članak 39. Ustava Republike Hrvatske dokazuju da prosvjednici svake prve subote u Zagrebu i Rijeci ustvari prosvjeduju protiv ustavnih prava vjerskih zajednica koristeći pri tom govor mržnje.
U tekstu dalje, Sarnavka iznosi laž da molitelji mole da žene budu podložne muškarcima, pokorne i tihe.
Pogledajmo tekst nakana molitvi molitelja na trgu Bana Jelačića u Zagrebu.
za mir u svijetu i domovini, za obraćenje i jedinstvo hrvatskog naroda te za prestanak bogopsovke,
za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru,
za život u predbračnoj i bračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova,
za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu,
za svete, autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja,
za duše u čistilištu,
za osobne nakane
Netočna interpretacija druge (a možda i treće) nakane izgovor su zabraniteljima molitve za teze koje su u peticiji postavili.
Ovdje moramo istaknuti da podvale mogu pasti na plodno tlo zbog ozbiljnog nerazumijevanja terminologije te izostanka želje da se s njom upozna, što je najčešći slučaj kod podržavatelja ove peticije i njihovih unaprijed usvojenih stereotipa koje nesumnjivo imaju.
Da postoji imalo volje, prije potpisivanja svi potpisnici ove peticije mogli su istražiti što znači „duhovni autoritet muškaraca u obitelji”. Slijedom toga, postavili smo sljedeće pitanje danas modernom i često korištenom alatu ChatGPT:
Što kod Katolika znači „duhovni autoritet muškaraca u obitelji”? Odgovori mi u pet rečenica.
Ovo je odgovor kojeg smo dobili;
Kod katolika „duhovni autoritet muškarca u obitelji” znači posebnu odgovornost muža i oca da vodi obitelj prema Bogu vlastitim primjerom vjere i moralnog života. Ne označava vlast nad drugima u smislu zapovijedanja ili dominacije, nego služenje, žrtvu i brigu za duhovno dobro supruge i djece. Muškarac je pozvan poticati molitvu u obitelji, sudjelovanje u sakramentima i život prema kršćanskim vrijednostima. Taj autoritet uvijek ide zajedno s ljubavlju, poštovanjem i spremnošću na slušanje, a nikada s prisilom ili nasiljem. Katoličko učenje naglašava da su muž i žena jednaki u dostojanstvu, ali da imaju različite uloge koje se međusobno nadopunjuju.
Da ne bi bilo zabune isto smo pitanje postavili i drugom AI jezičnom modelu Perplexity. Ovo je odgovor kojeg smo dobili od njega:
Kod katolika “duhovni autoritet muškaraca u obitelji” znači da je muž pozvan biti glava obitelji, osobito u području vjere, po uzoru na Krista koji je glava Crkve. To ne znači veću dostojanstvenost ili vrijednost od žene, nego odgovornost da prvi moli, ide na sakramente, donosi odluke u svjetlu Evanđelja i vodi kuću prema Bogu. Njegova je vlast ograničena i shvaćena kao služenje: ljubiti ženu “kao što je Krist ljubio Crkvu”, žrtvujući se za njezino i dječje spasenje. U praksi to uključuje da on preuzima inicijativu u zajedničkoj molitvi, katehezi djece i moralnom usmjerenju obitelji, uvijek u dijalogu sa ženom. Žena i muž po dostojanstvu su jednaki, ali imaju različite, komplementarne uloge: ako je muž “glava”, žena je često opisana kao “srce” obitelji.
Idući pasus u peticiji spada u rubriku”Vjerovali ili ne”; Njihova molitva potiče žene da ne prijavljuju nasilje, da ostanu u otrovnim vezama koje ih u konačnici vode u smrt.
Tvrdnja da molitva muškaraca na trgovima u konačnici vode žene u smrt je toliko apsurdna da se svaki normalan čovjek u kontekstu gore iznesenog mora zapitati je li ovo moguće.
Zabranitelji molitve potpuno izostavljaju činjenicu da mnoge supruge molitelja i same dolaze na trgove kao podrška svojim muževima.
Instrumentalizacija žrtava u prizemne ideološke svrhe krajnje je neetična osobito kad uzmemo u obzir činjenicu da iz oskudno dostupnih podataka nismo uspjeli pronaći ni jedan podatak koji bi ubojice žena povezivao s moliteljima na trgovima. Čak što više, iz tih se podataka ne može razaznati ni da se radi o praktičnim vjernicima.
Umjesto toga, po svojim su afinitetima počinioci zločina mnogo bliži prosvjednicima, njihovoj sklonosti nemoralnom ponašanju, glazbenim afinitetima, pornografiji i okultnim praksama.
