Ispunjenje Isusova proročanstva: kako je razoren Hram i spaljen Jeruzalem 70. godine

Ovih dana u evanđelju čitamo kako Isus, približavajući se Jeruzalemu, plače nad gradom i proriče mu da će ga neprijatelji opkoliti opkopom, pritisnuti sa svih strana i da u njemu neće ostati kamena na kamenu. Gotovo četrdeset godina poslije sve se to doista dogodilo. Najpotpuniji opis tih događaja ostavio nam je čovjek koji ih je proživljavao s obje strane zidina, najprije kao zapovjednik ustanika, a zatim kao zarobljenik i savjetnik rimskoga vojskovođe. Zvao se Josip Flavije, a njegova knjiga Židovski rat i danas je glavni izvor za povijest ustanka koji je završio razaranjem Jeruzalema i Hrama 70. godine.

U Markovu evanđelju Isus o tim danima govori kao o nevolji kakve nije bilo od početka stvaranja i kakve više neće biti. Josip, koji Isusove riječi nije poznavao, u predgovoru svoje knjige piše gotovo isto. Ovaj je rat za njega najveći od svih za koje se zna, a nesreće svih naroda od početka svijeta čine mu se malenima u usporedbi s onim što je snašlo Židove.

Svećenik, zapovjednik i prebjeg

Josip je rođen u Jeruzalemu 37. ili 38. godine kao Josef ben Matitjahu, u uglednoj svećeničkoj obitelji koja se po majci, kako sam tvrdi, vukla od Hasmonejaca. Kad je 66. godine buknuo ustanak protiv Rima, imao je tridesetak godina i dobio je zapovjedništvo nad obranom Galileje. Sljedeće je godine rimski vojskovođa Vespazijan opkolio njegovu utvrdu Jotapatu, koja je pala nakon 47 dana. Josip se s četrdesetak ljudi sakrio u špilju, a kad su ih Rimljani otkrili, njegovi su suborci odlučili da će se radije ubiti nego predati i ždrijebom su određivali tko će koga usmrtiti. Josip je, kako piše, slučajno ili Božjom providnošću ostao među posljednjom dvojicom i nagovorio drugoga da se zajedno predaju.

Pred Vespazijanom je izrekao proročanstvo da će on i njegov sin Tit postati carevi. Kad se to 69. godine ostvarilo, Vespazijan ga je oslobodio, a Josip je preuzeo careve obiteljsko ime Flavije. U završnici rata pratio je Tita pod zidinama Jeruzalema i više je puta na materinskom jeziku pozivao branitelje na predaju. Oni su ga smatrali izdajnikom, a mnogi Židovi tako o njemu misle i danas. Ostatak života proveo je u Rimu, u kući u kojoj je Vespazijan živio prije nego što je postao car, s rimskim građanstvom i godišnjom carskom plaćom.

Josip Flavije na zamišljenom portretu iz prijevoda Williama Whistona. Javna domena, preko Wikimedia Commonsa
Knjiga napisana u pobjednikovoj kući

Židovski rat Josip je napisao u Rimu sedamdesetih godina prvoga stoljeća, najprije na aramejskom za narode na istoku, a zatim na grčkom. Djelo ima sedam knjiga. Prve dvije opisuju povijest Židova od makabejskoga ustanka do početka rata, a preostalih pet sam rat, od pohoda na Galileju do pada Masade. Josip ponosno bilježi da je Tit osobno potpisao primjerak knjige i naredio da se objavi.

Pisac ne skriva svoj stav. Krivnju za rat svaljuje na pohlepne rimske upravitelje i na šačicu zelota i razbojnika koji su narod gurnuli u propast, a Rimljane, osobito Tita, prikazuje razmjerno blago. Povjesničari ga zato čitaju oprezno, osobito kad govori o brojkama i o namjerama svojih zaštitnika. Ipak, bez njega bismo o ovom ratu znali vrlo malo, jer su ostali izvori ili izgubljeni ili šture bilješke.

Kako je počelo

Iskra je planula 66. godine. Rimski upravitelj Gesije Flor uzeo je iz hramske riznice sedamnaest talenata, a kad su mu se Jeruzalemci narugali, pustio je vojnike da pljačkaju i ubijaju po gradu. Mladi Eleazar, sin velikoga svećenika Ananije i zapovjednik hramske straže, nagovorio je svećenike da prestanu prinositi žrtve za cara, što je u očima Rima bilo jednako objavi rata. Sirijski namjesnik Cestije Gal došao je s vojskom pod Jeruzalem, ali se iznenada povukao, a u klancu kod Bet Horona ustanici su mu nanijeli težak poraz. Ta je pobjeda pobunjenike uvjerila da mogu pobijediti Rim, a Neron je u Judeju poslao Vespazijana s trima legijama.

