Europu je ovih dana zahvatio val studentskih nemira i nasilnih prosvjeda koji ozbiljno prijete stabilnosti starog kontinenta i dramatičnim promjenama europskih navika odnosno europskog poretka ili onome što je od njih ostalo.
Zatvoreni skup u Kölnu
Sve je počelo u Kölnu 14. lipnja na tzv. antiratnoj skupštini koja je bila okupljanje zatvorenog tipa za koje se ne može točno utvrditi ni tko je bio domaćin ni koje su sve organizacije sudjelovale kao ni koje je bilo mjesto održavanja. Jedini javno dostupan izvještaj s te skupštine ne navodi imena sudionika, ali kaže da je bilo prisutno dvanaest organizacija iz osam europskih zemalja, i to socijalističke omladinske organizacije, skupine za klimatsku pravdu i anarhističke studentske udruge. Radi operativne sigurnosti i zaštite aktivista na terenu, organizacije mladih ekstremnih ljevičara takve informacije uglavnom drže unutar svojih internih mreža pa je po svemu sudeći tako bilo i ovoga puta. Zbog izostanka informacija ne znamo je li na spomenutom sastanku bila i neka organizacija s naših prostora.
Taj je izvještaj objavila Becca Bayman, delegatkinja na skupštini i članica britanske organizacije Socialist Students.
Socialist Students ljevičarska je studentska organizacija aktivna u više od 50 škola, koledža i sveučilišta diljem Velike Britanije, gdje okuplja mlade antikapitalističkih stavova. Kroz prosvjede i kampanje bori se za besplatno obrazovanje i socijalističku preobrazbu društva, a diči se time što je u znak prosvjeda protiv državnog posjeta američkog predsjednika Trumpa Velikoj Britaniji iz nastave izvela stotine studenata. Izvještaj iz Kölna objavljen je i na stranicama britanske Socialist Party te njezine internacionale CWI.
U svom izvještaju s Antiratne skupštine mladih u Kölnu, Becca Bayman naglašava hitnost izgradnje koordiniranog europskog pokreta protiv rata, militarizma i mjera štednje. Istaknula je potrebu povezivanja borbe protiv militarizacije s borbom protiv kapitalističkog sustava jer vlade režu proračune za obrazovanje i socijalne potrebe, dok istovremeno izdvajaju milijarde za naoružanje. Na prijedlog njezine organizacije usvojen je zajednički europski slogan „Borite se za našu budućnost, ne za njihove ratove” te je dogovorena federalna struktura za daljnje širenje pokreta.
Die Falken i nacrt platforme štrajka
Osim tih osnovnih informacija, iz izvještaja saznajemo i ime druge organizacije koja je, prema svemu sudeći, sudjelovala na skupštini i imala ključnu ulogu, a riječ je o njemačkoj organizaciji Die Falken.
Die Falken je njemačka organizacija za djecu i mlade s tradicijom duljom od 120 godina, proizašla iz povijesnog pokreta radničke omladine. Iako je bliska Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD), njezino sudjelovanje na skupštini u Kölnu zapravo predstavlja izravnu pobunu lijeve omladine protiv smjera koji je preuzeo službeni SPD na vlasti.
Prema izvještaju Becce Bayman, Die Falken je dostavila pisani prilog koji je, s amandmanima o kojima se raspravljalo na sastanku, trebao biti objavljen kao osnova za daljnju raspravu među organizacijama sudionicama. Prema svemu sudeći, riječ je o radnoj verziji političke platforme štrajka, iz koje je vjerojatno nastao i manifest koji je koalicija objavila u kolovozu.
Die Falken je značajna i zbog iskustva u koordinaciji ovakvih događaja.
Na četvrtom svenjemačkom školskom štrajku, 25. rujna, na ulice je prema podacima organizatora izišlo više od 45.000 učenika u stotinjak gradova, što pokazuje da protivnici zakona o modernizaciji vojne službe, koji je na snazi od 1. siječnja, imaju i široku bazu i znanje o tome kako se organiziraju prosvjedi.
Masovnost koju su postigli njemački učenici u svom antiratnom pokretu Schulstreik gegen Wehrpflicht, u kojem sudjeluju i Die Falken, po svemu je sudeći mladim njemačkim ljevičarima donijela „čast i obavezu” da napišu temeljni dokument koji će poslužiti za podizanje „ustanka” učenika i studenata, a potom i naroda Europe.
Skupština je završila dogovorom svih sudionika o zajedničkom cilju – organizaciji sveeuropskog štrajka mladih 20. studenog.
