Vozi li Europa na rezervi? (2)
Nakon najvećeg koordiniranog povlačenja strateških naftnih rezervi u povijesti Europa ulazi u zimu s neizvjesnom opskrbom gorivom i sve skupljim zaduživanjem, a hrvatski poljoprivrednici upravo siju pšenicu čiji bi račun mogao stići dogodine.
General License 135
Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva financija objavio je 9. listopada dozvolu General License 135, kojom do 7. travnja 2027. privremeno dopušta određene transakcije povezane s prodajom, isporukom, iskrcajem i uvozom dizela ruskog podrijetla. Sankcije Rusiji ostaju na snazi i dozvola je ciljana iznimka za jedno gorivo, ali njezino je političko značenje teško previdjeti.
Predsjednik Donald Trump najavio je da će se ponuda ruskog dizela povećavati postupno, s početnih 300.000 tona, zatim 500.000 tona u studenome i dodatnih milijun tona, uz mogućnost da u sljedećem razdoblju stigne još tri milijuna, što ukupno daje 4,8 milijuna tona. Zasad je riječ samo o najavama, bez potvrđenih isporuka.
Ovisno o gustoći goriva, 4,8 milijuna tona dizela približno je 36 milijuna barela, manje od desetine onoga što su članice Međunarodne agencije za energiju (IEA) u ožujku odlučile pustiti iz rezervi. Za tržište je to skroman doprinos, dok je politička težina odluke neusporedivo veća.
Sjedinjene Države godinama su nastojale ograničiti ruske energetske prihode i uvele su zilion sankcija ruskim kompanijama, bankama, trgovcima i svakome tko s njima posluje, a prijetile su i onima koji bi američka ograničenja tek pokušali zaobići. Da mogu, u Washingtonu bi vjerojatno sankcionirali i ptice selice na proputovanju od Murmanska do južnih mora.
Prvi ustupak dogodio se već u ožujku, kada je Washington izdavao kratkotrajne dozvole za određene transakcije s ruskom naftom i derivatima koji su već bili ukrcani na brodove, a dozvola GL 134 odnosila se na teret ukrcan do 12. ožujka. Nova dozvola otvara trgovinu ruskim dizelom na znatno dulje razdoblje, uz uvjete koje sama propisuje. Od iznimke za već natovarene tankere došli smo tako do šireg otvaranja tržišta, što bi diplomati nazvali zanimljivom političkom porukom.
Zašto Amerika treba ruski dizel ako ga sama proizvodi?
Američke rafinerije proizvode goleme količine goriva, a zemlja je velik izvoznik naftnih derivata, pa Sjedinjene Države u normalnim okolnostima mogu i bez ruskog dizela. Dizel, međutim, ima svjetsku cijenu, a kad ga na međunarodnom tržištu nedostaje, cijene rastu i ondje gdje domaća proizvodnja uredno radi, pa poskupljuju prijevoz, poljoprivreda, industrija i distribucija robe. Washington zato ima interes vratiti ruski dizel na tržište čak i ako taj dizel nikad ne stigne u američki spremnik.
Europska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo zadržavaju vlastita ograničenja na uvoz ruskih naftnih derivata, uz razlike u režimima i pojedinim iznimkama, pa hrvatsko i europsko tržište za ruski dizel ostaje zatvoreno i nakon američke odluke. Europa zato može računati tek na posrednu korist, ako veća svjetska ponuda spusti međunarodne cijene.
Drugi je problem fizičke naravi, jer dozvola može omogućiti trgovinu, ali rafinerije oštećene u ratu mora netko i popraviti. Zapadne države naoružavaju Ukrajinu, koja napada ruske rafinerije, a Washington istodobno pokušava povećati raspoloživost upravo onog dizela čiju proizvodnju ti napadi otežavaju. Vojni cilj slabljenja Rusije tako se sudara s gospodarskom potrebom da se svjetsko tržište goriva stabilizira, pa ostaje otvoreno koliko od najavljenih 4,8 milijuna tona Rusija uopće može isporučiti.
