Na dan kad hrvatski narod obilježava žrtvu Vukovara i prisjeća se herojstva vukovarskih branitelja i civila, kad prizivamo u sjećanja ratne strahote u kojima se rađala slobodna i neovisna Hrvatska, a odlazeći američki predsjednik donosi odluku koja svijet doslovno gura u predvorje trećeg svjetskog rata, na portalu Novog lista osvanuo je intervju riječkog nadbiskupa, znakovitog naslova; “Mate Uzinić: ‘Homoseksualni parovi se poput heteroseksualnih vole i pomažu. Zar se to ne može blagoslivljati?” Intervju se može pročitati ovdje.
Neprijateljska taktika
U ozračju proživljenih kao i ovih nadolazećih ratnih zbivanja, riječki nadbiskup nas još jednom vraća na područje najvažnijeg boja, a ova konstatacija nije sarkazam, vraća nas na područje duhovnog boja koji prethodi svim drugim ratovima i bitkama. Svijet u kojem živimo i kojeg promatramo našim osjetilima samo je odraz onoga što se događa u duhovnoj dimenziji, a tamo teški rat bijesni još od kada je najljepši i najmoćniji od svih anđela odbio služiti Bogu. Taj boj upravo u ovo naše vrijeme ulazi u svoju višu, usuđujemo se reći, završnu fazu.
Kojim se sve metodama služi zavodnik, neprijatelj Boga i neprijatelj stvorenja kojeg Bog stvori na sliku svoju u tom bespoštednom boju za ljudske duše?
Kao prvo, zavodnik će nas, kao onomad Evu, opet uvjeravati da to što je Bog rekao i ne treba baš doslovno shvaćati. Da riječi Svetog pisma treba prilagoditi duhu vremena, da se moramo odmaknuti od mračnog srednjeg vijeka (u kojem je većina europskih monarhija bilo kršćanskih) i da se trebamo prilagoditi novim stvarnostima i sekularnom društvu (i njegovim vrijednostima).
Otac laži uvjeravat će nas kako su grješnici jako progonjeni, marginalizirani i kako činimo i mi grijeh ako im na njihovu grješnost ukazujemo, direktno ili indirektno.
Nagovarat će nas da grijeh prihvatimo, da ga blagoslivljamo i da ga uvedemo u naš svakodnevni život.
Sotona neće tu stati, on svaku situaciju želi privesti kraju, tražit će sve više i više sve do konačnog uništenja duše i tijela.
Usput će nas plašiti navodnim opasnostima karizmatske molitve ili molitvi poput “U ime Isusovo” kao i one arkanđelu Mihaelu da bi nam smanjio potencijal zaštite od njegova djelovanja. Uvjeravat će nas da post nije učinkovito sredstvo za borbu protiv zla te kako čak može biti i jako opasan za one koji ga prakticiraju.
Njegov cilj je zarobljavanje duša. To zarobljavanje postiže zbog grijeha koje činimo mišlju, riječju, djelom i propustom. Nakon zarobljavanja duša pristupa fizičkom uništenju. Tada je njegova pobjeda potpuna.
Kako grijeh razara dušu i tijelo?
Grijeh je uvijek grijeh, radi li se o neurednoj seksualnoj sklonosti koju nadbiskup Uzinić želi blagoslivljati ili o konzumaciji droga ili prekomjernoj konzumaciji alkohola.
Uvijek sve započinje s nepoštivanjem Božje riječi i Božjih pravila. U Svetom pismu sve je napisano, svaka životna situacija u njemu ima svoj primjer, svoj razvoj i pouku.
Stereotipni primjer ovisnika je onaj koji još u školskoj dobi započne s cigaretom, nastavi s alkoholom, slijedi pušenje osvježivača zraka, trave, uzimanje ecstasyja, speeda, kokaina, heroina…
Sve teže droge uzimaju se u sve većim količinama da bi se postigao učinak zadovoljstva kao kod prvog konzumiranja kojeg ovisnik više ne uspijeva ponoviti. Tada se pristupa kombiniranjima različitih droga, njihovim istovremenim uzimanjem, a onda nerijetko takve prakse prije ili kasnije završavaju tragično.
