HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – VRHOVNOG PASTIRA SVOJE CRKVE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radošću ispunjen novi dan. Četvrtak je, spomen na Gospodinovu Posljednju večeru, Gornju odaju, u kojoj je sa svojim učenicima – koje je on odabrao – slavio svoju zadnju pashalnu večeru te dokinuo starozavjetne žrtve i uspostavio Novi savez u svojoj osobi, svojoj Krvi na križu.
Zahvalimo za ovo jutro, svježe, oblačno, pomalo kišovito. Jučer je nakon dugo vremena ovdje uporno padala kiša, pa tako i sinoć za vrijeme svete večernje Mise. Ali, svejedno, crkva je bila prepuna, isto tako i prostor kraj ispovjedaonica. S istočne strane nitko nije ispovijedao uza zid, ali su zato sve stare ispovjedaonice bile osvijetljene; dakle, svećenici su bili unutra, a vani je čekalo mnogo hodočasnika za ispovijed.
Zahvalimo Gospodinu za sve koji su iskusili milost novoga početka. Pa i mi, ovo jutro, zahvalimo Gospodinu i molimo da naše misli, riječi, nakane te djela budu u skladu s Gospodinom. I mi zahvalimo za milost novoga početka u Gospodinu. Izmolimo svoje svagdanje jutarnje molitve. Svjesno se odlučimo protiv Zla i grijeha te se odlučimo za Gospodina.
Mladost i odrastanje u sjeni obiteljskih tragedija
Crkva danas slavi velikana prošloga stoljeća, svetoga Ivana Pavla II., koga je svetim proglasio papa Franjo 2014., ni deset godina nakon njegove smrti. Uistinu velikan koji je volio hrvatski narod, koji se zauzimao za našu neovisnost kad su svi drugi htjeli održati onu državnu nemoguću tvorevinu koja je pucala po svim šavovima jer je sagrađena i utemeljena na žrtvama i kostima gotovo milijun ljudi. A što se gradi na tuđim kostima i suzama, nema opstanka. To vidimo kroz cijelu povijest.
Karol Wojtyła rođen je u poljskom gradu Wadowicama, kao najmlađe od troje djece, samo dvije godine nakon što je Poljska ponovno stekla neovisnost nakon 123 godine podjele i strane vladavine Ruskog, Austrijskog i Pruskog Carstva. Kao mladić, prijateljima je bio poznat kao Lolek, oblik njegova imena Karol (Karlo). Nikada nije upoznao svoju stariju sestru koja je umrla samo nekoliko sati nakon što se rodila. Kad je Karol imao osam godina, umrla mu je majka, a kad je imao dvanaest godina, umro mu je stariji brat, ostavljajući samo Karola i njegova oca, Karola starijeg.
Unatoč tim tragedijama, Karolov otac imao je dubok utjecaj na njegov život. Kasnije će reći da je „njegov primjer za mene na neki način bio prvo sjemenište, neka vrsta domaćeg sjemeništa“. Karol stariji naučio je svog sina moliti se, vjerovati u Boga, biti odan Blaženoj Djevici i voljeti svoju poljsku kulturu. Karol mlađi često je viđao svog oca na koljenima u njihovom malom domu kako moli krunicu.
Podzemno obrazovanje i put prema svećeništvu
Studirao je na Jagelonskom sveučilištu. Dana 6. studenoga 1939. Gestapo je okupio 180 profesora i osoblja sveučilišta te ih uhitio, poslavši ih u koncentracijske logore u pokušaju da uguši poljsku kulturu i intelektualni život. Jagelonsko sveučilište je zatvoreno, a svi mladići morali su raditi. Kao odgovor na to, Karol Wojtyła, zajedno sa stotinama drugih studenata, nastavio je svoje obrazovanje u podzemlju, riskirajući život. Uz podzemno učenje, Karol je radio u kamenolomu i kemijskoj tvornici kako bi izbjegao deportaciju od strane nacista.
Godine 1940. prijatelj je upoznao Karola s karmelićanskom duhovnošću i njegov molitveni život počeo je cvjetati. Dana 18. veljače 1941. Karolov otac je umro, ostavljajući ga bez ikakvih članova uže obitelji.