Dio odgovora možda je stigao već tijekom vikenda, jer je Trump u petak objavio da je Rusija pristala isporučivati dizel na svjetska tržišta, a da je njegova administracija privremeno ukinula sankcije na rusko gorivo, dok je u nedjelju ustvrdio da su se Rusija i Ukrajina dogovorile o trenutačnom energetskom primirju, bez pojedinosti o uvjetima. Zelenskij je rekao da za takav dogovor ne zna, ali da ga podržava, i odmah optužio Rusiju za nove napade na ukrajinska energetska postrojenja, a Moskva se zasad nije oglasila. Ako primirje zaživi i ruske rafinerije prestanu biti meta, najavljene količine postaju mnogo izvjesnije, a ako se raspadne, dozvola ostaje papir za dizel kojega nema dovoljno.
Na što smo upozorili prije nekoliko dana?
U prvom smo tekstu pisali o tome kako su u ožujku 2026. sve 32 članice IEA-e dogovorile puštanje 400 milijuna barela nafte i derivata. Do 7. listopada pušteno je približno 325 milijuna barela, a IEA je toga dana zatražila da se preostale isporuke ubrzaju i da prednost dobije dizel. Svijet je dakle već odigrao najjači adut iz svojih spremnika, a problem s opskrbom dizelom ostao je na stolu.
Povoljni scenarij iz prvog teksta pretpostavljao je, među ostalim, normalizaciju prometa kroz Hormuz, oporavak ruskih rafinerija i blagu zimu. Brzo političko smirivanje s Iranom i Hutima danas izgleda malo vjerojatno, za obnovu oštećenih rafinerija treba vremena, a prognoza blage zime zasad pripada više horoskopu nego energetskom planiranju.
Model je mjerio pritisak u sustavu, a od koga će države nabavljati dodatno gorivo i kojim će političkim instrumentima povećavati ponudu, to je pitanje politike koje nismo prognozirali. Svi koji prate Gruntovčane znaju da Tetec i Presvetli, iako su neprijatelji, ne prezaju od neprincipijelnih koalicija kad im je to u interesu, a priča najčešće završi istom rečenicom: „I tak bu Dudek nekak sve platil.“
SPI alarm: gdje smo danas?
SPI prati četiri pokazatelja kojima mjerimo kako se energetski poremećaj prenosi na gospodarstvo, a crveni alarm pali se kada najmanje dva od njih prijeđu utvrđene pragove.
| Pokazatelj | SPI prag | Posljednje dostupno stanje | Što to znači |
|---|---|---|---|
| Dizelski crack spread | ≥ 95 USD/bbl | Usporedivo dnevno očitanje nije potvrđeno; ranije tržišne procjene bile su blizu praga | Dizel postaje iznimno skup u odnosu na sirovu naftu |
| Zalihe gasoila u ARA-i | ≤ 1,40 mil. t | oko 1,82 mil. t (1. listopada) | Pad zaliha povećava opasnost od nestašice |
| Prinos američke desetogodišnje obveznice | ≥ 5,50 % | oko 5,24 % (9. listopada) | Skuplje zaduživanje država, tvrtki i građana |
| Novo izvanredno koordinirano puštanje rezervi | odluka prije 15. 1. 2027. | nova odluka nije potvrđena | Države ponovno posežu za kriznim instrumentima |
Za desetogodišnju američku obveznicu pratimo i upozoravajuću razinu od 5,40 posto. Prema potvrđenim podacima crveni alarm zasad miruje, jer su zalihe u ARA-i iznad kritičnog praga, prinos na Treasury ispod njega, a nove odluke o puštanju rezervi nema.
Iznad praga mogao bi biti jedino dizelski crack spread, pa ovdje treba razjasniti metodologiju. Crack spread je razlika između cijene naftnog derivata i cijene sirove nafte od koje se proizvodi. Za europski SPI pokazatelj odsad uspoređujemo prvi aktivni terminski ugovor ICE Low Sulphur Gasoil s prvim aktivnim terminskim ugovorom za Brent. Cijenu gasoila, izraženu u dolarima po toni, preračunavamo u dolare po barelu uz približan faktor od 7,45 barela po toni i od nje oduzimamo cijenu Brenta, pri čemu uzimamo cijene zatvaranja istoga trgovačkog dana. Tako dobivamo jedinstven i ponovljiv pokazatelj, a američku seriju ULSD prema WTI-ju držimo odvojeno od europske.
Referencu u prvom tekstu nismo naveli dovoljno precizno, pa je sada utvrđujemo i objavljujemo. Prag od 95 dolara ostaje isti, a njegovo probijanje proglasit ćemo samo na temelju usporedivih podataka, bez naknadnog prekrajanja starih očitanja. General License 135 bilježimo kao zaseban događaj, političku intervenciju u opskrbu energijom, i ne pribrajamo je četvrtom uvjetu, koji se odnosi isključivo na novo puštanje strateških rezervi.