Ovisnik ponekad pokušava osnovati obitelj, ponekad dobije i dijete, ali te se obitelji ubrzo raspadaju, djeca završe u domovima i najčešće ih čeka sudbina njihovih roditelja.
Ovisnici potpuno izgube vjeru u svoje mogućnosti da se ovisnosti odupru, nadu da će ozdraviti i ljubav prema bilo kome osim prema sljedećoj dozi.
U takvoj situaciji propadaju i psihički i fizički i najčešće umiru mladi u teškom duhovnom stanju koje ih onda čeka u vječnosti.
Ljubav i požuda
Osoba homoseksualnih sklonosti od svog prvog iskustva isto tako pokušava postići učinak koji joj stalno izmiče. Stoga je kod takvih osoba promiskuitet uglavnom uobičajeno seksualno ponašanje. Oni su, kao i ovisnici, stalno u potrazi za ispunjenjem.
Freddie Mercury, pokojni pjevač grupe Queen jedan je od najboljih primjera kako ovaj grijeh razara dušu i tijelo. Njegov talent i prihodi koje je na osnovu njega ostvarivao pružali su mu priliku da istražuje do krajnjih granica, zadovoljenje je tražio u drogi i sve izopačenijim i izopačenijim seksualnim iskustvima koje je upražnjavao na brojnim orgijama kojima je bio pokretač.
Freddie Mercury umro je od AIDS-a, bolesti koja se najčešće prenosi spolnim odnosom između dvojice muškaraca ili korištenjem inficirane šprice kod intravenoznih ovisnika.
I ovisnici i osobe neurednih seksualnih sklonosti teže za ispunjenjem koje nikako ne uspijevaju pronaći. Traže ga na krivim mjestima, s krivim ljudima. Jedini lijek i za jedne i za druge jest istinska ljubav odnosno Isus Krist. Samo u Kristu osoba može doživjeti ono istinsko ispunjenje, može pronaći smisao, može upoznati ljubav za kojom čezne.
I tu je nadbiskup Uzinić u pravu! Tu šansu, mi vjernici, ne smijemo nikome uskratiti. Ako im mi ne budemo navijestili Isusa te ih tako približili mogućnosti da u u vječnosti izaberu spasenje i sami ćemo odgovarati zbog toga. Pa kako im to trebamo navijestiti Isusa?
Nadbiskup Uzinić kaže da se homoseksualni parovi poput heteroseksualnih vole i pomažu i pri tom se pita: “Zar se to ne može blagoslivljati?
Ne bismo rekli da je to put kojim će se Isusa navijestiti homoseksualcima.
Blagoslivljati se naravno može svaka osoba i svaki čin ljubavi. Ali, požuda se ne može blagoslivljati. Ljubav i požuda nisu isto.
Je li moguće da jedan teolog ne uspijeva razabrati razliku između ova dva pojma?
Privlačnost koju osjećaju homoseksualni parovi svoj izvor ima u požudi, u neurednoj seksualnosti. Neuredna seksualnost, bez obzira radi li se o neurednoj heteroseksualnosti ili homoseksualnosti koja je u svojoj naravi uvijek neuredna, motivirana je požudom.
Požuda je odsustvo Božje ljubavi, baš kao i sam pakao.
Homoseksualni spolni odnos zatvoren je životu i time se u potpunosti protivi Božjem naumu stvaranja.
Takav odnos lišen je čestitosti.
Neuredna seksualnost bilo kakve prirode uskraćuje svojim protagonistima milosti koje imaju heteroseksualni parovi povezani sakramentom braka.
Sveti Ivan Pavao II i teologija tijela
Sveti Ivan Pavao II u svojoj “Teologiji tijela” govori: Poziv na bračnu ljubav koja se otkriva preko spolnosti temeljni je element ljudskog postojanja na svijetu.
Svatko tko je doživio istinsko obraćenje ili da budemo precizniji tko je uslijed susreta sa živim Bogom krenuo u stalni proces obraćenja, a ima iskustvo spolnih odnosa izvan braka kao i onih povezanih sakramentom braka jako dobro zna koja je razlika u ova dva čina i to ne samo na duhovnoj ili spoznajnoj nego i na osjetilnoj razini.