S obzirom na trenutačnu geopolitičku dinamiku kao i društvena i duhovna gibanja, sastanak u Kölnu, iako održan bez medijske pompe, postavio je temelje za koordinaciju pokreta koji ima ozbiljan potencijal da potakne potpuni kaos u Europi.
Od Kölna do Pariza
Događaji koji su uslijedili pokazali su da mladi komunisti i ostali ekstremni ljevičari nisu usamljeni u svojim nastojanjima te da su u njima poprilično uspješni.
Skup u Kölnu, po svemu sudeći, bio je začetak koalicije koja je u kolovozu nastupila pod imenom International Youth Strike. Do kolovoza se koalicija proširila s dvanaest organizacija iz osam zemalja na dvadeset organizacija iz deset zemalja, a pod imenom International Youth Strike javno je predstavljena 10. kolovoza kad je objavila poziv na međunarodni štrajk 20. studenoga.
Sredinom rujna u Parizu su počeli prosvjedovati srednjoškolci i njihov se bunt proširio na cijelu Francusku. Dana 17. listopada izveo je na ulice više od 550 tisuća ljudi, a dan je završio pljačkama, paležima i s 1200 uhićenih.
Val se zatim prelio u Belgiju, gdje su prosvjedi u Liègeu počeli 1. listopada, pa u Italiju, gdje su učenici 5. listopada zauzeli škole u Torinu i Rimu, a u Milanu su poslije izbili neredi. Početkom listopada studenti su marširali u Dublinu, grčki učenici pozvali su na akcije u školama 8. listopada, a 17. listopada desetci tisuća prosvjedovali su u Lisabonu. U Albaniji su studentski prosvjedi od 13. listopada prerasli u sukobe s policijom. U Ateni se u srijedu, 21. listopada, okupilo desetak tisuća ljudi, a u Njemačkoj su prosvjedi najavljeni za 31. listopada.
U subotu i nedjelju, 17. i 18. listopada, održan je međunarodni koordinacijski sastanak koalicije u Parizu. Prema pisanju švicarske televizije SRF, Pariz je kao najpraktičnije sjecište za delegate iz cijele Europe izabran još sredinom rujna. Na tom se skupu mreža proširila na 27 organizacija iz jedanaest zemalja i povezala s golemim valom francuskih studentskih prosvjeda koji je bio u tijeku.
Sastanak se poklopio s eksplozijom nasilja na francuskim ulicama, mnoštvom uhićenih prosvjednika i ozlijeđenih policajaca. Delegati su se, kako piše britanska Socialist Party, u subotu poslijepodne pridružili velikom prosvjedu u Parizu, a potpredsjednik švicarskog JUSO-a Julien Berthod u videu je prosvjednicima izrazio punu podršku.
Hrvatska na popisu i Meet the Communist
Za štrajk 20. studenoga, koji bi trebao biti vrhunac prosvjednog vala, sigurne su zasad organizacije iz Belgije, Francuske, Njemačke, Irske, Italije, Španjolske, Švicarske i Velike Britanije, koje su članice koalicije, a na popisu koji je koalicija International Youth Strike objavila na Instagramu, zajedno s Portugalom, Austrijom, Slovenijom, Danskom, Nizozemskom i Švedskom, spominje se i Hrvatska.
U tom svjetlu valja promatrati i skup „Meet the Communist”, koji je Klub studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu najavio za 21. listopada i na kojem su studente trebali indoktrinirati pripadnici Revolucionarnog komunističkog saveza. Na svojoj stranici komunizam.org ta se organizacija, koja sebe naziva jugoslavenskom sekcijom Revolucionarne komunističke internacionale, otvoreno zalaže za revolucionarnu promjenu političkog sustava, „ukidanje institucije parlamenta, vlade i predsjednika države” i izgradnju revolucionarne komunističke partije. Sebe opisuje kao organizaciju radnika, studenata i učenika kojoj je cilj organizirati najnaprednije radnike i omladinu.
Isti je savez u studenome prošle godine po Zagrebu lijepio plakate koji su, kako je pisao Telegram, zazivali prelijevanje nemira iz Srbije u Hrvatsku, uz poruku „Srbija se bori! Borimo se svi!”. Mjesec dana ranije, prema pisanju portala Narod.hr, u pozivu na „Jugoslavensku školu komunizma” u Zagrebu stajalo je da je „uslijed revolucionarnih dešavanja u Srbiji” potreba za razumijevanjem marksizma veća nego ikad.
Ciljevi Revolucionarnog komunističkog saveza u potpunosti su sukladni s onima koje zagovaraju međunarodne ljevičarske organizacije koje su aktivne na širenju nemira u Europi, iako se sam Savez zasad ne nalazi na popisima organizacija uz štrajk 20. studenoga.
