Ovih dana Crkvu u Hrvata potresa dosada nezapamćeni skandal. Tadašnji tajnik požeškoga biskupa, sada požeški kanonik i još uvijek nesuspendirani župnik i svećenik, dužnosnik Hrvatske biskupske konferencije, predsjednik Nacionalnoga ureda za katoličke škole, predsjednik Povjerenstva za izradu plana i programa katoličkih škola i član Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje, uzročnik je tog skandala, osumnjičen za kleričku pederastiju i sodomstvo od 2002. do 2012.
Kako je objavio dnevnik.hr, žrtva homoseksualnoga podvođenja, maloljetni pa kasnije punoljetni muškarac, od trauma se propio pa počeo drogirati, a počinitelj mu je u zamjenu za podavanje financirao opijate.
Skandal trese cijelu Crkvu u Hrvatskoj, jer su nereagiranjem i zataškavanjem od 2012. do 2026. u njega izravno uključeni Požeška biskupija i Hrvatska biskupska konferencija, koji do danas još uvijek nisu reagirali kako treba odnosno izdali su samo štura priopćenja..
Iz Požeške biskupije poručili su da je biskup Ivo Martinović, čim je saznao za navode, postupio prema važećim crkvenim i građanskim propisima te obavijestio nadležna državna tijela i Nacionalni ured HBK-a za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba. Dodali su da zbog postupanja nadležnih tijela ne mogu davati dodatne informacije ni komentirati pojedinosti slučaja
Iz HBK su potvrdili da je Požeška biskupija ove godine obavijestila Nacionalni ured HBK-a o spomenutom slučaju, a taj je ured potom obavijestio nadležna državna tijela. I HBK navodi da, budući da su postupci još u tijeku, ne mogu davati dodatne informacije niti komentirati detalje predmeta.
Vidljivo je da je vodstvo Crkve u Hrvata ustvari paralizirano od straha. Osnovno pravilo kriznog PR-a je: reagirati brzo, govoriti istinu i držati se jedne jasne poruke. U kriznim situacijama ključno je da organizacija ne skriva informacije, ne nagađa i ne daje proturječne izjave.
Zbog prirode ove krize još je važnije pokazati suosjećanje sa žrtvom koja je u vrijeme početka zlostavljanja bila maloljetna, no to je u potpunosti izostalo.
Sablažnjavanje malenih ili upropaštavanje nedužnih jedan je od najtežih grijeha koje Isus spominje u Evanđeljima (Matej 18, 6; Marko 9, 24; Luka 17, 2). A sodomističko ponašanje je grijeh, ali i „grozota“ (Levitski zakonik 18, 22), „odvratno djelo“ (Levitski zakonik 20, 13), „sramotno činjenje“ i „zastranjenje“ (Rimljanima 1, 26–27).
Osim potpunog izostanka ljudskosti, u priopćenjima su učinjeni i drugi veliki propusti. Tako iz Požeške biskupije poručuju da su postupili prema važećim crkvenim i građanskim propisima.
Međutim nisu. A nije ni HBK! Naime, kada se primi informacija o mogućem kaznenom djelu seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane klerika, Crkva nalaže hitno i odlučno postupanje kako bi se osigurala zaštita maloljetnika i integritet zajednice.
U skladu s crkvenim normama, ordinarij ima ne samo pravo, već i dužnost od samog početka preliminarne istrage nametnuti mjere opreza kako bi se spriječila daljnja šteta, izbjegla sablazan, zaštitili dokazi te osigurala sigurnost potencijalnih žrtava.
Papa Franjo je u više navrata naglasio da za one koji zlostavljaju maloljetnike nema mjesta u svećeničkoj službi te da se prioritet mora dati zaštiti najranjivijih, a ne izbjegavanju skandala. Stoga, čim se pokrene postupak, klerika se mora udaljiti iz službi koje bi mu omogućile pristup maloljetnicima ili utjecaj na župnu zajednicu, jer je zaštita maloljetnika i ranjivih osoba sastavni dio poslanja Crkve, o tome vrlo konkretno govore sljedeće odredbe:
Mjere opreza (Vademecum, točka 60-65): Vademecum izričito navodi da ordinarij, kako bi zaštitio zajednicu i izbjegao sablazan, može i treba odrediti mjere opreza tijekom istrage. Iako se u pravnom jeziku koristi izraz “može” (potest), u kontekstu zaštite maloljetnika, to se tumači kao obveza.
