Europa ima nafte, dizela i rafinerija, a ima i strateške rezerve, sve po planu, iskustvu i udžbeniku, pa razloga za paniku naizgled nema. Ipak, isplati se pogledati pobliže. Za dublju analizu poslužili smo se sa SPI.
Što je SPI?
Structural Predictive Intelligence (SPI) pokušaj je da se veliki ekonomski i politički događaji promatraju zajedno, kao dijelovi iste slike. Pojedinačna vijest često malo znači, a problem nastaje kada se nekoliko naizgled nepovezanih pokazatelja počne kretati u istom smjeru. Hormuz, napadi na ruske rafinerije, zatvaranje europskih rafinerija i trošenje strateških rezervi svaki zasebno izgledaju rješivo, ali zajedno daju drukčiju sliku.
20 milijuna barela kroz jedan prolaz
Prije sadašnjeg bliskoistočnog sukoba kroz Hormuški tjesnac prolazilo je oko 20 milijuna barela nafte i naftnih proizvoda dnevno, približno petina svjetske potrošnje. Kada je promet gotovo stao, prosječni protok tijekom ožujka, travnja i svibnja pao je na samo 2,7 milijuna barela dnevno.
Tada se mislilo da će uskočiti Venezuela i Rusija, ali u Venezueli je, slikovito rečeno, i dalje siesta, a u Rusiji dronovi tuku rafinerije, koje proizvode upravo dizel. Tu se lako izgubi bitan detalj: pipu na bušotini možete otvoriti i tanker napuniti, ali kamion, traktor ili bager od sirove nafte neće prijeći ni kilometar. Između tankera i rezervoara stoji rafinerija, a rafinerija je odjednom premalo.
Ruske rafinerije
Tijekom rujna polovica od šest najvećih ruskih rafinerija za proizvodnju dizela morala je znatno smanjiti ili obustaviti rad, a tih šest zajedno proizvodi približno polovicu ruskog dizela. Kirishi je potpuno zaustavljen, a Volgograd (nekoć Staljingrad) i NORSI radili su na približno četvrtini kapaciteta. Prema IEA-i, tijekom prvih osam mjeseci 2026. neka ruska rafinerija pogođena je u prosjeku svaka tri dana, iako su upravo iz sigurnosnih razloga građene na golemim površinama, posve drukčije od našeg Urinja ili nekadašnje Mlake, iz koje je, nefigurativno govoreći, dizel ljudima štrcao kroz prozor.
Europa od 2023. ruski dizel ne kupuje izravno, no on je za nju i dalje važan. Kada milijun barela nekog proizvoda nestane sa svjetskog tržišta, potražnja za njim ostaje, pa kupci iz Turske, Afrike i Latinske Amerike traže zamjenu u SAD-u, Indiji i na Bliskom istoku, gdje kupuje i Europa. Nestašica ruskog dizela tako podiže cijenu dizela u Rotterdamu i kad taj dizel tamo nikad ne stigne.
Europa je zatvarala rafinerije
Posljednjih petnaestak godina europska energetska politika polazila je od pretpostavke da će svijet imati dovoljno rafinerijskih kapaciteta. Bit će mir, doći će električni automobili, a umjesto aviona vozit ćemo se cepelinima i električnim zmajevima, dok nas teleportacija kao u Star Treku čeka iza ugla.
Zato je od 2009. zatvoreno ili prenamijenjeno oko 30 od približno 100 europskih rafinerija, a kapacitet prerade pao je sa 17,5 na 14,4 milijuna barela dnevno. I Hrvatska ima svoj primjer: prerada u Sisku ugašena je, a INA ju je koncentrirala na Urinju. Hrvatska, međutim, ima i rezervu, jer Agencija za ugljikovodike do 30. lipnja 2027. mora držati 822.000 tona obveznih zaliha nafte i derivata, što odgovara 93 dana prosječnog neto uvoza iz 2025.
Tetec i 50 jezerača
Svi se sjećamo prve epizode Gruntovčana: Tetec u birtiji kod Martina izgubi 50 jezerača, zatim uzme i izgubi novac koji mu je dao Dudek, njegova strateška rezerva, a na kraju se pred cijelom gostionicom zaduži za još 50 jezerača i izgubi i njih.
