U hrvatskom društvu se zadnjih godina događaju gibanja koja možemo svesti pod zajednički nazivnik duhovno buđenje. Desetljeća medijskog silovanja, (kvazi)demokršćanske izdaje vrednota i WOKE iživljavanja raznih aktivista jednostavno nisu urodila plodom.
Ljudi u sve većoj mjeri vide i razumiju što se događa. Mainstream zaglupljivanje je došlo do točke kad daljnja konzumacija očitih manipulacija predstavlja odustajanje od vlastitog zdravog razuma.
Pandemija Covida bila je idealno ozračje za testiranje izdržljivosti stanja u kojem vas sistem radi budalom.
Ima li veće budalaštine od navodnog uveseljavanja umirućih bolesnika u bolnicama od strane bolničkog osoblja?
Koja racionalna osoba može prihvatiti informaciju da u vrijeme kad su bolnice navodno preopterećene pacijentima, kad se kreveti postavljaju u sportskim dvoranama i kad se ne obavljaju medicinski zahvati osim hitnoća, liječnici i medicinske sestre imaju želje, volje i vremena uvježbavati plesne koreografije i onda ih dijeliti putem društvenih mreža?
Tko može plesati i veseliti se dok mu ljudi navodno masovno umiru na odjelima?
A, tek pljeskanje s balkona herojima korupcije poput ministra zdravstva Vilija Beroša, u mafijaškim krugovima zvanog Mali?
Sjećate li se još rukometne utakmice u Njemačkoj s maskama na licima sportaša? A odluke po kojoj političari u saboru moraju imati masku na licima dok sjede u klupama, a kad se ustanu da bi govorili mogu je skinuti?
To je bilo ruganje, smijanje u lice onima koji zakone donose. Opće je poznato bilo i prije i sada je da se virusi poput onoga kakav je Sars Cov 2, prenose prvenstveno putem sitnih čestica koje zaražena osoba izbacuje u zrak disanjem, osobito prilikom govora, pjevanja, kašljanja ili kihanja.
Pored svih ostalih odlika koje je ta pandemija imala radilo se i o svojevrsnom globalnom testu inteligencije. Taj test je pokazao da IQ nije jedini važan parametar u određivanju inteligencije neke osobe već da i te kako važnu ulogu imaju i emocionalna i duhovna inteligencija.
Mnogi doktori znanosti koji su svoje zdravo rasuđivanje podredili materijalnim koristima koje im je omogućavao pandemijski establishment dokazali su da duhovna inteligencija ustvari ima primat nad drugim oblicima inteligencije. S druge strane, mnogi neuki ljudi odmah su po intuiciji prozreli da se radi o globalnoj manipulaciji.
A, kao što je to bio slučaj s pandemijom, globalna manipulacija koja nas čini budalama na jednak su način i druge vrednote za koje se zalaže ljevica, a među njima se ističe pobačaj.
Koje razumno biće može ustvrditi da je do određenog trenutka nakupina stanica već idućeg dana postalo živo biće iako se baš ništa nije promijenilo u smislu biološkog funkcioniranju ljudskog zametka u majčinoj utrobi?
Tko normalan može reći da je komadanje takvog zametka civilizacijski doseg, nazivajući ga pri tom reproduktivnim zdravljem?
Poznajem mnoge naizgled pametne ljude, neki od njih se čak predstavljaju i vjernicima, koji razumiju da pobačaj nije baš najsretnije rješenje, ali nisu za zabranu. Kažu bit će više ilegalnih pobačaja. Zabrane im nisu dobre.
Ali, zabranjeno je i oduzimati život odraslim osobama, zašto bi oni najmanji i najneviniji bili izuzeti od tog pravila? Zato što se radi o pravima žene? A, što je s djevojčicama kojima se lome udovi i usisava mozak u sisaljku u utrobama njihovih majki? One, eto, nemaju ženska prava…
Ova dva primjera brutalne sveopće ljudske gluposti s tragičnim posljedicama navodim jer ih na najbolji način objedinjuje jedna od perjanica lijevog političkog zaglupljivanja u Hrvatskoj, a radi se o Daliji Orešković.
Najsvježiji primjer nedostatka logike ljevica u Hrvatskoj demonstrira po pitanju tumačenja legalnosti u slučaju novinarke Danke Derifaj koja je neovlašteno ušla na posjed pjevača Marka Perkovića Thompsona i tako počinila kazneno djelo povrede nepovredivosti doma.
Koliko god da im je Thompson trn u oku, pronosioci lijeve svjetonazorske misli sad pokušavaju uvjeriti javnost da oni ne moraju poštivati zakon i da je njihovo pravo upadati drugim ljudima na posjed bez dozvole i najave. U njihovom društvu jednakosti oni su jednakiji.
Zasvirao je tako tragikomični orkestar tužnih ljevičara, kojima izmiče tlo pod nogama, u poznate note o navodnom kršenju medijskih sloboda, a pridružila im se naravno i Dalija Orešković na svom Facebook profilu.
Ispod njene objave osvanulo je mnoštvo komentara, a mnogi od njih nisu baš bili Daliji po volji. Jedan takav ostavio je i Andrija Klarić. Klarić je poznati novinar i aktivist protiv zaglupljivanja koji je široj javnosti postao poznat još tijekom pandemije kad je oponirao ondašnjem svemoćnom stožeru civilne zaštite.
Suprotno njihovim napucima Andrija Klarić samoinicijativno je otvorio teretanu i na neki način pokrenuo pokret otpora posvemašnjem ludilu onog vremena.
Dalija Orešković ga je zamolila da ne komentira njene objave, na što joj je Klarić odgovorio da ga slobodno blokira. Nakon toga, Orešković je odlučila uzvratiti komentarom s linkom na medijsku objavu o navodnim Klarićevim grijesima to jest onu o neposluhu suludim mjerama otvaranjem teretane u njegovom vlasništvu.
Ups. Još jedan Dalijin autogol.
U vremenima koja slijede i koja će biti sve zahtjevnija jenjavati će i utjecaj tragikomičnih likova poput Dalije Orešković.
Umjesto reakcija poput ljutnje ili iritacije zbog nepravednosti stavova za koje se zalaže sve više će izazivati susramlje kod onih do kojih će njene poruke stizati…
Nadbiskup Uzinić opet popularizirao pokret molitelja na trgovima
U susret dramatičnim vremenima: Kako je molitva mijenjala tijek povijesti
