Izvanzemaljci, NLO-i i zlodusi
Razmišljati kršćanski o čudnim stvarima
Nedavno je potpredsjednik SAD-a James David Vance priznao da je „opsjednut“ neidentificiranim letećim objektima (NLO) i izvanzemaljskim posjetiteljima. Zatim je rekao da bi ono što se često prepoznaje kao izvanzemaljci mogli biti prerušeni zlodusi (demoni). Kako je Vance rekao: „Mislim da je jedna od najvećih vražjih prijevara uvjeriti ljude da đavao nikada nije postojao.“
Potpredsjednik Vance nalazi se u sve većem društvu onih koji su, uključujući mnoge kršćane, očarani izvanzemaljcima. A osobito za kršćane, ispravno razmišljanje o izvanzemaljcima počinje s time da pravilno shvatimo naš svjetonazor u pogledu postojanja naravnoga i nadnaravnoga.
Zapravo, porast nejasnih duhovnosti koje nisu čvrsto ukorijenjene u kršćanskoj nauci potaknuo je mnoga moderna vjerovanja o izvanzemaljcima. Prije nekoliko desetljeća, Clive Staples Lewis s pravom je izjavio zašto često više volimo nejasnu duhovnost nego susret s pravim Bogom; „‘Neosobni Bog’ – dobro. Subjektivni Bog ljepote, istine i dobrote, unutar naših vlastitih glava – još bolje. Bezoblična životna sila koja juri kroz nas, golema moć koju možemo iskoristiti – najbolje od svega. Ali sȃm Bog, živ, koji vuče drugi kraj konopa, približavajući se možda beskonačnom brzinom – to je sasvim druga stvar.“
Okultizam i susreti s izvanzemaljcima
Nedavno je CBN News napravio dokumentarac koji je istraživao izvanzemaljce u smislu nadnaravnoga. Poznati astrofizičar dr. Hugh Ross u intervjuu tvrdi kako su najjači dokazi za zloduhe navodni susreti s neidentificiranim letećim objektima te da, statistički, postoji visoka korelacija između onih koji tvrde da su imali susrete s neidentificiranim letećim objektima i onih koji su se bavili okultizmom ili koji su imali bližu rodbinu povezanu s okultizmom. Stoga ne čudi da su učenjaci kao Diana Pasulka prepoznali ono što neki nazivaju „ufologijom“ kao vrstu religije, popunjavajući prazninu za koju kršćani znaju da je može ispuniti samo Bog.
Isto tako nije slučajnost da se rastući interes za izvanzemaljce i neidentificirane leteće objekte događa istodobno s rastućom zabrinutošću zbog umjetne umnosti. Uostalom, neki tvrde da transdimenzionalne, ne-ljudske umnosti mogu rabiti tehniku da bi komunicirali s ljudima. Između umjetne umnosti i izvanzemaljskoga života, razgovori o đavolskom djelovanju uobičajeniji su nego što su bili prije samo 100 godina.
U nekoliko svojih knjiga Rodney Stark (1934.–2022.) primijetio je da su prvi kršćani osuđivali strah od nadnaravnih bića. Radije su vjerovali da je Sotonin poraz od Krista bio konačan i da je uskrsnuće uzdignulo Krista iznad svih drugih sila u cijelom svemiru. To je, naravno, ono što Sveto Pismo proglašava, što ga čini važnom polazišnom točkom za kršćane koji razmišljaju o stvarima poput neidentificiranih letećih objekata, izvanzemaljaca i demona umjetne umnosti. Ukratko, kršćani trebaju biti ljudi nade.
Svjetovni humanizam i dronovi
Još jedan čimbenik u razumijevanju suvremene očaranosti izvanzemaljcima jest što je naturalistički svjetonazor, čak i svjetovni humanizam. U njemu se čovjek smatra mjerom svih stvari, doveo svijet do ironične točke obezvrjeđivanja čovječanstva. Moraju postojati druga bića u svemiru ili smo inače mi najbolje što postoji? To, barem donekle, potiče neprestanu potragu za drugim oblicima života.
Iako dosta toga ne znamo o izvanzemaljcima, neidentificiranim letećim objektima i nepoznatom životu „tamo vani“, velik dio neobjašnjivih pojava mogao bi se objasniti drugim, jednostavnim sredstvima: dronovima, meteorološkim balonima i djelovanjem vlasti.
Što znamo iz Svetoga Pisma
A ne smijemo isključiti posve demonska djelovanja jasno opisana u Svetom Pismu. Tako u Poslanici Efežanima 6, 12 piše: „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“
Sveto Pismo jasno kaže da postoji Bog. Da su ljudi stvoreni na Njegovu sliku i da su zlodusi (koji postoje) ljubomorni na to.
Poslanica Efežanima također uči da se ne borimo samo protiv krvi i mesa, nego i protiv duhovnih sila zla i njihove upotrebe kozmičkih moći. Sveto Pismo isto tako jasno daje do znanja da je Krist svojim djelom na križu razoružao sve takve vlasti, posramio ih i pobijedio: „Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi“ (Kološanima 2, 15).
U knjizi Not the Way It’s Supposed to Be: a Breviary of Sin („Ne onako kako je trebalo biti: Časoslov grijeha“) filozof Neal Plantinga objasnio je kako kršćani moraju govoriti o zlu kao da je pravi zlotvor, neprijatelj, jer ono to jest. I mi bismo, rekao je, trebali govoriti o zlu kao da je poraženi neprijatelj, jer je Krist uskrsnuo. Stoga bismo trebali gledati čak i neobjašnjivo s tom sigurnošću; da je Krist, koji je uskrsnuo – Gospodin, koji vječni pobjednik nad svime što je vidljivo i nevidljivo.
John Stonestreet i Andrew Carico
Jordan Kuničić, Eventualni stanovnici drugih planeta (s teološke perspektive), Bogoslovska smotra, 39/1969., br. 4, str. 375–380.
