HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – SPASITELJA SVEGA SVIJETA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga radnog tjedna i novoga dana. Prvi je dan mjeseca lipnja, koji uvelike stoji u znaku Presvetoga Srca Isusova i Bezgrješnoga Srca Marijina. Njima se tako rado utječemo, litanije molimo, a isto tako i posvete obavljamo.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro; ovdje je ugodno i svježe. Iako kiše jučer nije bilo, svjedočili smo dolasku tisuća hodočasnika. Napose su od četvrtka bile uočljive osobe s posebnim potrebama, uglavnom mlađe dobi.
Kad čovjek vidi koliko ima nevolje i bolesti te kad promatra osobe koje se o njima požrtvovno skrbe, možemo samo zahvaljivati Gospodinu što imamo sve udove, što smo relativno zdravi te što možemo uživati u stvorenju i blizini Božjoj. Predočimo sebi kako je to živjeti s autističnom osobom ili s invalidom koji se rodio prerano, u 25. ili 30. tjednu trudnoće.
Razmislimo kako je živjeti s osobama koje imaju Downov sindrom. Sjetimo ih se u svojim molitvama, molimo za njih i za sve one koji se o njima svakodnevno brinu. Upravo u tim susretima s krhkošću otkrivamo pravu vrijednost postojanja koja nadilazi puku funkcionalnost. Svaki je život dar, a svaka patnja prilika za očitovanje Božje blizine kroz ljudsku solidarnost i ljubav.
Neka nam ovaj mjesec, posvećen Srcu Isusovu, otvori oči za potrebe bližnjih koji nose teške križeve, kako bismo im bili podrška i utjeha na njihovu putu.
Presveto Trojstvo kao odnos ljubavi, a ne matematički problem
Jučer smo slavili svetkovinu Presvetoga Trojstva. Bog je trojstven, Bog je odnos, i to prvenstveno odnos u ljubavi. Bog nije matematički problem kakvim ga mi na Zapadu često shvaćamo, pokušavajući svojim ograničenim umom i razumom dokučiti beskonačnoga Boga.
Već sam spomenuo poznatu misao svetoga Augustina: Si comprehendis, non est Deus – ako razumiješ, nije Bog. U društvu i kulturi koja racionalizam cijeni više od većine drugih vrijednosti, vjerovanje u Boga nikada nije bilo lako. Međutim, vjerovanje u kršćanski nauk o Svetom Trojstvu oduvijek je bilo posebno izazovno.
Ova svetkovina u liturgijskoj godini Crkve omogućuje nam da se podsjetimo na važnost drugačijeg pristupa stvarnosti. Ona nas poziva da razgovaramo s ljudima među kojima živimo na nov način, pokušavajući vidjeti mogu li se odmaknuti od stiska isključivo racionalnog razmišljanja.
Cilj je omogućiti pristup potrebama srca, koje su u suvremenom svijetu rijetko istinski zadovoljene. Kad god govorite o Presvetom Trojstvu, podsjetite se da logika “tri u jedan” u matematičkom smislu ne funkcionira.
Ljudima je vrlo teško izaći izvan refleksa takvog razmišljanja jer je broj lakše shvatiti nego duboki odnos u ljubavi. A upravo je to bitno kada razmišljamo o Trojstvu.
Trojstvo je savršen odnos ljubavi koji nadilazi svaku ljudsku računicu. Ono nas poziva da Boga ne promatramo kao daleku jednadžbu, već kao živu zajednicu osoba u koju smo i sami pozvani ući po milosti i vjeri.
Objava Trojedinoga Boga kroz Isusov život i poslanje
Središnji misterij kršćanske vjere i života jest misterij Presvetog Trojstva. Kršćani se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve. Cijeli Isusov život zapravo je objava jednoga i trojedinoga Boga.
Pri Navještenju i rođenju, tijekom događaja ponovnog susreta dvanaestogodišnjaka u Hramu, te pri smrti i uskrsnuću, Isus se objavljuje kao Sin Božji u smislu sinovstva koje je potpuno novo za Izrael.
Na početku Isusova javnog djelovanja, Otac također svjedoči svijetu pri krštenju na Jordanu da je Krist ljubljeni Sin, dok Duh silazi na njega u obliku goluba. Ova prva eksplicitna objava Trojstva odgovara objavi pri Preobraženju, koja već jasno upućuje na pashalni misterij.
Kad se Isus konačno oprostio od svojih učenika, poslao ih je s poslanjem da krste u ime triju božanskih osoba, kako bi cijelom svijetu priopćili vječni život Oca, Sina i Duha Svetoga.