Ipak, iduća rečenica nadmašit će količinom svoje bezobraznosti čak i količinu apsurda iz prethodne;
Njihova molitva predstavlja izravno kršenje odredbe Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota.
Tipično za sotonski model funkcioniranja, i ovdje je prisutna čista inverzija u optužbama.
Potrebno je istaknuti da na svakom području ljudskog djelovanja gdje prepoznajemo inverziju možemo biti sigurni o kojem je duhovnom entitetu riječ u pozadini.
Dakle, Sarnavka i njeni potpisnici nakon što su prekršili Ustav i širili govor mržnje prema Katolicima, tvrde da je molitva da muškarac služi svojoj obitelji i svoju ženu ljubi kao što Krist ljubi Crkvu – govor mržnje i da se radi o kršenju Ustava.
Sarnavka i zaključuje u istom tonu potpune inverzije i traži ono što je ustvari ona svojom peticijom zaslužila;
„Sloboda govora zahtijeva i odgovornost za izrečene riječi. Zatvorimo trgove za molitve koje pogađaju žene i čine da rodno uvjetovano nasilje postaje opravdano i dopustivo. Lokalna vlast, Vlada Republike Hrvatske, Ustavni sud moraju reagirati. Dosta je više!”
Dilema pred vladajućima
Stvarno je dosta govora mržnje, etiketiranja i vjerske netrpeljivosti, sloboda govora zahtijeva i odgovornost za izrečene riječi.
Pravosuđe mora reagirati, a da ne bi sve ostalo u domeni slobodne prosudbe pravosudnih organa koji već više od dvije godine toleriraju govor mržnje i poticanje na vjersku netrpeljivost, molitelji iz Zagreba protiv kojih je peticija upućena podignuli su kaznenu prijavu protiv Sarnavke.
Prema njihovoj objavi koja se može pročitati na stranici Muževnibudite na poveznici ovdje uskoro će uslijediti i kaznene prijave iz drugih gradova. Ostaje otvorenim pitanje trebaju li prijavu proširiti i na sve koji su ovu peticiju zagovarali, propagirali, dijelili po društvenim mrežama?
Posebno je pitanje što s medijima koji su propagiranjem peticije dodatno širili govor mržnje i koji svoju vjersku netrpeljivost iskazuju prema Katoličkoj Crkvi na svakom koraku, a molitelji na trgovima omiljena su im meta.
Proces nacionalnog i duhovnog buđenja koji je započeo u Hrvatskoj sasvim će sigurno dovesti do promjene stanja u svim segmentima društva pa tako i u pravosuđu.
Pravo je pitanje i kakve će signale pravosuđu poslati aktualna vlast. Izuzetnu vještinu u prilagođavanju okolnostima vidjeli smo već od Premijera koji je u nedavnom obračunu s ljevicom (kojoj prema svom habitusu i sam pripada) na aktualnom satu u Hrvatskom saboru vrlo uspješno koristio Thompsonov koncert na Hipodromu, Hod za život i Dugine boje koje u desetak godina svoje vlasti do sad nije spominjao.
Prema važećem zakonu zastara za djela okvalificirana kao govor mržnje nastupaju nakon šest do deset godina, ovisno o težini djela. Poznato je da je pravda spora, ali u slučaju ovih mrzitelja mogla bi biti i dostižna ako u svom djelovanju ne zakaže najvažniji segment duhovnog i nacionalnog buđenja Hrvata, a to je hijerarhijska Crkva.
Hijerarhijska Crkva
Vodeći čovjek Crkve u Hrvata, Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u više je navrata izrazio svoju podršku moliteljima na trgovima.
Prvi je put to bilo pomalo sramežljivo uoči dolaska na dužnost zagrebačkog nadbiskupa kad je na pitanje o njegovom stajalištu prema molitvi na trgovima novinarki HRT-a izjavio:
„Ako konkretno idemo govoriti o tim slučajevima, svaki čovjek ima pravo na molitvu. Ničija molitva i njegov način ne mora nekome drugome odgovarati. Vi i ja ćemo vjerojatno reći, mi ne bi molili na taj način. Ali postoje različita mjesta, različiti načini i zato sad ne bih ulazio u te konkretne detalje što činiti i što je stajalište. Jer je ovdje i pitanje demokracije s jedne strane. Svaki čovjek ima pravo moliti. Znam da to nije liturgijski prostor.”
