Nedavno nas je napustio Heinz Alfred Kissinger, Jedan od najutjecajnijih svjetskih političara druge polovice 20 stoljeća.
Alfred je rođen 1923. u Njemačkoj iz koje je, zbog svog židovskog porijekla, pred nacizmom pobjegao u Ameriku, a široj javnosti mnogo je poznatiji pod svojim novim, promijenjenim imenom, Henry.
Henry Kissinger je bio međunarodno lice američke politike koje je uživalo status ultimativnog diplomate i gurua međunarodnih odnosa.
Možete misliti što hoćete o američkoj vanjskoj politici koja je u vrijeme Kissingera bila, blago rečeno, kontroverzna i obilovala je raznim pučevima, intervencijama, i ostalim vojno obavještajnim operacijama koje su u pravilu uzrokovale ljudske žrtve.
Mi se time nećemo baviti, nego ćemo spomenuti samo ekonomsku ostavštinu ovog vanjskopolitičkog gurua. Pa krenimo redom.
U ekonomskom smislu spomenuti gospodin zaslužan je za takozvano približavanje zapada Kini, a tu je važnu ulogu odigrala i njegova tvrtkica “domišljata” naziva “Kissinger Associates”.
U doba hladnog rata, a to je vrijeme raznih ubojica s dozvolom, poput filmskog agenta 007 i sličnih, jedini je cilj bio pobijediti i to je bio imperativ pod svaku cijenu.
Navodno je upravo Kissingerova ideja bila da se s Kinom ponovi isti obrazac kojeg je zapad već napravio s Jugoslavijom i tako ostavi Sovjetski Savez usamljen i u okruženju, čime bi daljnje hladno ratovanje postalo neodrživo za sovjete.
Ukratko, to mu je i uspjelo, a posljedica toga je američka privremena pobjeda u hladnom ratu, ali i neplanirano snažan uzlet i neposluh Kine.
Kao što je opće poznato, 1948. su se na Informbirou sukobili socijalistički internacionalisti okupljeni oko Moskve i socijalistički nacionalisti iz Jugoslavije. To je omogućilo Americi da uleti u tu situaciju, te da Jugoslaviju iščupa iz zone presudnog utjecaja sovjeta i tako je na neki način stavi na svoju stranu. Amerika je, dakle, iščupala jednu zemlju Staljinu iz ruku i dobila svog igrača na Balkanu i u Pokretu nesvrstanih, a Jugoslavija je dobila zaštitu i milijarde dolara u vojnoj opremi, investicijama, donacijama i kreditima.
Za razliku od ostalih socijalističkih država gdje se je živjelo u bijedi i siromaštvu, u našoj bivšoj državi je situacija bila nemjerljivo bolja, jer je bilo lako s američkim kapitalom tući po koprivi, kako to slično kaže narodna poslovica.
Što su postigli s našom bivšom državom to je Kissinger htio u nekoj mjeri ponoviti s Kinom i opet mu je uspjelo…
Evo kako je išla ta shema;
Amerika daje sigurnosna jamstva kroz pokroviteljstvo vojno političkog saveza sa svrhom zajedničkog nastupa u slučaju sovjetske agresije na jednu od zemalja članica, u našem slučaju to je bio Balkanski pakt (potpisnice: Jugoslavija, Turska i Grčka), potom obavještajne agencije potpisuju suradnju i onda ide ekonomski paket koji je djelom čista pomoć kroz agencije tipa MSA, a dijelom je okvir za ekonomsko povezivanje koji počiva na seriji ugovora koji se zovu “OPIC”, što bi značilo overseas private investment corporation agreements.
Međudržavni ugovori štitili su američke poduzetnike i kreditore koji su vidjeli interes u tržištu toga tipa.
Raznim ekonomskim subjektima dobro dođe savjetodavna pomoć na tim novim, neuređenim tržištima.
I tu nastupa Kissingerova ekonomska ostavština – tvrtka Kissinger Associates.
Ako ste firma poput Coca Cole ili American kartice koja želi doći i zaraditi nešto na jugoslavenskom tržištu – Kissinger associates su vam mogli pomoći u tome.
Za određenu naknadu.
Ako ste htjeli izvoziti nešto u SAD ili ako ste ogromna firma poput Energoprojekta dobro bi vam došla pomoć Kissingerove tvrtke za ulaz na američko tržište ili za dobivanje poslova na projektima u inozemstvu.
Malo je poznato i da je američki predstavnik famoznog vozila iz Kragujevca – Yugo America – bila upravo ekipa iz Kissingerove firme i to kroz tvrtku kćer Global Motors, a u njenoj upravi sjedio je sam Kissinger, glavom i bradom.
Najpoznatija imena Kissingerove tvrtke za posredovanje činili su njegovi kolege iz diplomacije poput Lorda Carringtona, Brenta Scowcrofta, Lawrencea Eagleburgera i ostalih.
Osim pomoći u robnoj razmjeni, još zanimljiviji utjecaj je imala njihova bankarska asistencija, kojom je naša bivša država dobila mnoge milijune dolara kredita.
Kissingerovi kolege U oba posla, diplomatskog i savjetodavnog, ponekad su čak imali konkretne funkcije u podružnicama poslovnih subjekata iz obrađivanih država pa je tako recimo Eagleburger sjedio u tijelima jugoslavenskih banaka otvorenih u New Yorku.
Upravo su kreditne linije s Manhattana zaslužne za mnoge stare kapitalne projekte na teritoriju bivše države koje se još uvijek koriste , od aerodroma, raznih mostova i kanala pa do beogradskog Sava Centra.
Ne bi bilo fer da ne spomenemo i neka poznata bankarska imena koja su u to vrijeme 70-ih i 80-ih godina – iz svojih ureda na Manhattanu sudjelovala u prijenosu američkog kapitala prema bivšoj Jugi – to su David Rockefeller, Borka Vučić i – naravno Slobodan Milošević.
