Na blagdan Krista Kralja u našem je susjedstvu kultura smrti doživjela veliki poraz. Slovenija se na referendumu odlučila za Život i odbacila zakon o potpomognutom samoubojstvu kojeg je slovenski parlament izglasao 18. srpnja ove godine.
Prethodno je još prošle godine, preciznije 9. lipnja 2024.,
slovenski parlament na prijedlog vladajuće lijeve većine proveo „Savjetodavni referendum o uvođenju prava na pomoć pri dobrovoljnom okončanju života”.
Vladajući su odlučili ovaj savjetodavni referendum vezati uz dan izbora za Europski parlament kako bi provjerili društvenu klimu oko uvođenja prava na eutanaziju i time si dali političko pokriće za izradu zakona.
Na tom je referendumu oko 55 % birača koji su izašli na izbore glasalo za načelnu mogućnosti donošenja zakona o eutanaziji.
Nakon što su se uvjerili da će u slučaju da se pokrene referendumska inicijativa za poništavanje ovog smrtonosnog zakona imati većinu birača na svojoj strani, vladajući su krenuli u njegovu izradu, a potom i izglasavanje.
Radi boljeg razumijevanja valja promotriti političku situaciju u susjednoj nam Sloveniji.
U sadašnjem sazivu Državnog zbora (izbori su bili 24. 4. 2022.) sjedi 90 zastupnika: 88 iz lista stranaka i 2 predstavnika nacionalnih manjina.
Vladajuću lijevu koaliciju tvore 41 zastupnik stranke Gibanje Svoboda (liberalno progresivno zelena centar ljevica, Renew Europe u EP) premijera Roberta Goloba, 7 zastupnika Socijalnih Demokrata (S&D u EP), 5 zastupnika Levice (The Left, radikalna ljevica) i 2 zastupnika manjina. Talijan i Mađar redovito podržavaju vladajuću većinu.
Nasuprot 55 glasova većine stoji 35 glasova oporbe raspoređenih na 27 zastupnika SDS-a Janeza Janše i 8 zastupnika iz stranke Nova Slovenija – kršćanski demokrati. Obije stranke se u Europskom parlamentu (kao i hrvatski HDZ) nalaze u grupaciji Europskih pučana.
Zakon o eutanaziji izglasan je uz 50 glasova za, 34 protiv i 3 suzdržana.
Osim „Državnog zbora” slovenski parlament ima i gornji dom koji se naziva Državno vijeće. Ovo tijelo nema klasičnu zakonodavnu ovlast kao Državni zbor, ali može na usvojeni zakon uložiti tzv. suspenzivni veto. Ako Vijeće u zadanom roku izglasa veto, zakon se vraća u Državni zbor. Zbor tada ponovno glasa; ako se zakon potvrdi apsolutnom većinom svih zastupnika, veto se odbacuje i zakon je usvojen.
To se dogodilo i sa zakonom o eutanaziji.
Eutanazija je već uvedena u 11 zemalja svijeta. Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Španjolska, Portugal, Kanada, Kolumbija, Ekvador, Australija, Novi Zeland i Urugvaj sačinjavaju popis država čije su vlasti odlučile da je čovjek taj koji će odlučivati o trenutku smrti, a ne Bog. Čak oko 5 % ukupnih smrti u tim društvima prouzročeno je eutanazijom.
Koliko je ovo dijaboličan zakon najbolje potvrđuju opravdanja koja se koriste u njegovoj obrani.
Jedan od najistaknutijih svjetskih apologeta kulture smrti „filantrop” Bill Gates tako je još 2010. u intervjuu što ga je dao Walteru Isaacsonu, predsjedniku i izvršnom direktoru Aspen Instituta naveo troškove palijativne njege u terminalnim fazama bolesti kao ključne razloge zbog kojih se manje ulaže u školstvo, a učitelji moraju otpuštati.
Kad se ogoli njegova teza dolazimo do prijedloga da stare i bolesne članove našeg društva trebamo poubijati, a sredstva koja bismo trošili na njihovo liječenje usmjeravati u prosvjetu.
Hladna materijalistička Gatesova logika neobično podsjeća na one nacističke ili komunističke iz jugoslavenskog poraća. Određeni pripadnici društva proglašavaju se teretom i pristupa se njihovoj likvidaciji. Nacisti su tako ubijali Židove, jugoslavenski komunisti Hrvate i ideološke suparnike, a Bill Gates bi ubijao starce.
Snimku skandaloznog govora može se pogledati na poveznici ovdje.
Takav narativ starije osobe neupitno dovodi u poziciju da se osjećaju kao teret svojoj djeci, postaju depresivniji i skloniji samoubojstvu.
Ne treba bježati od činjenice da postoje terminalne faze bolesti koje prouzročuju velike bolove no isto tako treba uzeti u obzir i da je danas medicina znatno uznapredovala, a sredstva za suzbijanje boli mnogo su učinkovitija.