Crveni alarm bio bi ozbiljno upozorenje, a za smak svijeta trebalo bi ipak mnogo više. Strateške rezerve, iznimke od sankcija i državne intervencije poznati su alati, a novo je to koliko se različitih mjera danas kombinira istodobno da bi tržište ostalo stabilno.
Alarm može ostati ugašen iz dvaju vrlo različitih razloga, zato što je opasnost prošla ili zato što države neprestano interveniraju da do pogoršanja ne dođe. Kada se jednom upali, može dugo ostati aktivan, kao znak da dosadašnji instrumenti možda više ne dostaju.
Kontrolni datum ostaje 15. siječnja 2027., kada ćemo provjeriti jesu li se uvjeti opskrbe i financiranja stabilizirali prije važnog dijela proljetnih poljoprivrednih radova. Taj datum služi provjeri modela, a početak prehrambene krize njime ne označavamo.
Od nestašice dizela do moguće prehrambene krize 2027.
Pšenica se sije danas, a račun dolazi dogodine. U Hrvatskoj je upravo vrijeme sjetve ozime pšenice, kada poljoprivrednici kupuju sjeme i troše dizel za proizvodnju čiji će prihod vidjeti tek nakon žetve sljedećeg ljeta.
U radnoj kalkulaciji, koja služi samo kao ilustracija i ne odgovara nužno hrvatskom prosjeku, uzeli smo približno 1.300 eura troškova po hektaru, od čega oko 350 eura otpada na mineralna gnojiva. Ako gnojivo poskupi 40 posto, njegov trošak raste na 490 eura, a ukupni na 1.440 eura po hektaru, pa samo jedna stavka podiže trošak proizvodnje za gotovo 11 posto, i to prije nego što u račun uđu skuplji dizel, rad i financiranje.
U veljači i ožujku slijedi proljetna prihrana dušičnim gnojivima, a poljoprivrednik koji zbog cijene smanji gnojidbu riskira manji prinos. Koliko će on biti manji, ovisi o tlu, vremenu i tehnologiji, ali odluka se donosi mnogo prije žetve, pa se energetski poremećaj iz listopada 2026. može u ljeto 2027. pretvoriti u problem proizvodnje hrane.
Gnojivo: drugi poremećaj u isto vrijeme
Rusija i zemlje Perzijskog zaljeva veliki su izvoznici mineralnih gnojiva. Za proizvodnju dušičnih gnojiva potreban je prirodni plin, a za fosfatna i sumpor, pa poremećaji u Hormuzu sežu daleko izvan tržišta nafte. Prema Međunarodnom institutu za istraživanje prehrambene politike (IFPRI), svjetski izvoz dušičnih gnojiva u prvom polugodištu 2026. bio je približno 9 posto manji nego godinu ranije.
| Zemlja | Promjena izvoza dušičnih gnojiva |
|---|---|
| Saudijska Arabija | −63 % |
| Katar | −37 % |
| Ujedinjeni Arapski Emirati | −29 % |
| Rusija | −11 % |
| Svjetski izvoz | −9 % |
Promjena u prvom polugodištu 2026. u odnosu na isto razdoblje 2025. Podaci se odnose isključivo na izvoz.
Europska unija u istom je razdoblju uvezla oko 51 posto manje dušičnih gnojiva. Tu brojku treba čitati oprezno, jer Europa ima domaću proizvodnju, zalihe i druge dobavljače, a dio kupnje mogao je biti odgođen zbog cijena. Kina i SAD djelomično su nadomjestili manjak, pa tržište radi, ali novim pravcima, uz veće troškove i ozbiljnu neizvjesnost pred sezonu.
Tome treba dodati Crno more, gdje napadi na ukrajinske luke Odesu, Čornomorsk i Pivdenni povećavaju troškove i otežavaju put žitarica do kupaca, a najviše pritom trpe zemlje koje ovise o uvozu hrane.
Kad energija i novac istodobno poskupljuju
Energetski poremećaj stiže u trenutku kada je i novac skup. Prinos desetogodišnje američke obveznice 9. listopada iznosio je oko 5,24 posto, a tridesetogodišnja je dan ranije tijekom trgovanja dosegnula oko 5,73 posto, najvišu razinu od 2002.