Zabrana povratka u službu: Vademecum (točka 65) i ranije smjernice (poput onih iz 2011. godine, Acta Apostolicae Sedis, str. 47, točka “i”) jasno nalažu da se mora isključiti povratak klerika u javnu službu ako taj ministerij predstavlja opasnost za maloljetnike ili uzrokuje sablazan u zajednici.
Požeška biskupija postupila je suprotno normama i klerik koji je predmetom istrage i dalje obnaša službu župnika, a o tome su nas obavijestili sami župljani koji su zgroženi činjenicom da se mogući silovatelj dječaka i dalje mota oko djece.
Osim toga, Hrvatska biskupska konferencije nigdje nije istaknula da su osumnjičenom svećeniku službe (predsjednik Nacionalnoga ureda za katoličke škole, predsjednik Povjerenstva za izradu plana i programa katoličkih škola i član Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje ) oduzete. Ako i dalje obnaša službe on je u mogućnosti uništiti dokaze ili djelovati na potencijalne svjedoke koji su povezani s tim službama. Najsablažnjivije od svega jest da su njegove službe povezane s školama, a to znači i s djecom.
S obzirom na prirodu, učestalost i osobito otegotne okolnosti ovog slučaja bit će zanimljivo pratiti i kako će civilne vlasti voditi slučaj protiv ovog mogućeg homoseksualnog silovatelja maloljetnika. Pritvori su puni prijestupnika koji su nekome prijetili. A ovdje je riječ o mnogo težem djelu, barem iz perspektive racionalnog promatrača. Dijalog.hr će i dalje pozorno pratiti kako će se razvijati ova najteža crkvena afera u novijoj hrvatskoj povijesti.
Ivan Pavao II.: U crkvenoj službi nema mjesta za one koji bi štetili mladima
Kao smjernicu djelovanja i legitimnih očekivanja svih vjernika i svećenika koji su duboko uznemireni prikrivanjem ove afere i zadržavanjem pederasta, pedofila i homoseksualnih predatora u aktivnoj crkvenoj službi, objavljujemo govor sv. Ivana Pavla II. na međudikasterijskom sastanku s kardinalima iz Sjedinjenih Američkih Država.
Govor je održan 23. travnja 2002., na blagdan sv. Jurja, viteza i mučenika, točno 24 godine i četiri mjeseca prije izbijanja afere u hrvatskim medijima.
Draga braćo!
1. Prije svega, dopustite mi da vas uvjerim kako iznimno cijenim napore koji ulažete kako biste Svetu Stolicu, i mene osobno, izvješćivali o složenom i teškom stanju koje se pojavilo u vašoj zemlji posljednjih mjeseci. Uvjeren sam da će vaši razgovori ovdje donijeti dosta ploda na dobrobit katoličkoga puka Sjedinjenih Američkih Država.
Došli ste u kuću Petrova nasljednika, čija je zadaća učvršćivati svoju braću biskupe u vjeri i ljubavi te ih ujedinjavati oko Krista u službi Božjega naroda. Vrata ove kuće uvijek su vam otvorena. Tim više kada su vaše zajednice u nevolji.
Kao i vas, i mene duboko pogađa činjenica da su svećenici i redovnici, čiji je poziv pomagati ljudima da žive svetim životom u Božjim očima, sami prouzročili takvu patnju i sablazan mladima.
Zbog velike štete koju su učinili neki svećenici i redovnici, na samu se Crkvu gleda s nepovjerenjem, a mnogi su uvrijeđeni načinom na koji se doživljava da su crkveni predvodnici djelovali u ovom pitanju.
Zloporaba koja je uzrokovala ovu krizu po svim je mjerilima zlo i društvo je s pravom smatra zločinom; to je također užasan grijeh u Božjim očima. Žrtvama i njihovim obiteljima, gdje god se nalazili, izražavam svoju duboku solidarnost i zabrinutost.
2. Istina je da je općenito nepoznavanje naravi problema, a ponekad i savjeti kliničkih stručnjaka, navelo biskupe da donose odluke koje su se naknadnim događajima pokazale pogrješnima. Vi sada radite na uspostavljanju pouzdanijih mjerila kako biste osigurali da se takve pogrješke ne ponove.