Ne mislimo pritom da je potrebno iskustvo neuredne seksualnosti da bi se spoznala uzvišenost ove bračne.
Bračnim se odnosom uspostavlja sudioništvo u sjedinjenju Krista i Crkve i udioništvo u Božjem stvaranju i baš zbog toga se Sotona svim silama okomio na brak.
Za istinu i značenje naše spolnosti koja proizlazi iz bračne ljubavi sveti Ivan Pavao II ističe da ako ne razumijemo nju ne možemo razumjeti ni kršćanstvo.
Sasvim je jasno da mons. Uzinić, kao ni drugi svećenici i biskupi nema iskustvo bračnog života i da mu o njemu mogu govoriti samo ljudi koji to iskustvo imaju. Ista je stvar i s iskustvom homoseksualnih odnosa.
Osobe s kojima je blizak i imaju to iskustvo mogu mu o njemu govoriti. Možda će mu se učiniti da je tu riječ o vrlo sličnim iskustvima i da i jedni i drugi na jednak način zaslužuju podršku i blagoslov.
Sveto pismo o homoseksualnosti
Ali, prije nego krene javno zagovarati ovu tezu kao u intervjuu u Novom listu, nadbiskup bi trebao proučiti što o homoseksualnim odnosima kaže Sveto pismo, a što svetačka predaja.
Očito je da se Svetom pismu uvijek iznova moramo vraćati pa pogledajmo što o ovoj temi u njemu piše;
Levitski zakon 18, 22
Muškarac ne smije spolno općiti s muškarcem. To bi bilo odvratno.
Rimljanima 1,26-27;
Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
1. Korinćanima 6,9;
Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici…
Chemsex
Svakako bi bilo poželjno istražiti i koja su aktualna kretanja u homoseksualnim krugovima i što se događa na homoseksualnoj sceni u Hrvatskoj da jasnije razluči moguće posljedice svojih istupa.
Preporučujemo nadbiskupu da pročita tekst, novinara, deklariranog homoseksualca i borca za prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj, Gordana Duhačeka. Tekst se može pročitati ovdje.
Kako smo već i ranije napisali, Zlo ide do kraja, do krajnjih granica u svojoj težnji za potpunim uništenjem osobe svodeći je na životinjski nagon, nezasitnost i posvemašnje ludilo.
Duhaček potaknut smrću jednog svog prijatelja opisuje praksu koja se proširila i među hrvatskim homoseksualcima, a radi se o “chemsexu“. U zadnjih godinu dana chemsex je odnio 10 života, a među njima, vrlo vjerojatno, i jednog poznatog televizijskog novinara. Pod utjecajem jakih sintetičkih droga, homoseksualci orgijaju do iznemoglosti i vrlo su česti slučajevi predoziranja i psihičkih poremećaja.
Kako homoseksualcima navijestiti Isusa
Tekstovi iz Svetog pisma o homoseksualnosti, spoznaje svetog Ivana Pavla II o bračnoj ljubavi i spoznaje Gordana Duhačeka o chemsexu mogu pomoći u pravljenju odlične racionalne pripreme svakome tko želi homoseksualcima naviještati Krista, što vrijedi i za riječkog nadbiskupa.
Idući korak koji će otvoriti srca zatrovana grijehom i prkosom neće biti produbljivanje racionalnih spoznaja nego posvemašnja otvorenost Duhu Svetom. U takvom se stanju grijeh odnosno Zli može pobijediti samo Krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva.
Pročišćeni Njegovom Krvlju možemo svjedočiti Isusa i takvo svjedočenje u Duhu i Istini ostvarit će učinak. Duh Gospodnji nikada ne ide protiv Svetog pisma, On je uvijek u Istini. Istini koja se u Isusu otkrila Samarijanki kod Jakovljevog zdenca i jasno joj naznačila njene grijehe neuredne seksualne naravi baš kao i grješnici koju je spasio od kamenovanja kojoj jasno poručuje: “Idi i ne griješi više!”
Grijeh i simbolika
Isus jasno poručuje mnogima koje je ozdravljao da prestanu griješiti. Grijeh je uzrokom problema zbog kojih su Isusu i došli.
