Ograniči li Izrael napade isključivo na iranske pogone za obogaćivanje uranija i proizvodnju balističkih projektila svijet bi mogao izbjeći najveću krizu od kraja II. svjetskog rata. Međutim, ako iranska odmazda bude učinkovita Jeruzalem neće imati druge nego uzvratiti istom mjerom. Sve do uništenja iranskih kapaciteta za izvoz nafte. Nakon toga svaki je scenarij moguć.
U ranim jutarnjim satima petka trinaestog izraelsko ratno zrakoplovstvo i obavještajne službe izvršili su koordinirane napade na ciljeve u Iranu. Pritom je eliminiran zapovjednik Islamske revolucionarne garde general Hossein Salami. Eliminiran je i zapovjednik iranskih oružanih snaga general Mohammad Bagheri. Međutim, u Iranu regularna vojska ima puno manju važnost od Revolucionarne garde, koja je ne samo garant opstanka režima, već i provoditelj njegove politike po Bliskom istoku i šire.
Istovremeno je eliminirano i šest najvažnijih iranskih nuklearnih znanstvenika koji su radili na razvoju nuklearnog oružja. To je zasigurno veći udarac za iranski nuklearni program nego napad na postrojenja u gradu Natanzu. Sva najvažnija iranska nuklearna postrojenja, naročito ona s centrifugama za obogaćivanje uranija, nalaze se u tunelima duboko pod zemljom. Tako se glavno postrojenje s centrifugama u Natanzu nalazi u planini pod 100 metara stijenja. Tome treba pridodati i nekoliko metara debelu oblogu tunela napravljenu od armiranog betona.
Izrael nema oružje kojim može izravno uništiti te pogone. Takvo oružje ima jedino američko ratno zrakoplovstvo. Penetracijska bomba GBU-57B Massive Ordnance Penetrator (MOB) ima masu od 13 600 kg, od čega na eksplozivno punjenje otpada manje od 2500 kg. Dugačka je nešto više od šest metara i promjer tijela 80 centimetara. Kad bi Sjedinjene Države dale nekoliko bombi GBU-57B Izraelu izraelsko ratno zrakoplovstvo jednostavno ne bi imalo borbeni avion koji bi je mogao ponijeti.
Trenutačno jedini borbeni zrakoplov koji u naoružanju ima GBU-57B je strateški bombarder B-2 Spirit. Izraelsko ratno zrakoplovstvo u naoružanju ima penetracijske bombe GBU-28 i najvjerojatnije nešto modernije GBU-37. Problem je što im je masa tek nešto veća od dvije tone. Što znači da im je penetracijska moć dostatna za uništavanje tunela u Gazi, ali puno premala za tunele s centrifugama u Natanzi. Doduše, s GBU-28 i GBU-37 izraelsko ratno zrakoplovstvo može pokušati onesposobiti ulaze u tunele.
U Natanzi tuneli imaju četiri ulaza, svaki osam metara široke i šest metara visoke. Onesposobljavanjem ulaza postrojenja neće biti uništena ali će njihov rad biti jako oteža. Ako pritom Izraelci uspiju onesposobiti i postrojenja za pročišćavanje zraka rad u tunelima će postati nemoguć. Međutim, sve su to privremene mjere koje neće dugoročno zaustaviti iranski program razvoja nuklearnog oružja. Jednako kao ni eliminacija šest najvažnijih iranskih nuklearnih znanstvenika. Jedini način da se iranski nuklearni program trajno zaustavi je promjena režima. Za to ga treba jako „poljuljati”.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei požurio se objaviti kako će Iran odlučno odgovoriti. Prvi odgovor lansiranje je 100 krstarećih projektila. Prve informacije pokazuju da se uglavnom radi o primitivnim krstarećim projektilima Shahed 136 koji su slaba prijetnja za izraelsku protuzračnu obranu. Što znači da se radi isključivo o simboličnom potezu Teherana koji bi trebao pokazati njihovu odlučnost da se odupru Izraelu.