Nakon reakcija javnosti te saborskih zastupnika Miletića i Peternela, Uprava fakulteta nije odobrila skup, uz obrazloženje da Klub nije dostavio tražene podatke o programu i sudionicima te da je primila brojne upite, među njima i pisma u kojima se traži uključivanje policije i SOA-e. Zasad nije javno poznato da je policija poduzela išta protiv pojedinaca i organizacija koje, prema ocjeni Uprave, promiču rušenje ustavnog poretka, premda bi to, s obzirom na militantnu prirodu zalaganja ovih neokomunista, bilo očekivano i, rekli bismo, opravdano.
Različiti povodi pod zajedničkom kapom
Pritom valja imati na umu da federalni ustroj koalicije, u kojem članice zadržavaju samostalnost, i zajednički slogan, kako piše u izvještaju iz Kölna, organizacijama u pojedinim zemljama omogućuju da antiratnu borbu povežu s lokalnim problemima. Tako imamo situaciju da učenici i studenti u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Grčkoj i Irskoj prosvjeduju ponajprije zbog skupog i zapuštenog školstva i rastućih troškova života, u Španjolskoj i Portugalu ljudi izlaze na ulice zbog cijena stanova, u Njemačkoj se mladi osim zbog problema vezanih uz školstvo bune i protiv vojne obveze, a u Albaniji su studentski zahtjevi dio šire pobune protiv Ramine vlade. Studentska koalicija nastoji sve te pokrete okupiti pod zajedničkom kapom, a u Hrvatskoj bi se mogla nadovezati na aferu s opasnim otpadom, koja je ujedno najveća afera u mandatu premijera Plenkovića.
Kome kriza odgovara
Nekoliko aspekata ovdje treba istaknuti. Prvi je da su europske vlade svojim nerazumnim politikama stvorile ekonomske prilike u kojima radikalne ideje padaju na plodno tlo. Tiskanje novca tijekom pandemije covida potaknulo je financijsku krizu, a izostanak svake volje za mirnim rješenjem rata u Ukrajini energetsku, i sve se to izravno prelijeva na standard europskih građana.
Nadalje, u svakoj krizi postoji netko kome ona itekako odgovara i tko iz nje vuče političke, financijske ili ideološke benefite. Na ideološkoj razini radikalna ljevica koristi opravdano nezadovoljstvo i stvaran pad životnog standarda kako bi među pripadnicima generacije Z oživjela davno propale komunističke ideje, zapakirane u moderni antiratni aktivizam.
Na geopolitičkoj razini val prosvjeda koji se iz Francuske prelio na pola kontinenta posredno slabi europsku ekonomsku snagu i utječe na izbore koji uskoro slijede u nizu europskih zemalja. Isto tako, oslabljuje se i europski obrambeni konsenzus, a destabilizacija ključnih članica Europske unije i NATO-a pod krinkom pacifizma najviše koristi vanjskim suparnicima Zapada.
Strah nas je i pomisliti na usporedbe koje povijest sama nameće. Tijekom Francuske revolucije francuska je vojska istodobno gušila pobune u vlastitoj zemlji, od Vendéeje i Lyona do ustanka šuana na zapadu, i ratovala s europskim monarhijama, a 1799. i s Rusijom, kad je general Aleksandar Suvorov u nizu bitaka istjerao Francuze iz sjeverne Italije. Ako nemiri na europskim ulicama prerastu u dugotrajnu nestabilnost, nije teško zamisliti da bi Rusija pokušala iskoristiti trenutak u kojem su europske države zaokupljene neredima kod kuće, a tek započeta modernizacija njihovih vojski, naoružavanje i pripreme za rat još nisu dovršeni.
Ovdje svakako valja uzeti u obzir da krugovi koji financiraju promociju ovih događaja po svemu sudeći imaju i svoje interese, a među njima se ističe Neville Roy Singham. Fox News ga opisuje kao američkog tehnološkog poduzetnika marksističkih uvjerenja koji živi u Šangaju. Singhamova mreža postala je široko poznata nakon istrage New York Timesa iz kolovoza 2023., koja ga je povezala s promicanjem stajališta kineske vlade.
Prema Foxu, Singham financira mrežu organizacija koja je širila i pojačavala francuske prosvjede, a u njoj su njujorški portal BreakThrough News, People’s Forum, CodePink i teleSUR. Fox navodi da je People’s Forum od Singhama dobio 22,44 milijuna dolara, a CodePink 1,33 milijuna dolara, te da je suosnivačica CodePinka Jodie Evans Singhamova supruga. Fox ga povezuje i s institutom Tricontinental, čiji je izvršni direktor, komunistički akademik Vijay Prashad, javno pozdravio nemire u Francuskoj.
