Društvenim mrežama velikom brzinom proširila se objava s otvorenim pismom upućenim riječkom nadbiskupu mons. Mati Uziniću nakon njegovih, u najmanju ruku, dvojbenih teza kojima je u posljednje vrijeme sve prisutniji u tzv. mainstream medijima.
Autor objave je Robert Čulina, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske i IT stručnjak, a prenosimo je u nastavku u cijelosti;
OTVORENO PISMO Nadbiskupu Riječke nadbiskupije
Mons. Mati Uziniću, poslano mailom:
Poštovani gospodine nadbiskupe,
pri čitanju Vaše nedavne izjave za RTL, u kojoj propitujete vjeru patera Božidara Nagyja, molitelja koje vodi i sudjeluje u javnoj molitvi Krunice, nameće se pitanje: zašto se autoritet i iskustvo doajena pastorala u Katoličkoj Crkvi dovodi u pitanje na ovakav način? Ova refleksija zahtijeva ozbiljno promišljanje jer se tiče vjere i povjerenja vjernika prema klericima koju su svoj život i zvanje posvetili radu s mladima u vrlo teškim i rizičnim vremenima.
Za moju generaciju, vjeronauk u Palmotićevoj osamdesetih godina bio je temelj znanja i duhovnog oblikovanja, a napadan je na sličan način i skoro od istih ljudi koji danas rade napade na Crkvu. Upravo tada smo učili cjelovito razlikovati grijeh i osobu, sakrament ispovijedi i oprost, te značenje blagoslova. Unatoč Vašim dvosmislenim javnim izjavama, njegov pastoralni primjer bio je i ostao uzor mojoj generaciji, potičući iskrenu vjeru, odgovorno propitivanje i poštovanje crkvenih razlučivanja. A, o osnivanju i radu te koristi Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu, Vi nadbiskupe, znate sve ili skoro sve.
Obraćam Vam se kao vjernik Katoličke Crkve koji s poštovanjem priznaje težinu i odgovornost biskupske službe, ali koji ujedno osjeća savjesnu obvezu javno izraziti ozbiljnu zabrinutost zbog smjera, sadržaja i posljedica Vaših učestalih javnih istupa.
Vaše izjave, intervjui i komentari, osobito oni vezani uz moralna, antropološka i pastoralna pitanja, sve se češće pojavljuju u medijima i kod novinara koji su dugogodišnje kritički, pa i otvoreno neprijateljski, nastrojeni prema Katoličkoj Crkvi. Takvi mediji i sekularni komentatori redovito citiraju Vaše dvosmislene izjave i interpretiraju ih kao znak liberalizacije Crkve, čime se stvara lažni dojam da Crkva odustaje od svojih temeljnih učenja. Posljedično, ateisti i ideološki sekularni kritičari koriste te citate kao argumente u napadima na Crkvu i vjernike, što dodatno otežava vjerodostojno i jasno svjedočenje istine u javnosti.
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se Vaši intervjui i izjave upravo u tim medijima redovito ističu, afirmiraju i interpretiraju kao korektiv službenom crkvenom nauku. Time se stvara dojam da ste Vi poželjan sugovornik ne zato što vjerno tumačite crkveni nauk, nego zato što Vaše riječi mogu poslužiti kao alat u narativu koji Crkvu želi prikazati podijeljenom, nedosljednom ili u procesu odricanja od vlastitih temelja.
Davanje intervjua novinarima i platformama koje otvoreno kritiziraju Crkvu samo po sebi ne mora biti problematično. No, ono postaje ozbiljno pitanje kada se pritom ne ispravlja jasno pogrešan ili ideološki okvir pitanja, ne inzistira na cjelovitom crkvenom učenju i kada se ostavlja prostor da se Vaše riječi koriste selektivno i instrumentalizirano protiv same Crkve.
Posebnu zbunjenost među vjernicima izaziva jasno uočljivo razilaženje između Vaših javnih poruka i poruka drugih crkvenih pastira, osobito predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše.
Dok nadbiskup Kutleša u svojim istupima dosljedno naglašava temeljna razlučivanja katoličkog nauka između osobe i grijeha, između pastoralne blizine i moralne prosudbe, između blagoslova i sakramentalnog oprosta, Vaši javni nastupi često ostavljaju dojam da se ta razlučivanja ublažavaju ili ostavljaju nedorečenima, osobito u medijskom prostoru koji takvu neodređenost rado koristi i reproducira.
Katolička Crkva jasno uči kako oproštenje grijeha pretpostavlja ispovijed, obraćenje i napuštanje grešnog života, dok blagoslov, iako nije sakrament, nikada nije neutralan znak, nego u javnoj i teološkoj svijesti označava Božju naklonost prema onome što se blagoslivlja, iako mi blagoslivljamo i ono što nije svjesno stvorenje Božje (polja, more, stvari…) pri čemu ispada kako svjesno ljudsko biće stavljate u razinu nesvjesnog i beživotnog.
U javnom prostoru protivnici Crkve te razlike često brišu. Upravo zato se od crkvenih pastira očekuje iznimna jasnoća. Kada ta jasnoća izostane, stvara se dojam da Crkva mijenja nauk pod pritiskom medija, a ne da vjerno tumači Evanđelje. Takve situacije dodatno koriste ateisti i sekularni kritičari, koji citiraju Vaše dvosmislene izjave kao dokaz da Crkva popušta društvenim trendovima, često heretičkim, čime se legitimira kritika i podupiru napadi na vjernike.
Kada se biskupove riječi redovito koriste u medijima koji Crkvu žele oslabiti, a pritom se u istim medijima marginaliziraju ili iskrivljavaju jasni i tradicionalni crkveni stavovi, vjernici s pravom postavljaju pitanje komu takav javni nastup zapravo služi. Posljedica nije veća otvorenost Crkve, nego rastuća zbunjenost, gubitak povjerenja i osjećaj da se istina prilagođava medijskom ukusu, a ne mjeri vjernošću Kristu.
Stoga se, ne iz neprijateljstva nego iz odgovorne zabrinutosti, nameće ozbiljno pitanje, jesu li Vaši javni istupi i Vaša spremnost na suradnju s medijima koji otvoreno djeluju protiv Crkve u službi evangelizacije ili, nehotice, u službi onih koji Crkvu žele preoblikovati prema vlastitim ideološkim kriterijima?
S poštovanjem,
Robert Čulina
Vjernik Katoličke Crkve
koji ne traži Crkvu koja se sviđa svijetu,
nego Crkvu koja ostaje vjerna Kristu.
Nadbiskup Uzinić opet popularizirao pokret molitelja na trgovima
