Mosa Meat tvrdi da je njihova govedina uzgojena iz stanica već sada pristupačna restoranima
Mosa Meat je podnio drugu prijavu Europskoj uniji za uzgojeno, odnosno „laboratorijsko” meso, i to specifično za masnoću uzgojenu iz goveđih stanica, dok istraživanje i razvoj nastavljaju snižavati cijenu ove inovativne hrane, objavila je nizozemska tvrtka za prehrambenu tehnologiju.
Uzgojena masnoća trebala bi se miješati s biljnim sastojcima kako bi se proizveli hamburgeri, mesne okruglice, empanade ili bolonjez koji bi po okusu, teksturi i kvaliteti kuhanja bili sličniji mesu dobivenom klanjem (s višom točkom topljenja koja zadržava sočnost tijekom prženja).
„Ovo je dugo trajalo,” izjavio je izvršni direktor Maarten Bosch. Tvrtka, osnovana u Maastrichtu 2016., već dugo predvodi ovo novo tržište. Njezin glavni znanstveni direktor, Mark Post, proizveo je prvi uzgojeni goveđi burger na svijetu 2013. godine, pljeskavicu koja je koštala 250.000 eura, a financirao ju je suosnivač Googlea Sergey Brin.
„Koristili smo puno vrlo skupih sastojaka,” prisjetio se Bosch.
„Ako sada proizvodimo, cijena je stvarno na razini restorana,” izjavio je za POLITICO. „Još ne za brzu hranu, [ali] to je stvarno na vidiku: više za obične restorane.”
Financijski gledano, ova inovativna hrana ponekad se doživljavala kao kulinarska zanimljivost u najboljem slučaju ili kao promašena investicija u najgorem, osobito nakon nestanka rizičnog kapitala nakon 2022., što je dovelo do zatvaranja mnogih manjih startupa. Postizanje cjenovne paritetnosti stoga se smatra ključnim za pretvaranje proizvoda u održivu alternativu jeftinom, subvencioniranom mesu.
„To je ono što naš proizvod doista čini,” rekao je Bosch, ali je naglasio da su i njegove klimatski prihvatljive karakteristike jednako važne. Iako energetska intenzivnost ostaje izazov, činjenica da gotovo ne zahtijeva zemljište, agrokemijske inpute i vrlo malo vode čini uzgojenu govedinu ekološki mnogo održivijom od uzgoja stoke.
Međutim, postoje određene prepreke. Istraživanja vezana uz uzgoj mišićnog tkiva napreduju sporije nego za masnoću, što znači da „tu malo zaostajemo,” priznao je nizozemski izvršni direktor. Ekonomska nestabilnost ne pomaže u prikupljanju sredstava, a EU prijava tek je početak evaluacije koja traje godinu i pol do dvije godine.
Taj proces uključuje devetomjesečnu procjenu rizika od strane Europske agencije za sigurnost hrane, a zatim sedmomjesečni proces upravljanja rizicima u kojem države članice EU-a na kraju glasaju kvalificiranom većinom (najmanje 55 posto zemalja koje predstavljaju 65 posto stanovništva bloka) o dopuštenju proizvoda.
Politika bi lako mogla utjecati na proces, pri čemu su Italija i Mađarska već pokušale jednostrano zabraniti ovu inovativnu hranu zbog mješavine ideoloških i agrarno-zaštitničkih argumenata. Možda iz tog razloga, kada je francuski startup Gourmey podnio prvi zahtjev EU-u prošlog srpnja, odlučili su se za uzgojenu patku za foie gras bez okrutnosti.
Bosch kaže da ga to ne uzrujava. „Lako je žaliti se, ali jednostavno moramo raditi s onim što imamo.”