U intervjuu za portal Vjerujem uoči blagdana Velike Gospe ove godine je mons. Kutleša je bio potpuno jasan i nedvojbeno izrekao punu podršku moliteljima:
Javno moljenje krunice na Trgu bana Jelačića vidim kao izraz vjerske slobode i želje vjernika da svoju pobožnost ne skrivaju, nego da je svjedoče i u samom središtu javnog prostora. U tome prepoznajem i djelovanje demokracije. Ako svatko ispunivši određene zakonske kriterije ima pravo javno nastupati i djelovati u skladu s ciljevima koje smatra vrijednima, ne vidim razloge zašto bi to pravo bilo uskraćeno moliteljima. Štoviše, pravni ustroj Republike Hrvatske to im jamči. Takva molitva, ako se ispravno shvati i prihvati, mnogima postaje snažno svjedočanstvo u vremenu kada se vjera nerijetko nastoji potisnuti u isključivo privatnu sferu i prikazati manje vrijednim čimbenikom društvenog života.”
Sisački biskup Vlado Košić bio je još konkretniji u svojoj podršci kad se 1. srpnja 2023. i osobno pridružio moliteljima i s njima na koljenima molio krunicu na glavnom zagrebačkom trgu.
Za razliku od njih, nadbiskup Mate Uzinić često kritizira javnu molitvu krunice.
Tako je u emisiji Mir i Dobro na HRT-u, u siječnju ove godine rekao da „nitko nema pravo nasilno pokušavati nametnuti drugima nekakva svoja uvjerenja“ Također je rekao da oni koji organiziraju molitvu trebaju razmisliti: je li to doista molitva i vrijedi li nastaviti s tom formom, s obzirom na posljedice koje, prema njemu, takve javne molitve mogu imati u društvu. „
Nekoliko mjeseci kasnije, u srpnju je na misi u Mošćeničkoj Dragi govorio “da se u tim molitvenim okupljanjima često naglašavaju tradicionalne rodne uloge — molitva za duhovno vodstvo muškaraca, za čednost u odijevanju i ponašanju (uglavnom žena), za katoličke vrijednosti u obitelji. Rekao je da se na temelju tih inicijativa može stvoriti zaključak da se ženama i muškarcima želi dodijeliti tradicionalne uloge iz prošlosti (“da žena bude oko stola, a muškarac za stolom”)
Osim mons. Uzinića svoj negativan stav o moliteljima na trgovima iznio je i Varaždinski biskup Bože Radoš koji je na Pepelnicu 2023, u propovijedi govorio kako se Crkva i njezini vjernici pripremaju za korizmu kroz intenzivnu molitvu i post, jer ovo je “vrijeme razgovora s Bogom”. No, molitva se, napomenuo je, ne treba odvijati “na javnim mjestima, po trgovima…”, jer to “nije manifestacija pred drugima… samo zato da nas ljudi vide…
Svoje kritike moliteljima na trgovima često iznosi i dr. sc. Dado Milas, iz kruga subverzivnih teologa s kojima riječki nadbiskup usko surađuje. Nedavno je u Milas u 24 sata objavio pravi propagandni pamflet pod naslovom „Tko su Marijini Ratnici? Popis mračnih tajni naših klečavaca i seks afera njihovog vođe…” s ciljem da oblati zajednicu koja javnu molitvu krunice predvodi u Splitu.
Biskupi Uzinić i Radoš u svojim se stavovima o javnoj molitvi idealno nadopunjuju sa Sanjom Sarnavkom i njenim “zabraniteljima”.
Ni riječki nadbiskup ni varaždinski biskup (kao ni potpisnici peticije) ne znaju što znači pojam „duhovni autoritet muškaraca u obitelji”. Ovakvo neznanje ordinarija doista treba uzeti s rezervom i zapitati se kako je to moguće.
Zašto nisu googlali prije nego su krenuli kritizirati vjernike zbog aktivnosti na koje i sam Gospodin Isus Krist poziva riječima: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Matej 18:20)
Zanimljivo je pogledati što o javnoj molitvi govore pape naših dana.
Pokojni papa Franjo tako je poslao je poruku zahvale Odboru za progonjene kršćane „Nazarat“ koji organizira mjesečnu molitvu krunice u talijanskom gradu Riminiju, koji je 20. kolovoza 2024. obilježila 10. obljetnicu početka inicijative, a vijest je objavio Vatican News I može se vidjeti ovdje.
Papa Lav XIV osobno je 11. listopada ove godine na Trgu svetoga Petra u Vatikanu predvodio molitvu krunice za mir u svijetu, a okupilo se više od 30 tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta. Vijest je objavio Vatican News, prenijela IKA, a dostupna je na poveznici ovdje.