Posebno su zanimljive vijesti da izraelski borbeni avioni obaraju iranske krstareće projektile u saudijskom zračnom prostoru. Da bi izraelski borbeni avioni ušli u saudijski zračni prostor moraju preletjeti preko Jordana. Za što je Aman morao dati dozvolu. Istovremeno je i Rijad morao dati dozvolu za djelovanje izraelskih aviona u njihovom zračnom prostoru. Pa makar i prešutnu.
Znatno veća prijetnja Izraelu bili bi balistički projektili srednjeg dometa. Iran je 1. listopada 2024. izvršio masovni napad balističkim projektilima na Izrael. Dvjesto balističkih projektila bilo je previše za izraelsku proturaketnu obranu te su se mnogi probili. Zbog toga su Sjedinjene Države Izraelu isporučile jednu bitnicu proturaketnog sustava Terminal High Altitude Area Defense (THAAD). To bi trebalo pomoći iako je pitanje je li to dovoljno da se zaustavi idući iranski masovni napad balističkim projektilima?
S druge strane pitanje je koliko Islamska revolucionarna garda ima balističkih projektila dostatnog dometa da dosegne Izrael? Dvjesto ih je „potrošila” 1. listopada 2024. U napadima u rujnu iste godine izraelsko ratno zrakoplovstvo oštetilo je iranske pogone za proizvodnju raketnog goriva. The Times od Israel tvrdi da je izraelska obavještajna služba Mossad neposredno prije noćašnjeg napada u Iranu postavila bazu za djelovanje borbenih bespilotnih letjelica.
TOI tvrdi da su iz tih baza napadnuti lanseri na kojima su bili projektili spremni za lansiranje prema Izraelu. Komandosi su, kako tvrdi TOI, izveli i napade na iranske protuzračne sustave te ih onesposobili. s obzirom na to da se u vijesti tvrdi da su u pripremama baze i napadu sudjelovali komandosi sigurno je da je dio operacija izvela i izraelska vojno-obavještajna služba Aman. Iako je puno aktivniji od Mossada, Aman je vrlo malo poznat u javnosti te se puno njegovih operacija pripisuje Mossadu.
U snimljenoj video poruci na engleskom izraelski premijer Benjamin Netanyahu objavio je početak operacije „Rising Lion”. Pritom je ustvrdio da će operacija trajati danima, sve dok se ne eliminira iranska nuklearna prijetnja. To znači da su udari u noći 13. lipnja tek početak napada. Naravno, napadi će se intenzivirati na prošireni popis ciljeva ako Iran uspije učinkovito uzvratiti.
Uostalom, najlakši način da se porazi režim u Teheranu je izazvati gospodarski slom Irana. To uopće nije teško napraviti. Iran je životno ovisan o izvozu nafte. A taj se izvoz može totalno prekinuti samo jednim udarom na terminal na otoku Kharg koji se nalazi u Perzijskom zaljevu. Kharg je ogroman naftni terminal preko kojeg Iran izvozi 90 % nafte i jedini u koji mogu uploviti supertankeri.
Doduše, iranska naftna industrija sudjeluje samo s 23 % u BDP-u (najveći udio imaju uslužne djelatnosti što je u biti prelijevanje iz šupljeg u prazno). Međutim, naftna industrija s izvozom većim od 400 milijardi dolara godišnje, održava Iran funkcionalnim. Stoga bi gubitak sposobnosti izvoza nafte značio i gubitak sposobnosti održavanja države. A to bi se uništenjem otoka Kharg dogodilo. Oštećenja, ovisno o razini, značila bi nemogućnost izvoza od nekoliko tjedana do puno mjeseci. Potpuna razaranja značila bi nemogućnost izvoza nafte godinama.
Teheran je u listopadu 2024. zaprijetio da će na bilo kakav napad na Kharg odgovoriti masovnim udarom po naftnim pogonima arapskih država Perzijskog zaljeva. Što bi izazvalo globalnu energetsku krizu nesagledivih razmjera. Već su prve vijesti o izraelskom napadu podigle cijenu barela na više od 78 dolara. Nastavak izraelskih napada i pokušaji iranske odmazde zasigurno je neće spustiti, mogu je samo podizati.
