Odlukom bez presedana o bombardiranju iranskih nuklearnih postrojenja, čime se izravno pridružio izraelskom zračnom napadu na njegova regionalnog zakletog neprijatelja, američki predsjednik Donald Trump učinio je nešto što se dugo zaklinjao da će izbjeći – vojno intervenirati u velikom inozemnom ratu.
Dramatičan američki udar, uključujući ciljanje najutvrđenijeg iranskog nuklearnog postrojenja duboko pod zemljom, označava najveće vanjskopolitičko kockanje u dva Trumpova predsjednička mandata i potez je prepun rizika i nepoznanica, piše agencija Reuters.
Trump, koji je u subotu inzistirao na tome da Iran mora odmah dogovoriti mir ili se suočiti s daljnjim napadima, mogao bi izazvati Teheran na odmazdu zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, najvažnije naftne arterije na svijetu, napadima na američke vojne baze i saveznike na Bliskom istoku, pojačavanjem raketne salve na Izrael i aktiviranjem skupina pod iranskom kontrolom protiv američkih i izraelskih interesa diljem svijeta, rekli su analitičari.
Takvi potezi mogli bi dovesti do šireg i dugotrajnijeg sukoba nego što je Trump zamislio, izazivajući sjećanja na “beskrajne ratove” koje je Amerika vodila u Iraku i Afganistanu, a koje je Trump ismijavao kao “glupe” i obećao da se nikada neće uvući u njih.
“Iranci su ozbiljno oslabljeni u svojim vojnim sposobnostima”, rekao je Aaron David Miller, bivši pregovarač za Bliski istok u vrijeme demokratskih i republikanskih američkih administracija. „Ali imaju razne vrste ‘asimetričnih’ načina na koje mogu odgovoriti… Ovo neće brzo završiti.“
Uoči bombardiranja koje je najavio kasno u subotu, Trump se kolebao između prijetnji vojnom akcijom i poziva na obnovu pregovora kako bi potaknuo Iran da postigne dogovor o nuklearnom programu.
Visoki dužnosnik Bijele kuće rekao je da je, nakon što se Trump uvjerio da Teheran nema interesa za postizanje nuklearnog sporazuma, odlučio da su napadi „pravi put“.
Trump je dao zeleno svjetlo nakon što se uvjerio u „veliku vjerojatnost uspjeha“, rekao je dužnosnik. Odluka je donesena nakon što je više od tjedan dana izraelskih zračnih napada na iranske nuklearne i vojne objekte utrlo put SAD-u da zada potencijalno krunski udarac.
Nuklearna prijetnja i dalje postoji
Trump je nakon napada ustvrdio da se radi o “velikom uspjehu” i pojasnio je da su korištene goleme “bombe za uništavanje bunkera” na glavnoj lokaciji u Fordou. No, neki stručnjaci sugeriraju da, iako je sada moguće da je iranski nuklearni program usporen dugi niz godina, prijetnja možda nije uklonjena.
Iran poriče da razvija nuklearno oružje i tvrdi da je njegov program isključivo u mirnodopske svrhe.
“Dugoročno gledano, vojna akcija vjerojatno će potaknuti Iran da zaključi da je nuklearno oružje potrebno za odvraćanje i da Washington nije zainteresiran za diplomaciju”, objavilo je Udruženje za kontrolu naoružanja, nestranačka organizacija sa sjedištem u SAD-u koja se zalaže za zakonodavstvo o kontroli naoružanja.
“Sami vojni napadi ne mogu uništiti opsežno iransko nuklearno znanje. Udari će unazaditi iranski program, ali po cijenu jačanja odlučnosti Teherana da obnovi osjetljive nuklearne aktivnosti”, rekla je grupa.
Eric Lob, docent na Odjelu za politiku i međunarodne odnose na Sveučilištu Florida International, rekao je da je sljedeći iranski potez nepoznanica te je sugerirao da bi među njegovim oblicima odmazde mogao biti napad na “meke mete” SAD-a i Izraela unutar i izvan regije.
No, također je rekao da postoji mogućnost da se Iran vrati za pregovarački stol “iako bi to činili u oslabljenom položaju” ili da traži diplomatski izlaz.
Neposredno nakon američkih napada Iran je pokazao malo interesa za ustupke.
Iranska organizacija za atomsku energiju izjavila je da neće dopustiti da se zaustavi razvoj iranske “nacionalne industrije”, a komentator iranske državne televizije rekao je da će svaki američki građanin ili pripadnik vojske u regiji biti legitimna meta.
Karim Sadjadpour, analitičar Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir, objavio je na X-u: „Trump je naznačio da je sada vrijeme za mir. Nejasno je i malo vjerojatno da će Iranci to vidjeti na isti način. Ovo će vjerojatnije otvoriti novo poglavlje 46-godišnjeg rata između SAD-a i Irana nego ga zaključiti.“
Promjena režima
Neki analitičari sugeriraju da bi Trump, čija je administracija prethodno odbacivala kao cilj svrgavanje iranskog vodstva, mogao biti uvučen u traženje “promjene režima” ako se Teheran odluči na snažnu odmazdu ili poteze prema stvaranju nuklearnog oružja.
To bi, pak, rezultiralo dodatnim rizicima.
“Oprezno prema širenju misije na kampanju promjene režima i demokratizacije”, rekla je Laura Blumenfeld, analitičarka za Bliski istok na Johns Hopkins School for Advanced International Studies u Washingtonu. “Kosti mnogih propalih američkih ‘moralnih’ misija pronaći ćete zakopane u pijesku Bliskog istoka.”
Jonathan Panikoff, bivši američki obavještajni časnik za Bliski istok, upozorio je da bi se iransko vodstvo brzo upustilo u “nesrazmjerne napade” ako bi osjetilo da je njihov opstanak ugrožen.
Ali Teheran će također morati biti svjestan posljedica, rekao je. Iako bi akcije poput zatvaranja Hormuškog tjesnaca predstavljale probleme za Trumpa s rezultirajućim višim cijenama nafte i potencijalnim inflacijskim utjecajem na SAD, to bi također naštetilo Kini, jednom od rijetkih moćnih iranskih saveznika.
Istodobno, Trump se već suočava sa snažnim otporom kongresnih demokrata prema iranskom napadu, a morat će se suočiti i s protivljenjem antiintervencionističkog krila vlastite republikanske baze.
Trump, koji se nije suočio s većom međunarodnom krizom u svom prvom mandatu, sada je upleten u jednu samo šest mjeseci nakon početka drugog.
Čak i ako se nada da će američko vojno sudjelovanje biti ograničeno vremenski i opsegom, povijest takvih sukoba često nosi neočekivane posljedice za američke predsjednike.
Trumpov slogan “mir kroz snagu” sigurno će biti testiran kao nikada prije, posebno s njegovim otvaranjem nove vojne fronte nakon što nije ispunio svoja predizborna obećanja o brzom okončanju ratova u Ukrajini i Gazi.
“Trump se vratio u ratni ‘posao'”, rekao je Richard Gowan, direktor Međunarodne krizne skupine pri UN-u.
“Nisam siguran da je itko u Moskvi, Teheranu ili Pekingu ikada povjerovao u njegovu priču da je mirotvorac. Uvijek je to više izgledalo kao predizborna fraza nego kao strategija.”