Značajan udarac mons. Uziniću, Boži Radošu i unutarcrkvenim protivnicima javne molitve krunice vrlo konkretno je uputilo vatikansko izvješće o kojem je pisao Glas koncila, a koje je krajem listopada objavila Zaklada papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« ističući da su protukršćanski incidenti u porastu čak i diljem zapadnih zemalja.
Među zemlje u kojima su kršćanski vjernici žrtve ideoloških neprijateljstava, militantnoga aktivizma ili protureligijskog ekstremizma svrstana je i Hrvatska.
U dokumentu doslovno stoji i sljedeće: »Mjesečna molitva krunice katolika na glavnom zagrebačkom trgu i na 12 drugih lokacija u Hrvatskoj pretrpjela je opetovane napade ljevičarskih aktivista nakon što su pro-life uvjerenja sudionika postala poznata. Otkako su se muškarci počeli okupljati na tim nepolitičkim molitvama u siječnju 2023., postali su meta agresivnih demonstracija.« Autor teksta Branimir Stanić naglašava i da nije poznato da je od početka javnih molitava krunice u Hrvatskoj ijedna udruga za zaštitu ljudskoga dostojanstva ili kakav pravobraniteljski ured u Hrvatskoj ili uopće neka instanca vlasti – što bi joj bila ustavna obveza – stala u zaštitu molitelja koji su od početka žrtve govora mržnje.
Cijeli tekst Glasa koncila o ovom izvješću može se pogledati na poveznici ovdje.
Duhovni učinak peticije
Bez obzira na fragmentiranost na desnoj političkoj sceni kao i onu djelomičnu unutar crkvenih redova ili baš zbog tih razloga, ovu peticiju pokrenutu od duhovnog neprijatelja, Gospodin je okrenuo na dobro.
Molitva na trgovima još je jedna oštrica mača Duha Svetoga koji prolazi kroz hrvatsku Crkvu i društvo i precizno razdvaja žito od kukolja i ovce od jaraca.
U odnosu prema javnoj molitvi više ne može biti neutralnih.
S jedne strane su Sarnavka, B.a.b.e, Soroš, Jutarnji, Večernji, 24 sata, RTL, Nova TV, HRT, Index, Možemovci, antifa, Dalija i Tesa, LGBT aktivisti, komunisti, Jugoslaveni, sotonisti i 70 tisuća e-mail adresa.
S druge strane su nadbiskup Kutleša, biskup Vlado Košić, Glas koncila, nezavisni mediji i muškarci koji na trgovima javno štuju najveću, najbolju, najljepšu i najutjecajniju ženu u povijesti, sadašnjosti i vječnosti.
Usklađivanje svakog pojedinca i skupine je u tijeku…
Nema dvojbi na koju će stranu stati mladost s Hipodroma, navijači, hrvatski branitelji. Očitovanje mržnje prema moliteljima tako će imati snažnu evangelizacijsku posljedicu unutar domoljubnih skupina.
Praktični vjernici koji do sada nisu razmišljali o angažmanu u javnoj molitvi krunice imaju šansu uvidjeti da na prvoj crti duhovnog boja, na trgovima, još uvijek ima slobodnih mjesta.
Duhovni boj koji se pretače u materijalni svijet svoju eskalaciju ima na svim područjima ljudskih aktivnosti. Vjerske, svjetonazorske i oružane prijetnje i sukobi poprimaju sve veće razmjere i uključuju sve više ljudi i naroda.
U takvoj situaciji Hrvatskoj prije svega treba jedinstvo unutar Crkve. Zalutale ovce još imaju vremena dopustiti Dobrom Pastiru da ih pronađe. Ujedinjena Crkva onda može prenositi Duha Svetoga narodu kojem srce bije za Hrvatsku, ali mu još nedostaje dublje uranjanje u Krista.
Samo jedinstvom hrvatskih biskupa, svećenika i vjerničkog naroda možemo izmoliti zaštitu pod plaštem Kraljice Mira i biti pošteđeni dramatičnih događaja koji slijede.
I zato za kraj prenosimo poruku don Josipa Mužića, profesora i splitskog molitelja s Peristila koju je narodu i Crkvi u Hrvatskoj uputio posredstvom portala Vjera.hr;
“Ne dopustimo da nas dijele, budimo jedinstveni oko obrane svojih vjerskih prava bez obzira na razlike u pobožnosti. Ovo je blagoslovljena prilika da se osvijeste zbunjeni, oni koji spavaju probude, a mlaki postanu revni. Velika je povlastica vojevati pod stijegom Marijinim za Krista. Zato budimo ponosni i zahvalni.”
Ova web stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića. Posjetite našu Politiku privatnosti i kolačića.