Dana 1. studenoga 1946. Karola je za svećenika zaredio kardinal Sapieha. Kardinal ga je potom poslao u Rim gdje je na Angelicumu doktorirao teologiju. Njegova teza nosila je naslov „Nauk vjere u svetog Ivana od Križa“. Tijekom svog boravka u Rimu, otac Wojtyła putovao je u kapucinski samostan u gradu San Giovanni Rotondo, gdje je živio mistik Padre Pio. Bliski prijatelj oca Wojtyłe kasnije je ispričao da je tijekom tog posjeta otac Wojtyła otišao kod Padre Pija na ispovijed, a Padre Pio mu je rekao da će se jednog dana „uspeti na najvišu dužnost u Crkvi“, ali da će na njega biti izvršen atentat.
Godine 2002. Padre Pija je kanonizirao nitko drugi nego papa Ivan Pavao II., njegov penitent od 1947. Nakon povratka u Poljsku bio je studentski kapelan, potom pomoćni biskup Krakova od 1958., a onda je 1962. biskup Wojtyła postao privremeni upravitelj Krakovske nadbiskupije nakon nadbiskupove smrti. Također je sudjelovao na Drugom vatikanskom saboru, dajući važan doprinos. Papa Pavao VI. imenovao ga je 1964. krakovskim nadbiskupom, a 1967. kardinalom.
Izbor za papu i ispunjenje proročanstva
Nakon što je papa Pavao VI. umro 6. kolovoza 1978., kardinal Wojtyła pridružio se ostalim kardinalima u izboru Ivana Pavla I. Međutim, novi je Papa bio Papa samo trideset i tri dana. Kad je Vatikan objavio vijest o smrti Ivana Pavla I., a bilo je točno u podne, Karol je bio za stolom i htio ručati. U trenutku kad je čuo vijest, pao mu je – tako govore – pribor za jelo iz ruku i samo je uzdahnuo: „Sad je, dakle, red na meni!“
Nakon sprovoda i mnogih neslaganja u sljedećoj konklavi oko dva talijanska izbora, kardinali su usmjerili pogled na pedesetosmogodišnjeg kardinala iz Krakova. Izabran je 16. listopada 1978., uzevši ime papa Ivan Pavao II., kao prvi netalijanski papa u 455 godina. Proročanstvo Padre Pija se ostvarilo.
U svojoj inauguracijskoj propovijedi, papa Ivan Pavao II. izgovorio je riječi koje će odjekivati tijekom cijelog njegova papinstva: „Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu! Njegovoj spasonosnoj moći otvorite granice država, ekonomskih i političkih sustava, prostrana polja kulture, civilizacije i razvoja…“ Ovaj mladi, energični, molitveni, karizmatični i briljantni teolog, filozof, lingvist, pastor i prijatelj bio je na putu da ostavi neizbrisiv trag u Crkvi i svijetu.
Imate gore u Službi čitanja jedan odlomak iz te nezaboravne propovijedi koju valja pročitati i o njoj razmišljati. Papa Ivan Pavao II. tijekom svog pontifikata posjetio je 129 zemalja, okupljajući neke od najvećih mnoštava u ljudskoj povijesti. U Manili je okupio više od pet milijuna vjernika. Sastajao se s državnim poglavarima, održavao masovne mise na otvorenom na stadionima, inicirao proslave Svjetskog dana mladih, susretao se s vjerskim vođama drugih vjera, preživio pokušaj atentata te je svugdje djelovao snažno i privlačno, gotovo uvijek govoreći materinskim jezikom.
Uloga u padu komunizma i nezaustavljiva vjera
Godine 1979. papa Ivan Pavao II. posjetio je svoju domovinu u povijesnom trenutku. Molio je da se Duh Sveti izlije na Poljsku, njegovu dragu domovinu. Uzdrmao je temelje komunističkoga režima. Po dolasku je zapaljen nezaustavljiv pokret koji je u roku od deset godina doveo do pada komunizma u Poljskoj i diljem Europe. Po dolasku je poljubio tlo i izravno se obratio svom narodu. Bio je Poljak, a i oni su bili Poljaci, te ih je poticao da to nikada ne zaborave.
