HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – USKRSLOGA. MIR VAM I DOBRO!
Jutarnji pozdrav i marijansko utočište
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Pravo proljetno jutro, bez vjetra, s temperaturom oko 13 stupnjeva, iza nas je ugodan jučerašnji dan. Mnogo je hodočasnika ovdje, sa svih strana svijeta, i njih bih usporedio s našim pticama selicama koje se ovoga proljeća vraćaju u svoja staništa iz toplijih krajeva. Tako i hodočasnici traže gdje im je duši i srcu toplo i ugodno te traže okrilje Majke Marije.
Upravo prema onoj najstarijoj marijanskoj antifoni ili himnu, zabilježenoj na papirusu već u trećem stoljeću: Pod obranu se tvoju utječemo, o sveta Bogorodice. U izvorniku stoji – Bogorodice, Theotokos – premda je ta dogma proglašena tek na Saboru u Efezu 431. godine. Marija je Bogorodica, a „pod obranu“ znači: pod tvoj majčinski plašt i okrilje utječemo se k tebi, o Bogorodice, Djevo Marijo. Imajmo na umu da je molitva nastala u vremenima progona Crkve u Rimskom Carstvu. U to vrijeme nije bilo lako biti vjernik ni kršćanin u vremenu neizvjesnosti i mnogih ugroza.
Ni danas nije mnogo bolje, jer je zlo moćno, ponekad i nadmoćno nad nama vjernicima, a mi mu se premalo opiremo.
Hodočasnici pod Marijinim plaštem i sakrament krizme
Stoga hodočasnici dolaze pod Marijino okrilje, pod njezin majčinski plašt i zaštitu, i tu traže pomoć. Dirljivi su prizori predanja, molitve i suza na ovome mjestu. Kamenje prema Brdu ukazanja ili Križevcu svjedoči o milijunima koji su ga „brusili“, uglačali svojim stopalima, nerijetko i bosim.
Subota je, Marijin dan. Ovdje u župi danas slavimo podjeljivanje sakramenta svete krizme, koju će podijeliti mjesni biskup mons. Petar Palić. Na nama je da molimo da se u svima njima raspali i razgori oganj Duha Svetoga koji se podjeljuje u tome sakramentu.
Već se kod krštenja novokrštenici pomazuju svetom krizmom, ali sada, kada su stasali za život, želi se potvrditi i utvrditi da nastave živjeti kršćanski, slijedeći Gospodina Isusa Krista. To nije nimalo lagan zadatak, jer Kristov put uvijek uključuje križ i odricanje. Krizma je zato osobni „da“ Isusu i Crkvi. Ona je trenutak hrabrog svjedočanstva da želimo živjeti Evanđelje u suvremenom svijetu punom kušnji.
Bonhoefferove riječi i Isusov poziv na nasljedovanje
„Kad Krist pozove čovjeka, traži od njega da dođe i umre.“ Ove nezaboravne riječi njemačkog mučenika Dietricha Bonhoeffera izražavaju temeljnu istinu: kada nas Isus poziva, naš stari život dolazi do kraja i započinje nešto novo. No to novo nije nužno ono što očekujemo niti ono što bismo spontano željeli.
Isusova poruka jednako je uznemirujuća koliko i jasna: „Ako tko želi ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzme svoj križ i neka me slijedi.“ Što to konkretno podrazumijeva za današnjega vjernika? Što znači čuti Isusov glas i zaista ga slijediti u svakodnevici? Kršćanski život nije samo osjećaj pripadnosti, nego hod za Gospodinom u poslušnosti, poniznosti i vjernosti.
To je put na kojem dopuštamo da Duh Sveti preobražava našu savjest, naše kriterije i naše želje. Na tom putu križ nije znak poraza, nego ljubavi koja se daruje do kraja i otvara prema uskrsnuću.