Iako među članicama koalicije International Youth Strike nije nijedna od ovih organizacija, činjenica da su one širile snimke francuskih prosvjeda, a CodePink i teleSUR English, prema Foxu, promoviraju i štrajk 20. studenoga, daje naslutiti da je Singhamova mreža itekako zainteresirana za uspjeh kaosa koji koalicija namjerava proširiti po Europi.
Komunizam se tako na mala, ili da budemo precizniji, na mlada vrata vraća na stari kontinent.
Duhovni aspekt prosvjeda
I ovdje smo došli do najvažnijeg aspekta ovih događanja, koji stoji iza svih ljudskih aktivnosti, a riječ je o onom duhovnom i vječnoj borbi između dobra i zla. U svojoj namjeri da uništi čovjeka, Sotona mu često nudi dva, naoko suprotstavljena rješenja koja oba vode u propast. Hrvatski je narod takve izbore skupo plaćao, a Drugi svjetski rat najočitiji je takav primjer. Europljanima se, i ne samo njima, sada nameće takav izbor. S jedne su strane bezbožni pokretači prosvjeda, totalitarne ideje koje donose i snage koje iza njih stoje, a s druge podjednako bezbožne, navodno liberalne vlade europskih zemalja koje su kaosu kumovale i totalitaristima otvorile put. Ni jedan ni drugi izbor ne donosi ništa dobroga.
Čovječanstvo je došlo u situaciju u kojoj samo potpuno pouzdanje u Božju milost nudi izlazak iz nje. Bog nikada ne ostavlja vjerne, koliko god bremenite te situacije bile, a za najteža stanja, poput ovih koja slijede, preko svojih ih glasnika priprema da bi bili spremni i kadri oduprijeti se beznađu kad nevolja dođe.
Crkva je prema tim glasnicima izrazito oprezna, i to s pravom, jer lažna proroštva mogu učiniti veliku štetu, pa ponekad prođe i previše vremena da bi službena Crkva priznala i neke korisne poruke upućene Božjem narodu.
Međugorje je više od 40 godina čekalo da dobije potvrdu da ništa ne priječi pobožnost Kraljici Mira, što je još uvijek udaljeno od službenog priznanja, ali je kud i kamo bliže od statusa koji imaju ukazanja u Garabandalu, a upravo su ona izrazito interesantna za ovu našu priču.
U španjolskom selu San Sebastián de Garabandal, u planinama Kantabrije, četiri djevojčice, Conchita González, Mari Loli Mazón, Jacinta González i Mari Cruz González, od 1961. do 1965. svjedočile su o ukazanjima Gospe od Karmela. Crkva ta ukazanja službeno nije priznala, ali poruke iz Garabandala desetljećima su intrigirale vjernike diljem svijeta, a jedna od njih danas zvuči osobito aktualno.
Prema riječima vidjelica, prije velikog Čuda, u kojem se može prepoznati ono što je u Fatimi najavljeno kao pobjeda Bezgrješnog Srca Marijina, svijet će doživjeti Upozorenje, trenutak u kojem će svaki čovjek vidjeti stanje svoje duše, a Gospa im je otkrila i znak po kojem će se znati da se to vrijeme bliži.
Conchita González o tome je 1965. razgovarala s njemačkim piscem Albrechtom Weberom, koji je razgovor zabilježio u knjizi „Garabandal – Der Zeigefinger Gottes” (Garabandal – Božji prst), iz koje donosimo isječak:
O: Kad se komunizam ponovno vrati, sve će se [Upozorenje] dogoditi.
P: Što mislite kad kažete „ponovno vrati”?
O: Da, kad se iznova vrati.
P: Znači li to da će komunizam prije toga otići?
O: Ne znam. Blažena Djevica jednostavno je rekla: „Kad se komunizam ponovno vrati.”
Te su riječi izgovorene u vrijeme kad je komunizam bio na vrhuncu moći i vladao od Istočnog Berlina do Pekinga. Da bi se mogao vratiti, najprije je morao otići, a Conchita na pitanje znači li to da će komunizam nestati odgovara da ne zna. Četvrt stoljeća poslije pao je Berlinski zid.
Kako bi taj povratak mogao izgledati, opisala je Mari Loli Mazón u razgovoru za američki časopis Garabandal Magazine 19. listopada 1982.:
P: Sjećate li se što je Blažena Majka rekla o nevoljama zbog komunizma koje će prethoditi Upozorenju?