Govorio je o solidarnosti jednih s drugima i započeo je ono što je postalo poznato kao Pokret solidarnosti. Tijekom sljedeće godine osnovan je i brzo je rastao ilegalni radnički sindikat pod nazivom “Solidarnost”. Papa je dao svoj nepobitni doprinos padu komunizma i kraju Sovjetskog Saveza te otvorio vrata širenju demokracije diljem Istočne Europe. Nikada se nije upuštao u dijalog s komunistima jer su to za njega bili Sinovi Zla i Laži.
Vrijedi se podsjetiti na neke činjenice iz njegova pontifikata:
Papa Ivan Pavao II. bio je najplodniji pisac u povijesti papinstva. Crkva je i nakon Drugog vatikanskog koncila još uvijek pokušavala pronaći svoj put, a papa Ivan Pavao II. vodio ju je na svakom koraku. Pisao je o moralu, dogmi, duhovnosti, mariologiji, seksualnosti, obiteljskom životu, braku, dostojanstvu osobe, gospodarstvu, društvu u cjelini itd. Napisao je četrnaest enciklika, četrnaest apostolskih pobudnica, četrdeset pet apostolskih pisama, jedanaest apostolskih konstitucija, trideset motu proprija, mnoge kateheze, propovijedi, drame i knjige. Reformirao je Zakonik kanonskog prava Crkve i proglasio Katekizam Katoličke Crkve.
Plodonosni rad, kanonizacije i posljednji dani
Papa Ivan Pavao II. bio je također plodan u svojim kanonizacijama. Proglasio je više svetaca nego svi njegovi prethodnici zajedno. Kanonizirao je 482, a blaženima proglasio 1338 osoba. Njegove kanonizacije bile su nove i po tome što su nastojale odati počast ljudima svih društvenih slojeva. Jedna od njegovih najznačajnijih kanonizacija bila je ona svete Faustine Kowalske, poljske časne sestre kojoj je povjerena poruka Božanskog milosrđa. Tijekom njezine kanonizacije 2000. godine, Papa je ustanovio svetkovinu Božanskog milosrđa na drugu nedjelju uskrsne oktave, u skladu s privatnim objavama koje je Isus dao svetoj Faustini.
Nijedan drugi papa nije susreo toliko ljudi kao papa Ivan Pavao II. Više od 17,6 milijuna hodočasnika prisustvovalo je njegovim općim audijencijama srijedom (kojih je bilo više od 1160). To ne uključuje ostale posebne audijencije i vjerske obrede (više od 8 milijuna hodočasnika samo u Velikoj jubilarnoj godini 2000.). Sreo se s milijunima vjernika tijekom svojih pastoralnih posjeta Italiji i diljem svijeta. Također je primio brojne vladine dužnosnike u audijenciju, uključujući 38 službenih posjeta i 738 audijencija i susreta s državnim čelnicima, kao i 246 audijencija i susreta s premijerima.
Papa Ivan Pavao II. nije samo sveto živio, već je i sveto umro. Nakon što je godinama patio od Parkinsonove bolesti naočigled javnosti, nije mogao hodati i jedva je mogao govoriti, umro je 2. travnja 2005., uoči Nedjelje Božjeg milosrđa, koju je ustanovio.
Ivana Pavla II. proglasio je blaženim na Trgu svetog Petra 1. svibnja 2011. papa Benedikt XVI., njegov neposredni nasljednik i dugi niz godina cijenjeni suradnik kao prefekt Kongregacije za nauk vjere. Papa Franjo ga je kanonizirao 27. travnja 2014. Vrijedi i ovdje ovaj podsjetnik na ovoga papu. Ivan Pavao II. – Veliki. Zacijelo će biti pribrojen onim velikanima koji nose uz svoje ime i pridjevak “Veliki” – Leon i Grgur.
I mi mu trebamo biti trajno zahvalni za sve one posjete našoj Domovini te za proglašenje blaženim Alojzija Stepinca. Zahvalimo Gospodinu što nam je dao ovako markantnu osobu iz velikoga slavenskoga katoličkoga naroda. I što je ostao vjeran svome geslu: TOTUS TUUS – da, SAV TVOJ – O MARIJO! Ona mu je spasila život u atentatu na dan Gospe Fatimske, 13. svibnja 1981. Dao je metak ugraditi u krunu Gospe Fatimske u Fatimi.