Govor na gori i blaženstva kao kršćanski program
Najbolje polazište za razumijevanje Isusova poziva jest ono što govori u Govoru na gori. S Govorom na gori i Blaženstvima započelo je Njegovo javno djelovanje. Krizmanici trebaju znati nabrojiti blaženstva u pripravi za krizmu. Blaženstva opisuju ponašanje koje je u snažnom kontrastu s logikom ovoga svijeta, jer veličaju siromašne duhom, krotke i mirotvorce.
Govor na gori najsjajnija je, najcitiranija, najanaliziranija, a možda i najosporavanija moralna i religijska rasprava u ljudskoj povijesti. Sadrži mnoge od najpoznatijih biblijskih odlomaka. Tko nije upoznat s Blaženstvima, Očenašem, Zlatnim pravilom, zapovijedi da ljubimo svoje neprijatelje? Tu su i živopisne Isusove riječi: „Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.“ Te riječi oblikuju savjest, odgajaju srce i pokazuju lice Božje pravednosti.
Snaga Isusovih riječi u životu mladih
Govor na gori ima neodoljivu, privlačnu snagu, ali ujedno izaziva i nelagodu. Tko se nije osjećao uznemireno nakon što je iskreno pročitao Isusove zahtjevne riječi? Često nam se čini da je naš život neprekidan pokušaj da zaobiđemo te riječi, a da ipak ne odbacimo Isusa. Ipak, Govor na gori gotovo je nemoguće ignorirati, jer Isusove riječi dopiru do same srži ljudskog bića i stanja.
To je jedan od razloga zašto je u njihovo razumijevanje uloženo toliko truda i zašto o njima postoji tolika literatura. Stoga molimo da naši mladi prihvate Isusa Krista i odluče se za njega u svome životu. Samo je on Put, Istina i Život koji ispunja srce i daje smisao. Krizma je prilika da taj izbor bude svjestan, slobodan i radostan, u zajedništvu s Crkvom i pod Marijinim zagovorom. Neka ih ona štiti i prati na njihovu putu svetosti.
Papa Lav XIV., Pompeji i sveti Bartolo Longo
Jučer smo se spomenuli prve obljetnice pontifikata pape Lava XIV. Govorili smo i o Pompejima te o Pompejskoj krunici koju je Papa spomenuo prije godinu dana. Jučer je pohodio svetište u Pompejima i govorio lijepo o svetom Bartolu Longu, kojeg je prošle jeseni proglasio svetim.
U „Hramu ljubavi“ – tako je Longo nazvao crkvu u Pompejima – augustinski Papa rekao je pastoralnim djelatnicima kako je oduševljen što svoje pohode započinje „stopama svetog Bartola Longa“, velikog Talijana iz devetnaestog stoljeća koji se od ateizma i sotonizma vratio vjeri. Longova priča označava burna vremena talijanske povijesti. Tada se zemlja ujedinjavala, svjetovna moć papinstva povlačila, a antiklerikalni i nereligiozni osjećaji bili su u porastu.
Nakon obraćenja Longo je dolinu Pompeja nazvao „mjestom ljubavi koje grije srce“ i „trijumfom vjere i milosrđa“.
Marijanska pobožnost i karitativno djelovanje u Pompejima
Bartolo Longo postao je dominikanski trećoredac i njegovao duboku marijansku pobožnost, koju je tijekom života ponovno rasplamsao među ljudima toga kraja. Odigrao je ključnu ulogu u obnavljanju vjere naroda, znanja i prakse, te oronule crkve koja je danas Papinsko svetište Blažene Djevice od Ružarija u Pompejima i koje je papa Lav jučer pohodio.
Područje u južnoj Italiji pogođeno je siromaštvom, organiziranim kriminalom i korupcijom u vlasti, ali je istodobno obilježeno trajnom pučkom pobožnošću i dubokom vjerom u Božje djelovanje. „Ovdje“, rekao je Leon, „unutar svetišta, snaga Kristova uskrsnuća doživljava se svaki dan – snaga koja, kroz ljubav, preporađa srca za dobar život Evanđelja.“ „Ovdje“, nastavio je Papa, „‘Hram ljubavi’ i ‘Hram vjere’ međusobno se podupiru“, a molitva hrani duh dobrodošlice, ljubavi, služenja i velikodušne predanosti mnogih. U tom svetištu ljubav postaje vidljiva u konkretnim djelima milosrđa.