Vespazijan je 67. godine osvojio Galileju, a zatim se rat zaustavio jer je Rim zahvatila kriza. Neron je umro 68., uslijedila je godina četiriju careva, a u srpnju 69. vojska je carem proglasila upravo Vespazijana. On je otišao u Rim, a završetak rata prepustio je Titu. U međuvremenu se Jeruzalem raspao iznutra. Gradom su se otimale tri skupine, zeloti Eleazara, sina Šimunova, koji su držali unutarnje dvorište Hrama, ljudi Ivana iz Giskale i vojska Šimuna bar Giore. U međusobnim borbama spalili su zalihe žita koje bi gradu bile dostajale za godine opsade. Podjele unutar židovskog naroda odredile su njegovu skoru sudbinu.

Opsada i glad

Tit je pod Jeruzalem stigao u proljeće 70. godine, uoči Pashe, kad je grad bio pun hodočasnika, s četirima legijama. Cijeli je narod tako bio zatvoren u grad kao u tamnicu. Rimljani su redom probili dva vanjska zida, a onda su oko cijeloga grada podigli zid dug sedamdesetak stadija, otprilike sedam kilometara, koji su prema Josipu sagradili u samo tri dana. Kršćanski čitatelj u tom zidu prepoznaje Isusove riječi o opkopu kojim neprijatelji okružuju Jeruzalem.

Od tada je grad umirao od gladi. Josip opisuje ljude koji jedu kožu sa štitova i pojaseva i suho sijeno, kuće pune mrtvih žena i djece i ulice pune staraca koji umiru gdje su pali. Najstrašniji je prizor žene po imenu Marija, kćeri Eleazarove, koja je od gladi ispekla i pojela vlastito dijete, pa su se i sami pobunjenici koji su joj upali u kuću povukli užasnuti. Prema jednom Josipovu izvjestitelju, samo je kroz jedna gradska vrata izneseno više od 115 tisuća mrtvih. One koji su pokušali pobjeći Rimljani su razapinjali, katkad i po petsto na dan, pa Josip piše da je ponestalo mjesta za križeve i križeva za tijela. Nekim su bjeguncima vojnici rasporili trbuhe jer su čuli da su prije bijega progutali zlatnike.

Uništenje Hrama

U srpnju je pala utvrda Antonija, a u Hramu je prestala svakodnevna žrtva. Hram je izgorio u kolovozu, desetoga dana mjeseca koji Židovi zovu av, a Josip ističe da je to bio isti dan u koji su ga nekoć spalili Babilonci. Prema Josipu, Tit je na ratnom vijeću htio poštedjeti Hram, ali je jedan vojnik ubacio baklju u prozor svetišta i vatra se više nije mogla zaustaviti. Kasniji kršćanski pisac Sulpicije Sever, vjerojatno oslanjajući se na izgubljeni Tacitov tekst, tvrdi upravo suprotno, da je Tit zapovjedio da se Hram uništi. Gornji grad pao je u rujnu, a Tit je naredio da se Jeruzalem sravni sa zemljom. Ostavio je samo tri kule i dio zapadnoga zida, da posvjedoče kakav je grad Rim pokorio.

Zapadni zid / Foto:Unsplash+

Gledajući te kule, pobjednik je, kako bilježi Josip, priznao da mu je u ovom ratu pomagao Bog, jer ljudske ruke i strojevi ništa ne bi mogli protiv takvih utvrda da Bog nije iz njih izbacio Židove.

Josip navodi i da je tijekom opsade poginulo ili umrlo milijun i sto tisuća ljudi, a da je u ropstvo odvedeno njih 97 tisuća. Povjesničari te brojke smatraju pretjeranima, ali i najopreznije procjene govore o razmjerima kakve Judeja nikada prije nije doživjela. Godine 71. Vespazijan i Tit priredili su u Rimu trijumf u kojem su nosili hramski svijećnjak i stol za prinesene kruhove, a ti se prizori i danas vide na Titovu slavoluku pokraj Foruma. Šimun bar Giora pogubljen je na kraju povorke, a Ivan iz Giskale završio je u doživotnoj tamnici. Porez koji su Židovi do tada plaćali za Hram odsad su morali plaćati za hram Jupitera na Kapitoliju.