U Starom zavjetu Bog je otkrio svoju jedinstvenost i ljubav prema izabranom narodu, gdje je Jahve bio poput oca. Ali nakon što je govorio na mnogo načina po prorocima, konačno je progovorio po svome Sinu, otkrivajući tako da nije samo poput oca, nego da on uistinu jest Otac.
Isus mu se u molitvi obraća aramejskom riječju Abba – Tata, koristeći izraz kojim su izraelska djeca oslovljavala svoga zemaljskog oca.
On uvijek jasno razlikuje svoje jedinstveno sinovstvo od sinovstva svojih učenika, što je bio toliki izazov da pravi razlog njegova raspeća leži upravo u toj tvrdnji.
Obiteljski arhetip i dostojanstvo svakog ljudskog bića
U Kristu se Bog otvara i daje nam svoje najdublje biće, koje bi čovječanstvu bilo potpuno nedostupno vlastitom snagom. To otkrivenje je vrhunski čin ljubavi, jer osobni Bog Staroga zavjeta slobodno otvara svoje srce, a Jedinorođeni od Oca približava nam se da postane jedno s nama i vrati nas Ocu.
Filozofija ne bi mogla ni početi shvaćati svu dubinu te tajne, jer se ona može spoznati isključivo vjerom u ljubavi. To znači da je krajnje značenje stvarnosti – ono za čime svaki čovjek čezne i što su tražili filozofi i religije svih vremena – misterij Oca, koji od vječnosti rađa Sina u ljubavi koja je Duh Sveti.
Dakle, u Trojstvu nalazimo arhetip ljudske obitelji: otac, majka i dijete, dok je unutarnji život Trojstva sama čežnja svake ljudske ljubavi. Bog želi da svi ljudi čine jednu veliku obitelj, odnosno da budu jedno s njim kao njegova djeca u Sinu.
Svako ljudsko biće stvoreno je na sliku i priliku Trojstva i određeno je živjeti u zajedništvu s drugim ljudima i, prije svega, s nebeskim Ocem. Ovdje leži najdublji temelj vrijednosti svakog pojedinog ljudskog života, bez obzira na njegove trenutne sposobnosti ili potencijal.
Stoga u Božjim očima nema nevrijednog života, pa makar osoba provela cijeli svoj zemaljski vijek kao invalid. Svaki je čovjek pozvan na sudjelovanje u božanskom životu, a naša je zadaća prepoznati to dostojanstvo u svakom bratu i sestri, osobito u onima koji su najslabiji i najpotrebitiji naše pažnje.
Sveti Justin: Filozof koji je pronašao istinu u Kristu
Crkva se danas, na prvi dan lipnja, spominje svetoga Justina, mučenika i filozofa. Rodio se u Nablusu od poganskih roditelja, a mladost je proveo proučavajući književnost. Kad je odrastao, toliko ga je obuzela ljubav prema filozofiji i želja za istinom da je ispitivao učenja svih tadašnjih pravaca. Proučavao je pet filozofskih smjerova, ali ga nijedan nije mogao zadovoljiti jer je u njima pronašao samo prijevarnu mudrost.
Primio je nebesko svjetlo od jednog starca koji mu je savjetovao da se okrene prorocima i svetim spisima. Od tada je Justin dušu ispunio božanskom vatrom, stekavši izvrsno znanje o Isusu Kristu. Nastanio se u Rimu gdje je osnovao školu i postao najznamenitiji pisac drugoga stoljeća.
Napisao je dvije Apologije kršćanske vjere upućene rimskim carevima, u kojima navodi i prvi zabilježeni oblik slavljenja Euharistije. Doveden pred rimskog prefekta Rustika, neustrašivo je ispovjedio vjeru u jednoga Boga Stvoritelja i Gospodina Isusa Krista.
Prefekt ga je prisiljavao da žrtvuje bogovima ili pretrpi bičevanje, na što je Justin odgovorio da je oduvijek želio patiti za Krista kako bi primio nebesku nagradu.
Osuđen je na smrt, pretrpio je bičevanje i prolio svoju krv za Krista, čime je okrunjen mučeništvom oko 165. godine. Njegov primjer nas nadahnjuje da smjelo svjedočimo za Isusa u vremenu koje često mrzi sveto.
Justin nam pokazuje da prava filozofija vodi do Krista te da se istina brani ne samo riječima, već i vlastitim životom. Neka nas njegov zagovor prati kako bismo ostali vjerni ispravnom nauku koji pobožno čuvamo kao najveće blago naše vjere.
Više od istog autora:
Tajna Presvetoga Trojstva: Bog koji je neshvatljiva Ljubav
Svjetionici vjere: Od Pavla VI. do Ivane Orleanske
Snaga križa i proročki glas pape Pavla VI.
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;
