Prevalentna interpretacija današnjeg čitanja Evanđelja savršeno razotkriva iskrivljeni pogled suvremenog čovjeka na grijeh. Prizor u kojem Krist spašava preljubnicu od kamenovanja povlači se po ustima najsvjetovnijih, pa čak i ateističkih pojedinaca, no ponajviše kako bi se njime otupila kritika grijeha kao takvog.
Naši suvremenici pritom ne samo da redovito zaboravljaju na drugi dio tog događaja, u kojem Krist jasno kaže grešnici da sada prestane griješiti, već općenito ne znaju razlikovati milosrđe od permisivnosti.
Krist je ženu spasio kao čin milosrđa i kao čin raskrinkavanja licemjerja njezinih progonitelja, a ne kako bi relativizirao ozbiljnost njezinih grijeha. On joj grijeh ne dopušta, niti ga poistovjećuje s njezinim identitetom, što je pogreška koju danas mnogi čine. Naprotiv, svojim je milosrđem potiče na promjenu života.
Bog i njegova ljubav veći su od svakog grijeha. No zloupotreba njegove ljubavi – osobito kroz davanje samima sebi za pravo da nešto što je jasno definirano kao grijeh „razgriješimo“, odnosno pretvorimo u nešto na što smo ponosni – na neki je način najgora vrsta oholosti. Time nismo samo stavili sebe na Božje mjesto već smo to učinili pod krinkom kvazidobrote. Naše doba u tom smislu možemo nazvati dobom ohole permisivnosti.
Kršćanstvo je savršena ravnoteža između pravde i milosrđa. Ono nije tolerantno u smislu u kojem bi to današnja generacija htjela kako bi ga mogla pretvoriti u sluškinju svojih (po)grešnih kulturnih uvjerenja.
Naprotiv, kršćanstvo je univerzalno (što i znači riječ „katoličko“, Catholicos) upravo zato što prihvaća svakoga tko je spreman promijeniti se i kročiti kroz uska vrata istine. No preduvjet toga jest pomirba s istinom kroz kajanje za vlastitu nedostatnost. Kajanje pak, zato što implicira prepoznavanje grijeha i shvaćanje njegove ozbiljnosti, otvara vrata milosrđu čak i prema najgrešnijima.
Tolerantnost i permisivnost dakle nisu kršćanske vrijednosti, već lažne sekularizirane imitacije onoga što kršćanstvo uistinu jest — savršen susret pravednosti i milosrđa. Zbroj tog susreta je pak Božja ljubav, koja nas navodi na približavanje dobru te nas tako oslobađa robovanja grijehu.
„Ako vas dakle Sin oslobodi, bit ćete doista slobodni“. Preljubnica nije oslobođena spasom od svojih progonitelja, već silaskom s ceste grijeha i novim usponom na Božje tračnice.
Zašto se selim iz Zagreba ili kako je pokorena hrvatska metropola
