Britanski parlament je u petak dao zeleno svjetlo zakonskom prijedlogu o dobrovoljnoj eutanaziji, dok je nekoliko europskih država već omogućilo teško bolesnim osobama pravo na okončanje vlastitog života.
Što je eutanazija?
Riječ “eutanazija” zapravo dolazi iz grčkog jezika – “eu” znači “dobro” ili “lako”, a “thanatos” znači “smrt”. Kad sve to spojimo, doslovno ispada nešto kao “dobra smrt” ili “laka smrt”. Zanimljivo je da je ovu riječ prvi upotrijebio filozof Francis Bacon još davne 1620. godine u svom djelu “Novi organon”, gdje je pod time mislio na ideju bezbolnog umiranja. Dakle, nije baš novi koncept, ali i dalje izaziva hrpu rasprava.
Razlike između eutanazije i potpomognutog samoubojstva
Iako se često koriste kao sinonimi, eutanazija podrazumijeva da treća osoba (npr. liječnik) aktivno okonča život pacijenta, dok kod potpomognutog samoubojstva osoba sama uzima smrtonosnu dozu lijeka koju joj je osigurao liječnik.
Nizozemska
Nizozemska je još 2002. postala prva država na svijetu koja je legalizirala aktivnu eutanaziju, što podrazumijeva aktivnu ulogu liječnika u bezbolnom prekidu života pacijenta koji boluje od neizlječive bolesti.
Osim toga, omogućeno je i potpomognuto samoubojstvo, što znači da pacijenti mogu primiti medicinsku pomoć kako bi svoj život završili dobrovoljno.
Prema nizozemskom zakonu, pacijent mora trpjeti “nepodnošljivu patnju bez mogućnosti poboljšanja” i mora izraziti želju za smrću na način koji je “dobrovoljan, promišljen i donesen s punim uvjerenjem.”
Godine 2012. Nizozemska je proširila zakon kako bi uključila mogućnost eutanazije za djecu stariju od 12 godina koje teško pate, uz uvjet pristanka roditelja. U 2020. omogućeno je provođenje postupka i za pacijente s uznapredovalom demencijom, pod uvjetom da su izričito tražili eutanaziju dok su još bili sposobni za donošenje odluka.
Nakon dugotrajnih rasprava, nizozemska vlada je 2023. odobrila eutanaziju za djecu mlađu od 12 godina, kao i za maloljetnike koji pate “nepodnošljivo i bez nade” u oporavak.
Belgija, Luksemburg, Španjolska, Portugal
Belgija je 2002. postala druga zemlja koja je legalizirala eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo, pod uvjetima sličnim onima u Nizozemskoj.
Belgijski zakon je 2014. proširen kako bi omogućio teško bolesnoj djeci svih dobnih skupina pravo na eutanaziju uz privolu roditelja.
Luksemburg je 2009. dekriminalizirao eutanaziju i potpomognuto umiranje.
Španjolska je 2021. legalizirala eutanaziju i medicinski potpomognuto samoubojstvo za osobe s ozbiljnim i neizlječivim bolestima, dok je Portugal donio sličan zakon 2023. godine, iako on još nije stupio na snagu.
Švicarska
Švicarska ne dozvoljava eutanaziju, ali već desetljećima dopušta potpomognuto samoubojstvo, zbog čega je postala poznata kao odredište za pacijente iz cijele Europe koji traže način za okončanje svoje patnje.
Rast takozvanog “samoubilačkog turizma” izazvao je brojne rasprave unutar zemlje, ali su švicarske vlasti 2011. odlučile ne ograničavati tu praksu.
U susjednoj Austriji, većinski katoličkoj zemlji, potpomognuto samoubojstvo je legalizirano 2022. godine nakon što je ustavni sud presudio da zabrana krši osnovna prava građana.
U Italiji je potpomognuto samoubojstvo i dalje nezakonito, ali je ustavni sud 2019. dopustio iznimke u slučajevima kada osoba pati od “nepodnošljive” tjelesne ili psihičke boli.
LGBTeologija: Vukovarska žrtva kao poprište duhovnog boja za čistoću Katoličke Crkve u Hrvata
Sveta (ne)poslušnost i vukovi u janjećoj koži