Sa stabilnom većinom u parlamentu i pozitivnim testom javnog stava o pitanju eutanazije iz savjetodavnog referenduma od prošle godine, slovenska je vlada bila uvjerena da će svoju namjeru širenja kulture smrti provesti bez većih problema.
No, „Srce čovječje smišlja svoj put,
ali Jahve upravlja korake njegove.(Izr 16,9)
Slovenski su progresivci na vlasti smetnuli s uma da zadnju riječ u svakom ljudskom djelovanju uvijek ima Bog.
Gospodin je odabrao svog „Davida” iz redova slovenskog naroda i potaknuo Aleša Primca, lidera „Za Slovenijo – Glas za otroke in družine“, male desno‐konzervativne stranke izrasle iz obiteljsko‐referendumskih inicijativa da se suprotstavi Golijatima i njihovoj nadirućoj agendi smrti.
Primc je već otprije poznat kao neumorni radnik na Božjoj njivi.
Naime, ovo mu je već treća referendumska inicijativa i u svakoj od njih izašao je kao pobjednik.
Najprije je 2012. sudjelovao u inicijativi protiv novog Obiteljskog zakonika (Family Code), koji je proširivao prava istospolnih zajednica i mijenjao definiciju obitelji.
Na tom referendumu koji se održao 25. ožujka 2012. većina birača odbila je taj zakonik (oko 55 % protiv), pa zakon nije stupio na snagu.
Primc je bio ključni akter i u inicijativi protiv zakona kojim je slovenski parlament 2015. definirao brak za istospolne parove. Na referendumu 20. prosinca 2015. većina je glasala protiv zakona o gay braku (otprilike dvije trećine „protiv“), čime je zakon srušen i odgođeno je njegovo uvođenje.
Dvaput je na referendumima većinska izlazeća većina glasala protiv izjednačavanja braka i posvojenja za istospolne parove, međutim Zlo je pronašlo put i do izjednačavanja je ipak došlo i to nakon odluke Ustavnog suda od 2022. koja je utvrdila da je postojeća zabrana neustavna.
I Hrvatska ima iskustvo s Ustavnim sudom koji je neustavnom proglasilo referendumsku inicijativu o donošenju odluka tijekom pandemije. Naime, referendumska inicijativa snažno podržana od stranke Most zalagala se za prijenos ovlasti vezano uz odluke kojima se ograničavaju ljudska prava sa Stožera civilne zaštite na Hrvatski državni sabor što vladajućima nije odgovaralo. Ustavni sud je odbacio referendumsko pitanje usprkos činjenici da je prikupljenih više od 400 tisuća potpisa bilo dovoljno za raspisivanje referenduma.
Ustavni sudovi se tako promeću institucije koje su iznad naroda, svojevrsne nadvlasti koje kroje društvene odnose naše civilizacije. U Sloveniji, baš kao i u Hrvatskoj Ustavni sudovi donijeli su odluke kojima se onemogućuje zabrana pobačaja, još jedne masovne likvidacije, u ovom slučaju najbespomoćnijih ljudskih bića.
No vratimo se aktualnim događajima u Sloveniji.
Suprotno očekivanjima vladajućih i (u početku) uz poprilično rezervirano držanje demokršćanskih parlamentarnih političkih opcija, Primc je uspio skupiti potrebnih 40 tisuća potpisa i tako ispunio uvjete za referendumsku provjeru donesenog zakona o eutanaziji.
Razlog zbog kojeg su parlamentarne demokršćanske opcije u početku bile rezervirane prema najnovijoj referendumskoj inicijativi možda leži u činjenici da je upravo Aleš Primc bio jedan od najglasnijih kritičara mjera tijekom pandemije Covida. U to su vrijeme Janšin SDS i koalicijski partneri iz Nove Slovenije – Kršćanski demokrati uz podršku nekoliko centrističkih opcija bili obnašatelji vlasti i provodili tvrde mjere po napucima globalističkih moćnika.
Uz očekivanu duhovnu i logističku pomoć od Katoličke Crkve u Sloveniji organizatorima referenduma stigla je i pomalo neočekivana duhovna podrška od vjerničkih zajednica iz Hrvatske.
Povezanost ovog referendumskog pitanja u Sloveniji i hrvatskog naroda mnogo je veća nego li se to na prvi pogled može činiti. I ne radi se samo o bliskosti zbog zemljopisne pozicije.
Naime, upravo je Slovenija poprište najvećih zločina u povijesti koji su učinjeni nad pripadnicima hrvatskog naroda. Diljem Slovenije nalaze se stratišta u kojima su nakon 2. Svjetskog rata ubijani pripadnici hrvatske vojske i naroda koji ju je pratio. Gotovo da nema jame u koju nisu bacani Hrvati,
Slovenci danas gaze po kostima stotina tisuća pradjedova, djedova i baka i očeva naših sugrađana koji su u dijaboličnoj industriji smrti ondašnjeg komunističkog sistema ubijani bez suđenja i milosti.