Upravu Europske unije, naravno, ne optužujemo da pijana kocka kod Martina, ali metafora ima smisla do jedne točke. Rezerva postoji upravo zato da se troši, a problem nastaje tek ako je morate ponovno trošiti prije nego što ste je uspjeli obnoviti.
Propisi EU-a zahtijevaju zalihe za najmanje 90 dana neto uvoza ili 61 dan domaće potrošnje, ovisno o tome koja je vrijednost veća, no za pojedina goriva slika može biti drukčija. EU je prema posljednjem detaljnom presjeku imao oko 39 milijuna tona hitnih zaliha dizela i gasoila, približno 290 milijuna barela, što uz sadašnju potrošnju odgovara otprilike 72 do 73 dana.
Diplomacija je čudesna stvar
Američki ministar energetike Chris Wright najprije je poručio Europljanima da nisu pustili obećane količine iz rezervi, a kako se Europa nije žurila, pritisak je postao manje diplomatski. Prema Reutersu, Washington je tražio da EU tijekom šest mjeseci pusti čak 120 milijuna barela dizela, više od 40 posto europskih hitnih zaliha, uz prijetnju zabranom izvoza američkog dizela. Donald Trump je 2. listopada ispred Marine One i sam objasnio „diesel deal“: Europa ima mnogo dizela i pustit će ga na tržište, pa Amerika neće zabraniti izvoz.
Konačni dogovor bio je nešto skromniji. G7 je dogovorio koordinirano puštanje 100 milijuna barela dizela i drugih naftnih rezervi tijekom četiri mjeseca, a Europljani su objasnili da je zajednička akcija ionako u interesu svih. Na kraju su, dakle, svi željeli upravo ono što je dogovoreno.
Ali spremnici su već otvoreni
Zemlje IEA-e još su 11. ožujka dogovorile puštanje 400 milijuna barela iz strateških rezervi, što je najveća koordinirana intervencija u povijesti agencije, a do početka listopada pušteno je približno 325 milijuna. Koliki se dio listopadskog paketa G7 preklapa s još neizvršenim dijelom ožujskog programa, zasad nije razjašnjeno, pa zbroj od 500 milijuna barela ostaje otvoreno pitanje. Poruka je ipak jasna: rezerve se koriste.
Tržište je odmah reagiralo. Europski gasoil futures pali su više od 5 posto, prema približno 1.377 dolara po toni, a diesel crack pao je prema 70 dolara po barelu. Otvaranje spremnika dakle djeluje, a pitanje je koliko dugo.
Što ako dođe hladna zima?
Rezerva je nafta proizvedena jučer koju trošimo danas, a potrošeni barel više nije u rezervi. Zato postoje dva scenarija.
U blagom scenariju promet kroz Hormuz se normalizira, ruske rafinerije povećavaju proizvodnju, zima je blaga, a svjetska potražnja slabi, pa se cijena dizela spušta i zalihe stabiliziraju.
U teškom scenariju hladna zima podiže potražnju za plinskim uljem za grijanje, ruske rafinerije ostaju pod napadima, Hormuz se ne vraća na normalne tokove, a dogodi se i novi veći zastoj neke rafinerije. Europa tada u veljaču i ožujak ulazi s praznijim spremnicima nego u listopad, a to je pravi SPI problem: drugi udar koji stiže prije nego što se sustav oporavio od prvoga.
U prvom pokušaju modela među uvjete alarma stavili smo i američki desetogodišnji Treasury, ali smo ga izbacili jer mjeri cijenu novca, dok energetski alarm prati fizičku dostupnost dizela. Pragove zaključavamo sada, 5. listopada 2026., dok odgovor još ne znamo.
SPI test: žuto i crveno
Prvi termometar je diesel crack, pojednostavljeno rečeno razlika između vrijednosti dizela i sirove nafte od koje se proizvodi. Početkom rujna dosezao je 95 do 98 dolara po barelu, a nakon najave novog puštanja rezervi pao je prema 70 dolara, pa bi za povratak na prag od 95 dolara morao porasti za približno trećinu.