Istodobno, čak i dok prepoznajemo koliko su ta mjerila nužna, ne možemo zaboraviti snagu kršćanskoga obraćenja, te korjenite odluke da se okrenemo od grijeha i vratimo Bogu, koja dopire do dubine ljudske duše i može izazvati izvanredne promjene.
Ne smijemo zaboraviti ni golemo duhovno, ljudsko i društveno dobro koje je činila i još uvijek čini velika većina svećenika i redovnika u Sjedinjenim Američkim Državama. Katolička Crkva u vašoj zemlji oduvijek je s velikom snagom i velikodušnošću promicala ljudske i kršćanske vrjednote, na način koji je pomogao učvršćivati sve što je plemenito u američkom narodu.
Veliko umjetničko djelo može biti okaljano, ali njegova ljepota ostaje; i to je istina koju će prepoznati svaki umno pošten kritičar. Katoličkim zajednicama u Sjedinjenim Američkim Državama, njihovim pastirima i članovima, redovnicima i redovnicama, nastavnicima na katoličkim sveučilištima i školama, američkim vjerovjesnicima u svim dijelovima svijeta, ide iskrena zahvalnost cijele Katoličke Crkve i osobna zahvalnost Rimskoga biskupa.
3. Zlostavljanje mladih ozbiljan je simptom krize koja pogađa ne samo Crkvu, nego i društvo u cjelini.
To je duboko ukorijenjena kriza spolne ćudorednosti, pa čak i ljudskih odnosa, a njezine glavne su žrtve obitelj i mladi.
Rješavajući problem zlostavljanja s jasnoćom i odlučnošću, Crkva će pomoći društvu da razumije i suoči se s krizom u svom središtu.
Katoličkim vjernicima, kao i široj zajednici, mora biti apsolutno jasno da su biskupi i poglavari, prije svega, zabrinuti za duhovno dobro duša.
Ljudi trebaju znati da u svećeništvu i redovništvu nema mjesta za one koji bi štetili mladima.
Moraju znati da su biskupi i svećenici potpuno predani punini katoličke istine o pitanjima spolnoga morala, istine koja je jednako bitna za obnovu svećeništva i biskupstva, kao i za obnovu braka i obiteljskoga života.
4. Moramo biti uvjereni kako će ovo vrijeme kušnje donijeti pročišćenje cijele katoličke zajednice, pročišćenje koje je prijeko potrebno ako Crkva želi učinkovitije propovijedati Evanđelje Isusa Krista u svoj njegovoj oslobađajućoj snazi. Sada morate osigurati da tamo gdje se grijeh umnožio, milost nadmoćno izobiluje (usp. Rimljanima 5, 20). Toliko boli, toliko tuge mora dovesti do svetijega svećeništva, svetijega biskupstva i svetije Crkve.
Samo je Bog izvor svetosti i Njemu se prije svega moramo obratiti za oproštenje, za iscjeljenje i za milost da se suočimo s ovim izazovom s beskompromisnom hrabrošću i skladom svrhe. Poput Dobroga Pastira, pastiri moraju ići među svoje svećenike i narod kao ljudi koji ulijevaju duboko povjerenje i vode ih do mirnih voda (usp. Psalam 23, 2).
Molim Gospodina da biskupima Sjedinjenih Američkih Država dâ snagu kako bi svoj odgovor na sadašnju krizu izgradili na čvrstim temeljima vjere i na istinskoj pastirskoj ljubavi prema žrtvama, kao i prema svećenicima i cijeloj katoličkoj zajednici u vašoj zemlji.
I molim katolike da ostanu blizu svojim svećenicima i biskupima te da ih podrže svojim molitvama u ovom teškom trenutku.
Mir Uskrsloga Krista bio s vama!
Ivan Pavao II.
Više korisnih tekstova o ovoj temi:
Benedikt XVI., Crkva i sablazan spolnih zlostavljanja i e-knjiga besplatno dostupna ovdje
Gerhard Müller, O krizi zlostavljanja i njezinoj povezanosti s homoseksualnošću svećenika
Snježana Majdandžić-Gladić, Pozitivna strana otkrivanja zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi
Snježana Majdandžić-Gladić, Današnji svećenici u tjesnacu između “lavanda-mafije” i lažnih optužbi za zlostavljanje
Petar Marija Radelj, Nagrđuje li se put istine neučinkovitom istragom
Goran Žen Lebović Casalonga, Kultura šutnje stvara nove žrtve
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