Duh smrti veže se uz aktere tih događaja, ali zadržava autoritet i nad zemljopisnim područjem gdje su zločini počinjeni.
Digitalna molitvena zajednica okupljena na You Tube kanalu Ora et Labora sa sjedištem u Međugorju koja okuplja tridesetak tisuća svakodnevnih molitelja već skoro dvije godine moli i posti za duhovne nakane koje se odnose na hrvatski, ali povremeno i na susjedne narode.
U Hercegovini, a to vrijedi i za Međugorje, gotovo da nema kuće koja u razdoblju tijekom, a osobito neposredno nakon 2. Svjetskog rata nije izgubila nekog člana svoje obitelji. Većina njih još uvijek leži u neobilježenim grobištima po Sloveniji.
Djeca i unuci onih koji su služili sistemu koji je izvršio te bestijalne egzekucije danas se svim silama trude da te kosti nikada ne budu sahranjene jer bi ekshumacije ubijenih ukazale na obujam tih zločina, a posredno bi i srušile mit o hrvatskoj genocidnosti i, višestruko preuveličanom, broju žrtava ustaškog logora u Jasenovcu. Navodna monstruoznost i preuveličan broj počinjenih zločina služe kao opravdanje za te masovne egzekucije.
Strukture potomaka koji su bili dijelom zločinačkog komunističkog sistema i danas su utjecajni kako u Hrvatskoj tako i u Sloveniji.
U podcastu Evanđelje dana iz Međugorja I i Evanđelje dana iz Međugorja II na spomenutom kanalu koju, kako smo već rekli, na dnevnoj bazi prati 30-ak tisuća pratitelja, u više navrata se molilo i postilo da se kosti žrtava pronađu i dostojno pokopaju, a žrtve zadobiju zadovoljštinu i tako se odbaci duhovni uteg koji teško opterećuje dvije susjedne i prijateljske katoličke zemlje, Hrvatsku i Sloveniju.
Pri tom je važno naglasiti da su većinu egzekucija, o kojima je odluku donijelo komunističko vodstvo bivše države, izvršavali Četnici koji su pred kraj rata preobukli uniforme, a ne pripadnici slovenskog naroda.
Uoči referenduma u Sloveniji, voditelj digitalne molitvene zajednice na kanalu Ora et labora pozvao je na petodnevni post kao podršku referendumskoj inicijativi za rušenje utvrda duha smrti u Sloveniji i odbacivanje zakona o Eutanaziji. Emisija (koju je pogledalo 34 tisuće gledatelja) u kojoj je upućen poziv na post može se pogledati na poveznici ovdje, a dio koji govori o ovoj temi započinje na 40:45.
Kao i tisuće, a možda i desetak tisuća vjernika i osobno sam sudjelovao u ovom postu.
Skupa s kostima Hrvata negdje u Sloveniji leže i kosti mog djeda, Slovenca, koji nije mogao šutjeti o zločinima nad hrvatskim vojnicima i civilima pa je nakon što je odbio surađivati s Udbom i prokazivati svoje istomišljenike i sam skončao poput žrtava u čiju je obranu stao.
Važno je istaknuti i da petodnevni post nije bio jedina molitvena inicijativa koju su hrvatski vjernici pokrenuli za pozitivan ishod slovenskog referenduma o eutanaziji. U petak 21. studenog održano je uz sudjelovanje više istaknutih hrvatskih svećenika i angažiranih laika „Cjelonoćno bdjenje – protiv uvođenja eutanazije u Sloveniji” uz geslo:
„Molimo za zaštitu života! Ujedinjeni u molitvi vapimo Gospodinu protiv uvođenja Eutanazije u Sloveniji. Neka svjetlo života nadvlada tamu smrti!”
Bdjenju se moglo pridružiti putem zoom platforme i live prijenosa na You Tube kanalu.
Znakovit je podatak da je ovo molitveno bdijenje bilo održano na zadnji dan spomenutog posta na blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije, donositeljice Puta, Istine i Života na datum kad je u 2. Svjetskom ratu osnovan HOS, hrvatska vojska čiji pripadnici leže po grobištima u Sloveniji, te da je Blažena Djevica Marija poručila putem don Stefana Gobbija hrvatskom narodu da je upravo njemu povjereno poslanje da ostvari trijumf Njenog Bezgrješnog Srca.
Možemo zaključiti da su utvrde duha smrti u Sloveniji i Hrvatskoj ozbiljno poljuljane. Duhovna povezanost dva susjedna, prijateljska, katolička naroda kroz poticaj Duha Svetoga Alešu Primcu da krene u bitku i duhovno gorivo koje je dobio od hrvatskih molitelja u obliku posta i molitve dobila je u ovoj velikoj pobjedi života nad smrću nove konture.
Sloveniju uskoro čekaju novi izbori, nemojmo smetnuti s uma da „Bogu ništa nije nemoguće.“ (Lk 1,37)