Drugi termometar su zalihe dizela i gasoila u ARA-i (Amsterdam, Rotterdam i Antwerpen), glavnom europskom skladišnom i trgovačkom čvorištu. Početkom listopada one iznose oko 1,82 milijuna tona, što je 17,8 posto manje nego godinu ranije, a do praga od 1,40 milijuna tona trebalo bi izgubiti približno 23 posto zaliha.
Žuti alarm pali se ako je ispunjen jedan uvjet: diesel crack ≥ 95 $/bbl ili ARA zalihe ≤ 1,40 milijuna tona. Jedan pokazatelj sam za sebe tek upozorava na mogući problem, ali znači da treba pažljivo pratiti drugi.
Tržišni crveni alarm pali se kada su oba uvjeta ispunjena istodobno, jer tada cijena i fizička količina govore istu stvar: dizel je ekstremno skup, a u najvažnijem europskom čvorištu ga je malo.
Automatski crveni alarm pali se ako IEA, G7 ili Europska komisija do 15. siječnja 2027. službeno objave novo koordinirano puštanje strateških rezervi s dodatnim volumenom izvan programa od 11. ožujka i 2. listopada 2026. Provedba ili raspodjela listopadskog paketa po državama, kao ni odluka samo jedne države, ne računaju se. Strateške rezerve koriste se rijetko: od osnivanja IEA-e 1974. koordinirano su puštane tek šest puta, a ožujak 2026. bio je najveća takva akcija. Ako i nakon nje u istoj krizi zatreba novi paket, sustav nam je sam dao signal da sigurnosni jastuk nije bio dovoljan.
Koliku vjerojatnost danas dajemo?
Naša strukturna procjena, koja se temelji na prosudbi modela, a ne na statističkom izračunu, na dan 5. listopada 2026. glasi: 35 posto vjerojatnosti za automatski crveni alarm i 15 posto za tržišni crveni alarm do 15. siječnja.
Prva je vjerojatnost veća zato što države mogu intervenirati i prije nego što se ispune oba tržišna uvjeta. Ako se upali 35-postotni alarm, sustav je reagirao na opasnost, a ako se upali 15-postotni, opasnost je počela pobjeđivati sustav. Vjerojatnosti se ne zbrajaju jer se alarmi mogu upaliti zajedno, pa je izgled da se ne upali nijedan veći od 50 posto. Ako tržište u siječnju bude stabilno, nećemo naknadno tvrditi da je SPI „zapravo predvidio stabilizaciju“.
Tko na kraju plaća račun?
Treasury pratimo zasebno, a njegov prinos 2. listopada iznosio je 5,28 posto. Europi se mogu istodobno dogoditi skuplja energija i skuplji novac, a Francuska, Belgija, Rumunjska i Finska već pokazuju različite kombinacije slabog rasta, visokih deficita, rastućeg duga i političkog nezadovoljstva. Takav dvostruki pritisak ne mora nužno proizvesti političku krizu, ali može postati vanjski udar na sustave koji su već pod pritiskom.
U svjetskom gospodarstvu Tetec bi mogao biti Europa i ostatak razvijenog svijeta, a Dudek siromašnije zemlje bez velikih zaliha i fiskalnog prostora kojim bi amortizirale skuplju hranu, gorivo i novac. Energetski šok zato se često prelije daleko izvan mjesta gdje je nastao, a u Gruntovčanima je račun vrlo često plaćao netko drugi, a ne Tetec.
Zato će sljedeći SPI tekst nositi naslov „Vruća politička jesen u Europi“, jer energetska, financijska i politička priča koju promatramo možda čine tri dijela istog sustava.
Izvori i podaci
Korišteni su podaci IEA-e (Oil Market Report i dokumenti o kolektivnoj akciji od 11. ožujka 2026.), Europske komisije i Eurostata, Insights Globala za ARA zalihe, Reutersa, Agencije za ugljikovodike Republike Hrvatske i U.S. Treasuryja. Tržišne vrijednosti odnose se na stanje do 2. listopada 2026., a ARA zalihe na posljednji tjedni presjek prije 5. listopada 2026.
SPI baseline zaključan: 5. listopada 2026.
Prva provjera: 15. siječnja 2027.