O: Izgledat će kao da su komunisti preuzeli cijeli svijet i bit će vrlo teško prakticirati vjeru, svećenicima služiti misu, a ljudima otvarati vrata crkava.
P: Jeste li na to mislili kad ste rekli da će izgledati kao da je Crkva nestala?
O: Da.
P: To će biti zbog progona, a ne zato što bi ljudi prestali prakticirati svoju vjeru?
O: Da, ali pretpostavljam da će mnogo ljudi prestati. Tko god je bude prakticirao, morat će se skrivati.
(…)
P: Velik dio Zemlje danas je pod vlašću komunizma. Mislite li da je to dovoljno da se ispuni Gospino proročanstvo? [Napomena uredništva časopisa: razgovor je vođen prije raspada Sovjetskog Saveza.]
O: Zaista ne znam. Meni je zvučalo kao da će biti više od toga.
P: Drugim riječima, mislite da će biti gore nego sada?
O: To sam zaključila iz onoga što je rekla, ali zaista ne znam točno. Meni je to više izgledalo kao da je posvuda, mjesta koja sam vidjela u mislima. U mnogim europskim zemljama još uvijek možete prakticirati vjeru.
(…)
P: Rekli ste da će svećenicima biti vrlo teško služiti misu. Je li Vam to rekla Blažena Majka ili ste to sami pomislili zbog komunističke nevolje?
O: Koliko se sjećam, to je Ona rekla.
P: I rekla je da će izgledati kao da je Crkva nestala?
O: Da.
Koliko god zastrašujuće djelovale, ove riječi nipošto ne smiju biti razlogom straha, apatije ili beznađa. U trenutcima kad se ovakva proroštva ostvaruju, uvijek postoji izlaz, a on se tada jedino može pronaći očima čvrsto uprtim u Spasitelja. Ne podiže samo Neprijatelj svoju vojsku, podiže je i Gospodin, i čovjek će uvijek imati izbor: prepustiti se struji ili plivati uzvodno. A uzvodno može krenuti i cijeli narod.
Ako se proroštva iz Garabandala ostvare, uvijek će biti enklava, zaštićenih područja pod Majčinim plaštom na kojima Neprijatelj neće imati moć. O takvim utočištima govore i poruke mističarke Luz de Maríe de Bonilla, čijoj je zbirci zapisa nikaragvanski biskup Juan Abelardo Mata Guevara 2017. dao imprimatur, uz izjavu da u njima nije pronašao „nikakvu doktrinarnu zabludu protiv vjere, morala i dobrih običaja”.
U poruci od 4. ožujka 2021. sveti Mihael Arkanđeo govori da će u svako Utočište Presvetih Srdaca „doći oni ljudi koji trebaju doći” i da su domovi posvećeni Presvetim Srcima „zaštićeni i bit će zaštićeni, ako u njima živite u skladu s Božjom voljom”, a 15. kolovoza iste godine poručuje: „Naša Kraljica i Majka drži svoj plašt nad narodom svoga Sina.”
Budemo li kao narod uspješno čitali znakove vremena i iskoristili Božje Milosrđe prije nego što se potpuna tama nadvije i nad našim krajevima, prostori na kojima živimo mogu biti pošteđeni zla koje će zavladati. Širenje Evanđelja, post i molitva mogu i moraju biti naš osobni doprinos pobjedi Bezgrješnog Srca Marijina.
Don Stefano Gobbi, utemeljitelj Marijanskog pokreta svećenika, zabilježio je za vrijeme posjeta Zagrebu, 20. rujna 1996., poruku namijenjenu upravo našem, hrvatskom narodu, a dio te poruke donosimo u nastavku:
„Došao je čas odlučujuće bitke.
Sotona je već došao do vrhunca svoje moći i sada, također i u Crkvi, dovršit će (svoje djelo), koliko mu je Gospodin dopustio za Njeno najbolnije čišćenje. Časovi, koje ćete proživjeti, spadaju među najvažnije, jer svi događaji koje sam vam prorekla, ispunit će se.
– Ne boj se, malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom pašnjaku svoje Božanske Ljubavi. On vas vodi savršenom ispunjenju Očeve Volje. Isus želi biti od vas proslavljen.
Došao je čas u kojem ćete Isusa savršeno proslaviti. Vi ste utjeha njegovoj napuštenosti; vi ste duboka radost njegova Božanskog srca.
– Ne boj se, malo stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta, za veliku bitku između Boga i Sotone, između sila dobra i sila zla.
Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco.
Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza.
Tako će biti za čitavo čovječanstvo. Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.
– Ne boj se, malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu.”
Podržavaš neovisno novinarstvo?
Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