Tržište ipak radi, što je pokazala aukcija tridesetogodišnjih obveznica 8. listopada. Postignut je prinos od 5,618 posto uz omjer pokrića (bid-to-cover) od 2,54, a neizravni kupci preuzeli su 72,3 posto izdanja, dok je primarnim dilerima ostalo 6,8 posto. Kupci američkog državnog duga, dakle, i uz ovako visoke prinose dolaze na aukcije.
Fed je u zapisniku rujanskog sastanka, objavljenom 7. listopada, raspravljao o tržišnim rizicima i pripremama za moguće poremećaje, ali tržišnu disfunkciju nije proglasio niti je najavio izvanrednu intervenciju. Skupo financiranje zasad je problem cijene, dok financijski sustav i dalje funkcionira, a pojedinosti pratimo u zasebnoj kolumni „US Treasury“.
Europa to osjeća na vlastitom dugu: prinos francuske desetogodišnje obveznice kretao se oko 4,9 posto, uz razliku prema njemačkoj od približno 140 baznih bodova, što poskupljuje refinanciranje države i posredno povećava pritisak na banke, tvrtke i građane. Istodobno je Brent početkom listopada ponovno prešao 100 dolara po barelu i dodatno pojačao inflacijski pritisak.
Iz toga nastaje neugodan krug u kojem skupa energija poskupljuje proizvodnju hrane, skuplja hrana održava inflaciju, inflacija sužava prostor za niže kamate, a visoke kamate otežavaju ulaganja u sljedeću sezonu.
Hipoteza koju ćemo provjeravati
Washington javno govori o nižim cijenama goriva, a posljedice njegovih odluka mogle bi sezati mnogo dalje od benzinskih postaja. Naša je hipoteza da otvaranje tržišta ruskom dizelu ima i preventivnu gospodarsku funkciju, odnosno da treba smanjiti rizik da se energetska kriza tijekom 2027. pretvori u prehrambenu. Dokaza da je to glavni motiv Washingtona nemamo, pa ćemo pratiti što bi tu hipotezu poduprlo, a što oslabilo.
Poduprle bi je dodatne mjere kojima se uoči proljetne sezone olakšava opskrba gorivom, gnojivima ili sirovinama za njihovu proizvodnju, osobito ako ih američka administracija javno poveže s troškovima poljoprivrede i cijenama hrane. Oslabilo bi je povlačenje energetskih mjera unatoč trajnim problemima u opskrbi poljoprivrede, pogotovo ako izostanu i drugi znakovi da je zaštita proizvodnje hrane bila važan cilj.
Uz našu hipotezu stoji i jednostavnije objašnjenje, jer se cijene dizela u SAD-u približavaju rekordnim razinama, a izbori na sredini mandata održavaju se već u studenome, pa domaći politički motiv treba uzeti barem jednako ozbiljno kao brigu za sljedeću žetvu. Dogovor s Moskvom pritom ne kritiziraju samo demokrati, a republikanski senator Thom Tillis tvrdi da bi mogao biti i nezakonit.
Propuštena poljoprivredna sezona ostaje propuštena, koliko god nafte ili kuruze kasnije pustili iz rezervi, a posljedice će zemlje pogoditi vrlo nejednako. Bogate države imaju rezerve i novac za subvencije, dok siromašnije zemlje ovisne o uvozu hrane imaju mnogo manje mogućnosti.
Odluke koje se danas donose u Washingtonu, Moskvi i Bruxellesu sljedećeg bi se proljeća mogle osjetiti na poljima, a nakon žetve i na policama trgovina, a pšenica na njihov dogovor neće čekati.
Izvori i podaci
Korišteni su dokumenti OFAC-a (General License 135 od 9. listopada 2026. i General License 134 od 12. ožujka 2026.), IEA-e (izjava o strateškim rezervama od 7. listopada i dokument o energetskoj sigurnosti i sastanku G7 od 2. listopada 2026.), IFPRI-jeva analiza tržišta mineralnih gnojiva za 2026., podaci američkog Ministarstva financija o aukciji tridesetogodišnjih obveznica od 8. listopada te zapisnik FOMC-a sa sastanka 15. i 16. rujna 2026.
SPI (Structural Predictive Intelligence)
AI Assisted