Djela ljubavi kao svjedočanstvo uskrsnuća
Papa je spomenuo razne pothvate koje Hram ljubavi vodi i podržava: obrazovne centre, obiteljske domove te pučku kuhinju za siromašne, nazvanu po papi Franji. „Ljubav čini čuda koja nadilaze svaki ljudski napor i očekivanje“, rekao je Leo, „u tijelima onih koji pate, a još više u njihovim dušama.“
U karitativnim djelima Svetišta, snaga Kristova uskrsnuća doživljava se svaki dan, preobražujući srca ljubavlju za dobar život Evanđelja. Ta djela pokazuju da vjera ne ostaje zatvorena u zidovima crkve, nego izlazi na periferije, gdje su siromašni, ranjeni i zaboravljeni.
U predanju i služenju malima i slabima očituje se pravo lice Kristove Crkve. Zato papa Lav poziva vjernike da se uključe u takve inicijative i postanu ruke i srce Božje ljubavi. U svijetu ranjenom nepravdom, mržnjom i ratom, upravo djela milosrđa postaju najuvjerljivija propovijed uskrsnuća.
Misa na Trgu Bartola Longa i poziv na molitvu za mir
Kasnije je na Trgu Bartola Longa, ispred Svetišta Blažene Djevice od Ružarija u Pompejima, papa Leon predvodio misu i govorio o velikom obraćeniku i svecu Bartolu Longu.
„Iz ovog svetišta“, rekao je Leo, podsjetivši kako je Longo zamislio pročelje bazilike kao spomenik miru, „danas, s vjerom, uzdižemo svoju molbu.“ Isus nas je poučio da molitva prikazana s vjerom može postići sve, a sveti Bartolo Longo, razmišljajući o Marijinoj vjeri, opisuje je kao „svemoćnu milošću“. „Njezinim zagovorom“, rekao je Papa, „neka od Boga mira dođe preobilje milosrđa – ono koje dira srca, smiruje ogorčenost i bratoubilačke mržnje te prosvjetljuje one koji nose posebne odgovornosti u upravljanju.“
Tomu se doista nema što dodati, nego usrdno moliti da mir zavlada svijetom. Neka to bude mir Kristov, ne samo izvanjski, nego mir srca i pomirenja.
Apostoli, Drugo misijsko putovanje i nada nove zemlje
Mir su nosili i apostoli, a danas u liturgiji slušamo kako je Pavao pošao na svoje drugo misijsko putovanje nakon žalosnog razlaza s Barnabom zbog Marka, kojega nije htio povesti sa sobom. Ipak, kasnije će se odnosi popraviti, pa ga Pavao spominje u svojim pismima iz tamnice, a spominje ga i sveti Petar u svojoj Prvoj poslanici.
Time Sveto pismo pokazuje da i među prvima učenicima nije uvijek bilo jednostavno, ali milost pomirenja pobjeđuje. Završavamo i s čitanjima iz Knjige Otkrivenja, gdje se govori o novom nebu i novoj zemlji. O tome je Papa govorio i na općoj audijenciji u srijedu, u sklopu kateheza posvećenih dokumentima Drugoga vatikanskog sabora.
Ondje je istaknuo eshatološku narav Crkve kao putujućeg Božjeg naroda koji hodi prema punini Kraljevstva. Papinu katehezu može se pogledati na poveznici ovdje, kao poticaj da se dublje uronimo u otajstvo nade koja ne postiđuje. Blagoslovljen vam vikend i neka vas prati mir Gospodina uskrsloga.
Prva obljetnica izbora pape Lava XIV.
Tišina koja rađa istinu: kad Crkva sluša Duha Svetoga
Kristova revolucija: Put od ljudskog gnjeva do Božjega mira pod zaštitom svetoga Josipa