Masada

Posljednje uporište ustanika bila je Masada, Herodova utvrda na stijeni iznad Mrtvoga mora. Rimski zapovjednik Flavije Silva opkolio ju je i dao nasuti golemu rampu do zidina, koja se vidi i danas. Kad je bilo jasno da će utvrda pasti, vođa branitelja Eleazar ben Jair, prema Josipu, održao je govor u kojem je svoje ljude nagovorio da radije umru slobodni nego da padnu u ropstvo. Rimljani su sutradan ušli u tišinu i zatekli 960 mrtvih. Preživjele su samo dvije žene i petero djece, koji su se sakrili u vodospremu i poslije ispričali što se dogodilo. Masada je pala 73. ili 74. godine i time je rat završio.

Znakovi koje nitko nije htio čitati

Posebno su zanimljive stranice na kojima Josip nabraja znakove koji su prethodili propasti grada. Iznad Jeruzalema stajala je zvijezda nalik maču, a cijelu je godinu sjala repatica. Uoči Pashe, u devet sati noću, oltar i Hram obasjalo je svjetlo tako jako da se činilo kao da je dan, i trajalo je pola sata. Teška mjedena istočna vrata unutarnjega dvorišta, koja je jedva zatvaralo dvadeset ljudi, jedne su se noći sama otvorila. Nekoliko tjedana poslije mnogi su pred zalazak sunca vidjeli kako se oblacima kreću ratna kola i naoružane čete i opkoljavaju gradove. Na Pedesetnicu su svećenici koji su noću ušli u unutarnji dio Hrama osjetili potres, čuli veliku buku, a zatim glas mnoštva koje je govorilo: „Odlazimo odavde.”

Isus, sin Ananov

Najpotresniji je ipak slučaj čovjeka kojemu je, zanimljivo, također bilo ime Isus. Isus, sin Ananov, običan seljak, četiri godine prije rata, kad su u gradu još vladali mir i blagostanje, došao je za blagdana Sjenica u Hram i počeo vikati: „Glas s istoka, glas sa zapada, glas od četiriju vjetrova, glas protiv Jeruzalema i Hrama, glas protiv zaručnika i zaručnica, glas protiv svega naroda!”

Danju i noću obilazio je ulice i ponavljao iste riječi. Ugledni građani uhvatili su ga i izbičevali, ali on je i dalje vikao. Zaključili su da ga pokreće neka nadljudska sila i predali ga rimskom upravitelju Albinu, koji ga je dao bičevati do kostiju, a on je pri svakom udarcu samo ponavljao: „Jao Jeruzalemu!” Tako je vikao punih sedam godina i pet mjeseci, a glas mu nije oslabio. Za opsade je obilazio zidine i vikao: „Jao gradu, jao narodu, jao Hramu!” Kad je napokon dodao: „Jao i meni!”, pogodio ga je kamen izbačen rimskim strojem i ubio na mjestu.

Josip iz svega toga izvodi zaključak koji bi mogao stajati i u propovijedi: „Tko o tome razmisli, uvidjet će da se Bog brine za ljude i na sve načine unaprijed pokazuje našem narodu što mu je na spas, a da ljudi propadaju od zala koja su bezumno i svojevoljno sami na sebe navukli.”

Vladar koji će doći iz Judeje

Josip spominje i dva proroštva koja su branitelje držala u ratu. Prema prvome, grad i Hram pasti će kad Hram postane četverokutan. Kad su branitelji sami srušili trijemove koji su Hram povezivali s Antonijom, upravo su to učinili, a ipak se nisu predali.

Drugo je proroštvo, piše Josip, više od svega potaknulo Židove na rat. U njihovim se svetim spisima, kaže, nalazilo dvosmisleno proročanstvo da će u to vrijeme netko iz njihove zemlje zavladati svijetom. Židovi su ga primijenili na sebe, pa su se u tome prevarili i mnogi mudri ljudi, a Josip tvrdi da se ono odnosilo na Vespazijana, koji je carem proglašen dok je bio u Judeji. Mnogi tumači misle da je riječ o Bileamovu proroštvu o zvijezdi koja izlazi iz Jakova ili o Danielovim proroštvima. Isto proročanstvo, i isto tumačenje, bilježe i rimski povjesničari. Tacit piše da su mnogi vjerovali kako u drevnim svećeničkim spisima stoji da će u to vrijeme Istok ojačati, a ljudi koji dođu iz Judeje zavladati svijetom. Svetonije kaže da se cijelim Istokom širilo staro i postojano vjerovanje da je suđeno da u to vrijeme svijetom zavladaju oni koji dođu iz Judeje.

Kad su Tacit i Svetonije to zapisivali, početkom drugoga stoljeća, kršćanske zajednice postojale su već u Rimu i diljem Carstva. Za njih je vladar koji je došao iz Judeje imao ime, a to nije bio Vespazijan, nego raspeti Isus iz Nazareta, čije se kraljevstvo širilo bez legija.

