Ni nada ni očaj: kako kršćani trebaju gledati na američke izbore

Rezultati američkih međuizbora 2026. kršćanima nisu razlog ni za nadu ni za očaj.

Međuizbori za Zastupnički dom i Senat SAD-a 2026. donijeli su jedan od najvećih preokreta u raspodjeli političke moći u američkoj povijesti. Tko traži nešto utješno, može se podsjetiti da to nije bio najveći preokret ni u povijesti međuizbora. Osim toga, unatoč svoj histeriji o kraju demokracije, sustav je opstao. Izbori su održani, a mehanizmi međusobnoga nadzora i ravnoteže vlasti nastavili su djelovati.

S jedne strane, u američkoj politici malo je toga predvidljivijega od činjenice da predsjednik tijekom drugoga mandata na međuizborima pretrpi ozbiljne gubitke, posebice u Zastupničkom domu. S druge strane, jedno su gubitci, a nešto drugo ovakav poraz, koji obuhvaća Zastupnički dom, Senat i izborne utrke kojima se čak ni najoptimističniji demokrati nisu usudili nadati. Pri tom nije riječ samo o tome kolike je dobitke Demokratska stranka ostvarila u utorak navečer, nego i o tome gdje ih je ostvarila – u Kansasu, Teksasu, Južnoj Karolini, a možda čak i u Mississippiju.

Politički potres i njegovi učinci

Izbori imaju posljedice. U ovom slučaju njih će osjetiti obje stranke, pa i ona koja je pobijedila. Demokratska stranka sada se mora suočiti sa svojim rastućim radikalnim elementom, što samo po sebi puno govori o stranci koja je već odavno promiče pobačaj u svim fazama trudnoće i iz bilo kojega razloga. Među novoizabranim zastupnicima sada ih je sedam koji se izjašnjavaju kao socijalisti, dvojica liberalnih protestanata s ekstremnim stajalištima o Bogu i spolnosti te musliman s problematičnom poviješću izjava i veza.

Iako se ovi izbori prije mogu protumačiti kao odbacivanje republikanaca nego kao potpora radikalnijim demokratima, ti radikalni elementi sada imaju čvrsto uporište u stranci. Demokrati će se, osim toga, morati nositi i s onima u vlastitim redovima koji su više usmjereni na pokretanje istraga protiv Trumpove vlasti nego na stvarno upravljanje državom.

Za republikance će, pak, najvjerojatnija posljedica ovih izbora biti povezana s budućnošću američkoga pravosuđa.

Republikanci pred pitanjem vlastita identiteta

Republikanci su sada prisiljeni suočiti se i sa slonom u vlastitoj stranci – predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država. Golemi izborni gubitci u utorak praktički onemogućuju Trumpu da provede više išta iz svoga predsjedničkoga programa.

Što je danas konzervativizam?

Još je važnije što više nije jasno što je konzervativizam.

Iako je Trump u utorak navečer naznačio spremnost na suradnju s političkim suparnicima, teško je povjerovati da će on, ali ni oni s druge strane, doista biti spremni na to.

Možda je važnije od svega toga da republikanci uzmu u obzir gdje se američka kultura doista nalazi kad je riječ o brojnim pitanjima. Primjerice, osim u Idahu, birači su još jednom u svim državama glasovali za zadržavanje zakonski dopuštena pobačaja.

Ipak, unatoč oštromu zaokretu zemlje u lijevo, birači su na referendumima koji su se održali istoga dana odlučno odbacili transrodnu ideologiju. Junakinja izbora 2026. jest Erin Lee iz udruge Protect Kids Colorado. Na glasačkom listiću prepunom inicijativa, od kojih je većina bila usmjerena na odbacivanje dugogodišnjega Zakona o pravima poreznih obveznika Colorada, Erin i njezin tim uspjeli su uvrstiti Prijedloge 133, 134 i 135, od kojih je svaki bio usmjeren na zaštitu djece. Njima se nastojalo pooštriti zatvorske kazne za trgovinu djecom, zaštititi ženski sport i zabraniti nepovratne kirurške zahvate „promjene spola“ maloljetnika. Čini se da će sva tri prijedloga biti prihvaćena, iako s tijesnom većinom. U naprednjačkoj državi Washington isto je tako prihvaćena inicijativa za zaštitu ženskoga sporta.

O pojedinim političkim obilježjima ovih izbora još će se dugo raspravljati. Međutim, sa stajališta svjetonazora, izdvajaju se tri izrjeke – poslovice koje neki možda smatraju otrcanima, a koje su se, čini se, pokazale itekako točnima.

Politika je odraz kulture, a ne njezin pokretač

Prvo, politika i dalje uglavnom slijedi kulturu. Dakako, politika je dio svake kulture i katkada čak može odrediti u kojem će se smjeru ona razvijati. Često se kao primjer navodi Zakon o građanskim pravima iz 1964., koji je u pitanju rasnih odnosa bio daleko ispred stajališta mnogih Amerikanaca i većega dijela tadašnje američke kulture. Međutim, iznimke ne pobijaju pravilo.

Politika najčešće odražava postojeće kulturno stanje, a šire kulturne vrjednote mnogo više utječu na nju nego ona na njih. Preinačimo li slavnu izreku Jamesa Carvillea, Clintonova izbornoga stratega, koji je 1992. poručio „Ekonomija je, glupane”, dobit ćemo „Kultura je, glupane”. Politička raspoloženja brzo se mijenjaju, a pobjede kratko traju ako ih nitko ne čuva.

Spas ne dolazi iz Bijele kuće

Drugo, kako je često govorio Chuck Colson: „Spas ne će stići predsjedničkim zrakoplovom.“ Društvo ne može spasiti ni jedan predsjednik. Predsjednici su važni i njihov utjecaj može biti snažan, ali uvijek je privremen. Zato pobjeda na izborima sama po sebi ne znači da je bitka za kulturu dobivena. Zaboravimo li to, lako ćemo zbog političkoga probitka popustiti u vječnim istinama i izgubiti iz vida ono što je doista važno.

I konačno, isto vrijedi i obrnuto: ni propast ne će stići predsjedničkim zrakoplovom. Mnogi su nakon pojedinih izbora govorili kao da je smak svijeta već došao, a nije. Tko to zaboravi, iz straha će jednako lako popustiti u vječnim istinama i izgubiti iz vida prave prioritete, možda čak i lakše od onoga koji se spasu nada iz Bijele kuće.

Krist je iznad svakoga političkoga ishoda

Rezultati izbora održanih u utorak 3. studenoga 2026. doista su dalekosežni. Moguće je da će se, kako se američka politička priča bude dalje razvijala, međuizbori 2026. pamtiti kao prekretnica. Možda će čak biti prepoznati i kao pokazatelj civilizacijskoga pada.

Čak i ako je sve to istina – a nipošto nije sigurno da jest – ono što se dogodilo u utorak navečer ne bi nas smjelo ispuniti ni nadom ni očajem. Najbolje što kršćani mogu učiniti jest još se čvršće držati onoga što je istinito. Prepoznati ozbiljnost ovoga kulturnoga trenutka, a pri tom nikada ne zaboraviti kako je on tek dio veće priče o otkupljenju, čije je središte djelo Isusa Krista.

Najveća istina u cijeloj ljudskoj povijesti ostaje nepromijenjena: Krist je uskrsnuo od mrtvih. Naša je zadaća pridružiti Mu se u Njegovu djelu obnove.

engleski izvornik