Kod nadbiskupa Uzinića u njegovim brojnim istupima u kojima poziva na toleranciju drugih i drugačijih nikad nismo čuli jasno distanciranje od grijeha. Možda on i ne vidi homoseksualni odnos kao grijeh.
Način na koji se zauzima ne samo za osobe već i za sam homoseksualni čin priskrbio mu je uvažavanje kod većine angažiranih LGBTIQ-ovaca, a jedan od komentara profila skupine deklariranih homoseksualaca ispod teksta u Novom listu čak ide dalje od toga i zamjera mu što nema hrabrosti javno se odrediti kao homoseksualac.
Ako pogledamo što se događa u Njemačkoj i Austriji i LGBT zastave koje vijore s crkvenih tornjeva za očekivati je bilo da će upravo mons. Uzinić prvi inicirati postavljanje takvih obilježja u neki od sakralnih objekata u njegovoj Riječkoj nadbiskupiji.
Ali, Uzinića je preduhitrio jedan njegov kolega.
Baš iz hrvatskog Grada Heroja, dan uoči Kolone sjećanja i objave Uzinićeva intervjua na portalu Novog lista, stigle su uznemirujuće fotografije đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića s blagoslova kapele Krista Kralja mučenika na vukovarskom memorijalnom groblju.
Uzinićev kolega, posvetio je kapelu u kojoj jedina dva vitraja imaju uzorak koji jako podsjeća na zastavu koju koristi lgbtiq pokret. Zar od svih mogućih vizualnih rješenja, kršćanskih i nacionalnih simbola Đakovačko-osječka nadbiskupija izabire baš raznobojne trakice?
Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati
Ipak, unatoč subverzivnim provokacijama posrnulih pastira, čistoća i čestitost vukovarske žrtve kao zalog čistoće i čestitosti vjere u Hrvata čvrsto je podcrtana riječima Stepinčeva i Kuharićeva nasljednika na stolici zagrebačkog nadbiskupa, mons. Dražena Kutleše.
Iz njegove dojmljive homilije na Vukovarskom memorijalnom groblju koja se može pročitati ovdje donosimo dijelove kao zaključak ovog teksta, ali i kao znak vjere da će poput Lijepe Naše u Domovinskom ratu i čistoća i čestitost Katoličke Crkve u Hrvata, unatoč svim pokušajima neprijatelja da je obeščasti, jednako tako biti obranjena;
Žrtva naših poginulih branitelja ima duboku sličnost s Kristovom žrtvom, što je dojmljivo prikazano u kenotafu zavjetne crkve Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu.
Na južnoj stijeni kenotafa stoje uklesane riječi s potpisom naših poginulih branitelja: „Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati. Ove riječi označavaju snagu žrtve, bude ponos i pozivaju na trajnu odgovornost za ideale čestitosti i domoljublja za koje su naši branitelji dali svoje živote. Oni nas i danas pozivaju na vjernost istini, pravdi i slobodi, s porukom da njihova žrtva ostaje trajna potpora u nošenju s izazovima čestita života.
U vremenu općeg idejnog, zakonodavnog, jezičnog, vrijednosnog i moralnog meteža pozvani smo zastati i zapitati se: za što smo spremni položiti svoj život?
Odgovor je jasan: vjera, obitelj i domovina. Te vrijednosti čine srž našeg osobnog i narodnog identiteta. One nas pozivaju da se odupremo, u svijetu u kojem je sve prisutniji gubitak vjere u Boga stvoritelja, uzdržavatelja i sudca i ujedno gubitak želje za prenošenjem života, najvećega Božjeg dara na zemlji. S istom odvažnošću s kojom su naši branitelji stali u obranu života, domova i slobode, pozvani smo zauzimati se za budućnost utemeljenu na Božjoj istini, ljubavi i otvorenosti životu. Samo ćemo tako ostati vjerni svomu i religioznom i nacionalnom identitetu.
Kako je podcast ‘Evanđelje dana iz Međugorja’ postao duhovna tema br. 1 u Hrvatskoj?
Imenovanja novih kardinala u kontekstu znakova vremena, Svetog pisma i svetačkih objava