Tissot, Isus uči učenike moliti. Foto: Wikipedia
Prihvaćeno upozorenje

Josip ne spominje kršćane u Jeruzalemu, ali crkveni povjesničar Euzebije bilježi da je jeruzalemska kršćanska zajednica prije rata, upozorena proročanstvom, prešla u grad Pelu s druge strane Jordana. Teško je to ne povezati s Isusovim riječima iz Lukina evanđelja da oni koji ugledaju Jeruzalem okružen vojskama trebaju bježati u gore. Josip će u svom kasnijem djelu, Židovskim starinama, spomenuti Ivana Krstitelja, Jakova, „brata Isusa, zvanog Krist”, i samoga Isusa, pa je i zbog toga jedan od najvažnijih izvanbiblijskih svjedoka svijeta u kojem je nastalo kršćanstvo.

Pouka za naša vremena

Na početku Židovskoga rata Josip priznaje da kao Židov neće moći opisivati te događaje bez naricanja nad svojom domovinom. Gotovo četiri desetljeća prije njega nad istim je gradom zaplakao Isus jer je vidio propast Jeruzalema, koji nije želio prihvatiti spasenje koje je On ponudio najprije Izraelu, a onda i cijelome čovječanstvu.

Josip je mogao samo zapisati što se dogodilo kad Isusov poziv nije bio prihvaćen. Prepoznajemo li mi poziv koji Isus po svojoj Majci šalje našem naraštaju? Dopiru li Gospine poruke naših vremena do srca vjernika ili ih odbacujemo u podjelama kakve su oslabile i Židove uoči tragičnih događaja iz prvoga stoljeća?

Kraljica Mira / Foto: Dijalog.hr

Čak i ako svoju goru spasenja ne pronađu cijela naša civilizacija i velik dio naše Crkve, ostaje nada da ćemo je mi kao narod, ili barem kao dio naroda, pronaći u svijetu koji je ponovno opkopan odbacivanjem Krista, odbijanjem Božje milosti i pristajanjem uz oholost, sebičnost, nemoral, blud i razdor. Ta nada poput svjetla obasjava pobjedu Bezgrješnoga Srca Marijina, koja dolazi u poniznosti, milosrđu, čistoći i zajedništvu vjernih.

Koga zanima više

Luisella Scrosati, Jeruzalem razoren, najsablažnjivije proročanstvo

Luisella Scrosati, Danijelovo proroštvo izaziva racionalizam

Luisella Scrosati, Djela apostolska i evanđelja: pogled na godišta

Ratko Perić, Ni kamen na kamenu

Najnovije vijesti

Dva tate u udžbeniku za prvi razred: kako je sporna ilustracija tiho ušla u škole

Udžbenik Društvo i zajednica za prvi razred cjelodnevne nastave obitelj prikazuje i kao dvojicu muškaraca s djetetom. Kako je to stiglo do prvašića?

Trump, Xi i Putin u Shenzhenu: tko je što rekao, što su potpisali i što su prešutjeli

Američki predsjednik Donald Trump sjeo je u četvrtak u...

Val prosvjeda diljem Italije zbog niskih plaća i oslabljenih javnih službi

Tisuće studenata i radnika prosvjeduju u petak diljem Italije, a najveći...

Štrajk mladih ljevičara zasad daleko od najava

Na popisu je bilo 39 škola i fakulteta, a reporteri su zatekli uobičajenu nastavu. Tko su lica štrajka i kakav manifest stoji iza njega?

Nakon ruskog zračnog napada Poljska vojska istražuje dojave o padu nepoznatih objekata uz granicu s Ukrajinom

Poljska vojska zaprimila je dojave o mogućem padu nepoznatih...

Vrijedno čitanja

Dva tate u udžbeniku za prvi razred: kako je sporna ilustracija tiho ušla u škole

Udžbenik Društvo i zajednica za prvi razred cjelodnevne nastave obitelj prikazuje i kao dvojicu muškaraca s djetetom. Kako je to stiglo do prvašića?

Trump, Xi i Putin u Shenzhenu: tko je što rekao, što su potpisali i što su prešutjeli

Američki predsjednik Donald Trump sjeo je u četvrtak u...

Val prosvjeda diljem Italije zbog niskih plaća i oslabljenih javnih službi

Tisuće studenata i radnika prosvjeduju u petak diljem Italije, a najveći...

Štrajk mladih ljevičara zasad daleko od najava

Na popisu je bilo 39 škola i fakulteta, a reporteri su zatekli uobičajenu nastavu. Tko su lica štrajka i kakav manifest stoji iza njega?

Bi li Isus plakao nad tvojim životom kao nad Jeruzalemom?

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD...
spot_img

Slični članci

Popularne kategorije

spot_imgspot_img