Jorge Vuković (64), umirovljeni vatrogasni zapovjednik iz argentinskog grada Rosarija, ima samo jednu veliku želju – otputovati u domovinu svojih predaka i kao dragovoljac sudjelovati u gašenju požara tijekom zahtjevne ljetne požarne sezone u Hrvatskoj. Ovaj Argentinac hrvatskih korijena, koji uz argentinsko posjeduje i hrvatsko državljanstvo te putovnicu, spreman je svoje bogato tridesetogodišnje profesionalno iskustvo staviti na raspolaganje hrvatskim vatrogascima i rame uz rame s njima braniti ljude i imovinu od vatrene stihije.
Vuković je već napravio prve konkretne korake prema ostvarenju svoga nauma te je uspostavio kontakte s vatrogascima u Makarskoj, nadajući se da će dobiti priliku pridružiti im se izravno na terenu. Iako je svjestan da se zbog životne dobi u Hrvatskoj više ne može angažirati kao profesionalni vatrogasac, ističe kako bi iznimno rado volontirao unutar sustava dobrovoljnog vatrogastva te proveo barem jednu cijelu sezonu u Dalmaciji.
“Volio bih otići kao dragovoljac i biti s hrvatskim vatrogascima. Pomagati im, gasiti požare i biti na prvoj crti. Cijeli sam život proveo na prvoj crti, suočavajući se s vatrom. Bila bi mi velika čast to iskustvo staviti na raspolaganje Hrvatskoj”, poručio je Vuković u razgovoru za Hinu.
Tri desetljeća na prvoj crti i vođenje protueksplozivne postrojbe
Iza Jorgea Vukovića stoji impozantna i iznimno zahtjevna profesionalna karijera. Tijekom punih trideset godina aktivne službe u argentinskoj pokrajini Santa Fe, kojoj pripada i Rosario kao jedno od najvećih urbanih i industrijskih središta zemlje, obnašao je visoku dužnost vatrogasnog zapovjednika. Uz redovite intervencije gašenja požara i spašavanja u složenim urbanim i industrijskim uvjetima, Vuković je vodio i specijaliziranu protueksplozivnu postrojbu, što svjedoči o visokoj razini njegove stručnosti, prisebnosti i operativnog iskustva u najrizičnijim situacijama.
U zasluženu mirovinu otišao je s navršenih 50 godina života, u skladu s propisima za tako zahtjevne službe, no vatrogastvo nikada nije prestalo biti ključan dio njegova identiteta i svakodnevice. Upravo ta cjeloživotna predanost pozivu i solidarnosti među vatrogascima potaknula ga je da razmišlja kako bi njegovo znanje moglo biti korisno i izvan granica Argentine.
Ideja o dolasku u Hrvatsku dodatno je ojačala tijekom posljednjih godina zbog sve razornijih požara otvorenog prostora koji u ljetnim mjesecima redovito pogađaju hrvatsko priobalje i otoke. Vuković iz Rosarija redovito i pomno prati vijesti iz Hrvatske te je dobro upoznat s golemim pritiskom pod kojim rade dalmatinski vatrogasci zbog ekstremno visokih temperatura, dugotrajnih sušnih razdoblja, nepristupačnog krškog terena i jakog vjetra koji vatru širi velikom brzinom. Posebno ga privlači mogućnost suradnje s vatrogascima na području Makarskog primorja, kraja s kojim ga vežu snažne obiteljske i prijateljske niti.
Dalmatinski korijeni i emotivna povezanost s domovinom predaka
Njegova duboka privrženost Hrvatskoj duboko je ukorijenjena u obiteljskoj povijesti. Jorgeov otac emigrirao je iz Dalmacije u Argentinu daleke 1929. godine, kao sedamnaestogodišnji mladić u potrazi za boljim životom, u sklopu velikog vala hrvatskog iseljeništva koje je ostavilo neizbrisiv trag u razvoju južnoameričkih država.
Po dolasku u Argentinu, njegov je otac najprije radio u surovim uvjetima naftne industrije u patagonijskom gradu Comodoru Rivadaviji, poznatom snažnom središtu hrvatskih doseljenika. Kasnije ga je radni put odveo u Córdobu, gdje je radio u vojnoj tvornici zrakoplova, da bi se naposljetku trajno skrasio u Rosariju, u pokrajini Santa Fe, gdje je zasnovao obitelj i odgojio djecu u duhu poštovanja prema starom kraju.
Jorge Vuković tijekom cijelog je života brižno njegovao hrvatski identitet, što je okrunio i stjecanjem hrvatskog državljanstva. Domovinu svojih predaka posjetio je u dva navrata, 2019. i 2022. godine, kada je imao priliku osobno upoznati rodbinu, obići mjesta iz kojih potječe njegova obitelj te iz prve ruke osjetiti ljepotu i krhkost dalmatinskog podneblja.
Potraga za institucionalnim okvirom dobrovoljnog angažmana
Svoj potencijalni volonterski angažman u hrvatskom vatrogastvu Vuković doživljava kao osobni dug zahvalnosti i konkretan doprinos zemlji iz koje je potekao njegov otac, a koja se danas ponosi jednim od najorganiziranijih sustava dobrovoljnog i profesionalnog vatrogastva u Europi.
“Moj je otac došao iz Hrvatske i ovdje proveo svoj radni vijek. Ja bih sada želio učiniti nešto za Hrvatsku. To bi za mene bila prilika da uzvratim i svojim znanjem pomognem zemlji svojih predaka. Ne tražim ništa više od mogućnosti da jednu sezonu budem s hrvatskim vatrogascima”, naglasio je ovaj iskusni vatrogasni časnik.
Vuković se iskreno nada da će njegova inicijativa naići na razumijevanje i otvorena vrata nadležnih hrvatskih vatrogasnih službi, lokalnih dobrovoljnih vatrogasnih društava te Hrvatske vatrogasne zajednice. Cilj mu je pronaći odgovarajući zakonski i operativni oblik dragovoljnog angažmana koji bi bio u potpunosti usklađen s njegovim bogatim zapovjednim iskustvom, životnom dobi, liječničkim uvjetima i važećim hrvatskim propisima za sudjelovanje u vatrogasnim intervencijama i protupožarnoj preventivi.





