Donosimo duhovni poticaj fra Tomislava Pervana izvorno upućen zajednici molitelja Časoslova koju predvodi. Fra Tomislav promišlja o važnosti potpunog predanja Božjoj milosti u svakodnevnom životu i perspektivi Uskrsa koja nam pomaže da iz perspektive povijesnih događaja promatramo aktualna zbivanja u Crkvi i svijetu.
HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA USKRSLOGA I PROSLAVLJENOGA. MIR VAM I DOBRO!
Utorak je – dan posvećen svetomu Anti – a već traje pobožnost Trinaest utoraka ovom omiljenom svetcu – pa oni koji obavljaju tu pobožnost i štuju svetoga Antu, imaju mogućnost po njegovu zagovoru još snažnije iskusiti Božju blizinu.
Jasno nam je: ne obožavamo svetce kao bogove, već ih štujemo kao one u kojima se očituje moćni Gospodin. Ništa oni ne čine vlastitom silom, nego se preko njih očituje Stvoritelj. Ako mu se prepustimo, On postaje naša pokretačka snaga. Sam je Isus rekao: ‘Bez mene ne možete učiniti ništa. Stoga i mi prepustimo sve Gospodinu i neka se pokaže snažnim i u našim životima.
Jasno, u tome ćemo uspjeti samo ako raskrstimo s drugim silama koje su oko nas, ako se odreknemo grijeha koji nas sputava i onemogućuje u dobru. Stoga odstranimo bilo kakvu sjenu zla i grijeha iz svoga života i prepustimo se Gospodinu Uskrslome.
Toma nije iznimka
Slavili smo Bijelu nedjelju – Mali Uskrs- Nedjelju Milosrđa. A u žarištu je bio sveti Toma. Mi njega rado nazivamo “Sumnjivi ili nevjerni Toma”. U krivu smo.
Tko je to od apostola vjerovao u početku? Tko je vjerovao onim ženama koje su javile da je uskrsnuo i da se zapute u Galileju, a tko je vjerovao u Galileji? Čak i kad se od njih opraštao, Isus im je prigovarao zbog njihove nevjere.
Pa i kod Mateja – završni redci – Isus na Gori u Galileji – još uvijek neki sumnjaju! Nije Toma nikakva iznimka u dvojbama i sumnjama pa i u nevjeri spram uskrsnuća jer to nije nikako uklapalo u njihove kategorije uskrsnuća.
On sam im je morao otvoriti razum i srce da razumiju Pisma. – Stoga je Toma s razlogom htio ovjerovljenje. Tko zna gdje je on bio tih dana, gdje se zavukao u svojoj žalosti i tuzi?
Znamo da je rekao kad je ono Lazar bio bolestan i umro: Hajdemo, i mi umrijeti s njime! Htio je i bio je voljan s Gospodinom i za Gospodina umrijeti. Vjerojatno ga je uhvatila depresija i trebao ga je netko iz toga stanja protresti.
A, da je Gospodina silno ljubio, vidimo iz činjenice da je dopro čak i do Indije i da ondje i danas postoje tragovi njegova djelovanja. Tomini kršćani! Zatekli su ih portugalski pomorci u 16. stoljeću.
Pashalna nada
Ništa bolji od Tome nisu bili ni ostali učenici! Svima je njima trebao Gospodin otvoriti oči i srce te uši da razumiju što o Njemu piše u svim Pismima.
Suočen s našom krhkom ljudskošću, koja sve stavlja pod upitnik, uskrsni navještaj postaje i briga i ozdravljenje, iscjeljenje koje hrani nadu pred zastrašujućim izazovima koje nam život svakodnevno predstavlja na osobnoj i globalnoj razini.
U perspektivi Uskrsa, Via Crucis, Put križa, preobražava se u Via Lucis, Put svjetla. Trebamo uživati i meditirati o radosti nakon boli, kako bismo u novom svjetlu ponovno prošli kroz sve faze koje su prethodile Uskrsnuću.
Uskrs ne ukida križ, već ga pobjeđuje u čudesnom dvoboju koji je promijenio povijest. Naše vrijeme, obilježeno tolikim križevima, priziva zoru uskrsne nade. Kristovo uskrsnuće nije ideja, već Događaj koji je temelj naše vjere…
On, Uskrsli, po Duhu Svetom, nastavlja nas podsjećati na to, kako bismo mogli biti Njegovi svjedoci čak i tamo gdje ljudska povijest ne vidi svjetlo na horizontu.
Pashalna nada ne razočarava. Vjerovati istinski u Pashu kroz naš svakodnevni put znači revolucionirati naše živote, biti preobražen kako bismo preobrazili svijet blagom i hrabrom snagom kršćanske nade.
Primjer pape Lava Velikog i Attile, Biča Božjega
Slušamo o prijeporima između Pape i zapadnih političara te američkog Predsjednika.
Međutim, kad se uzme u obzir minulih pedeset godina, Iran se pretvorio u terorističku državu koja je promicala teror, ubijanje, koja je bila prijetnja opstanku samoga Izraela.
Ako je zacrtani cilj bio uništenje Izraela, ovaj se mora braniti. Ako su desetljećima potpomagali terorističke skupine diljem svijeta i pozivali na ubijanje i prevrat, onda je Papa morao uputiti riječ Irancima. Sjetimo se iz povijesti što je učinio papa Lav Veliki g. 452. Malo povijesne radoznalosti može nam pomoći.
Njegov prethodnik suočio se s invazijom Huna i njihovim smrtonosnim i vrlo uspješnim napredovanjem, koje je prodiralo s istoka i prijetilo zapadnoj civilizaciji katastrofom. Atila je prozvan Bič Božji.
Invazije Atile s njegovom vojskom Huna bile su zastrašujuće i učinkovite. Osim velikog broja žrtava, stvorili su psihološki teror, kolaps gradova, masovno raseljavanje i civilizacijski šok. Utjerao je strah u kosti Europi. A rimsko je carstvo bilo na izdisaju.
Papa Lav I. smatrao je svojom dužnošću putovati osobno kako bi se susreo s Atilom — što je i učinio 452. godine poslije Krista blizu rijeke Mincio u Italiji.
Nakon susreta dvojice muškaraca, Attila se povukao.
Neki su tvrdili da je to čudo. No, umjesto da uđe u rat riječima i porukama, papa je postao pregovarač s glavnim uzrokom prijetnje civilizaciji Može li papa Lav XIV. pronaći inspiraciju kod Lava I. Velikoga?
Umjesto da se suoči s glasnim predsjednikom Trumpom, mogao je dogovoriti sastanak s iranskim čelnicima.
Ako je namjeravao iskoristiti svoj značajan moralni autoritet za stvaranje preduvjeta za mir, možda je trebao razgovarati s Irancima, a ne s američkom administracijom. Jer oni su izvor destabilizacije i nereda u svijetu.
Stoga nam je moliti za pravedni mir u svijetu te za smanjenje napetosti, ubijanja i razaranja, Bog vas blagoslovio!
Više o ovoj temi:
Trump: ‘Papa Lav XIV. je užasan za vanjsku politiku, trebao bi se sabrati kao poglavar’
Papa Lav XIV. kazao da Bog odbacuje molitve vođa koji vode rat, Bijela kuća oštro reagirala
