HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI JE USKRSNUO PRVOGA DANA U TJEDNU. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, toplo i svježe, još se ne naziru kišni dani, vele da će se ovakvo vrijeme nastaviti i početkom rujna. Sve je u Gospodinovim rukama, a nama je moliti za blagoslovljenu kišu koja natapa zemlju te daje da jesenski plodovi sazriju, napose u vinogradima i maslinicima.
A na nama je posvetiti ovaj dan Gospodinu hodeći na svetu Misu, na susret s Gospodinom koji nam govori po svojoj riječi i koji nam daje sebe kao hranu – kruh života. Izmolimo svoje molitve – Pozdrav Anđeoski, Vjerovanje, molitve odreknuća, otklinjanja i prizivanja blagoslova na sebe i sve svoje. Pa Pozdrav Anđeoski nešto je kao imitacija Službe časova koji se mole u samostanima i opatijama.
Podsjetnik da je Marija pristala na Anđelovu ponudu, da je izrekla svoj neopozivi DA nakon što je duboko u sebi razmišljala kakav bi to pozdrav bio (Luka u svome Evanđelju rabi izričaj kako je ‘vodila dijalog sa samom sobom’), da bi joj Anđeo rekao kako ne treba da se plaši jer će postati Majkom Božjom. I potom njezin dijalog s Anđelom te na kraju pristanak – Riječ je tijelom postala.
Bog postaje čovjekom u krilu obične djevojke, negdje u zabitnom kraju Galileje, i tu započinje nova era – nova povijest čovječanstva s Isusom Kristom. Imajmo to na umu kad molimo Anđeo Gospodnji. Triput dnevno kao što se i u redovničkim zajednicama zajednice okupljaju triput na molitvu. “Neka mi bude po tvojoj riječi” – završne su misli Marijine.
Isus pita učenike kod Cezareje Filipove
U današnjem evanđeoskom čitanju imamo Isusa zajedno s apostolima na sjeveru, kod Cezareje Filipove. Znakovito. Cezareja podsjeća na rimskoga Cezara, na rimsku vlast koja dominira ondašnjim poznatim svijetom, a Filip bijaše upravitelj umjesto Rimljana.
Dvije svjetovne vlasti, a tu je u blizini i Panov hram – a Pan bijaše pogansko božanstvo šuma (pan-panika koja nas hvata kad se nađemo sami u dubokoj šumi), a negdje bijaše i provalija u blizini, duboka, koja je podsjećala na podzemni svijet u kome obitavaju mrtvi.
I u takvo okružju pita Isus učenike, što govori svijet, tko je on? Odgovori su krajnje različiti, ali svakako on nije običan čovjek. Prorok itd. Pita njih: A vi, što vi velite, tko sam ja? Petar odgovara uime svih – TI SI KRIST, SIN BOGA ŽIVOGA. Na to mu Isus odgovara kako to nije njegova pamet ni misao, nego mu je to objavio Otac nebeski.
Foto: The National Trust
I obećava mu prvenstvo u apostolskom zboru, makar će mu do koju minutu odvratiti kako je ‘sotona’, kako njegove misli nisu Božje misli. Isus je imao tešku zadaću odgojiti apostole koji su inače bili neuki, kao da ih je pokupio ‘s ulice’ – jer nisu išli u škole. I na njima temelji svoju Crkvu koju ni vrata paklena ne mogu nadvladati. Kao da se referira na tu provaliju u blizini.
Petrovo priznanje i primjer svetoga Jeronima
To je trajni upitnik svakomu od nas – što je i tko je za mene/tebe Isus Krist? Odgovor moramo dati osobno. Ne mogu ja svoj odgovor delegirati drugomu. Na krštenju smo primili jasni znak pripadnosti i to moramo svojim životom ovjeroviti, dokazati. Komu pripadam? Jesam li Kristov?
Sjetimo se svetoga Jeronima. Bio na školovanju u Rimu, ondje izučavao rimske klasike, pjesnike, filozofe, govornike, vježbao se u njihovim vještinama. A tek je bio kršten. U snu ili polusnu – gleda kako se nalazi pred Gospodinovim sudom. Gospodina ga pita: Tko si ti i čiji si ti, Jeronime?
On odgovara – kršćanin i Kristov. Sudac mu odgovara: Ne, ti nisi Kristov, ti si Ciceronov. Jeronim ponovno odgovara kako je on dušom i srcem Kristov. Glas mu opet prigovara: Ti si Ciceronov, ti si još uvijek u starom Rimu… I to ga je potreslo, totalno je zaokrenuo svoj život i vremenom se dao ne prevođenje Svetoga pisma.
Jasno, njemu je školovanje pomoglo da se izvježba u savršenom latinskom jeziku, ali na kraju to ne igra ulogu: Bitna je pripadnost. Komu ja pripadam? Tko su moji pritajeni bogovi i božanstva? Jesam li do kraja Gospodinov? Ako sam Njegov, onda se sve oko mene i u meni stavlja na svoje pravo mjesto. Stoga – dajmo odgovor sebi da ne bude prekasno kad dođe ‘smrtna vura’. Gospodin nam daje u ruke ključ života i smrti…
Papa u San Marinu i Riminiju na skupu Zajedništvo i sloboda
Papa je jučer bio u posjetu San Marinu i Riminiju gdje je nazočio velikome skupu zajednice Communione e Liberazione – Zajedništvo i sloboda. Bilo je nazočno upravo kao i ovdje za Mladifest – oko 60 tisuća mladih. Ali to je samo jedan dan, dok je ovdje punih pet-šest dana.
Ovdje možemo donijeti u sažetku neke misli koje je Papa izgovorio kao poticaj: „U ovom trenutku povijesti dublje razumijemo proročanstvo koje je prije gotovo pola stoljeća bilo upisano u naziv ovih dana: ‘Susret za prijateljstvo među narodima’“, rekao je u svom govoru na pozornici Velikog auditorija. Citirao je Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franju kako bi potvrdio da „danas mir čuvaju i šire ljudi koji se vole sastajati i ne boje se angažirati“ te kako bi podsjetio da „nasljedovanje Isusa Krista nakon tragedija i novih početaka dvadesetog stoljeća zahtijeva jasnu svijest: zlo se ne može suzbijati zlom“.
Papin poziv na realizam milosrđa i bratstvo
Stoga upozorenje: „Lažnom realizmu koji ponovno jača umove, riječi i nacije, katolička kultura mora suprotstaviti realizam milosrđa, za koji neprijatelji ne mogu postojati i svatko, čak i protivnici, je brat i sestra koju treba pogledati u oči i susresti se u istini.
Grijeh postoji, naravno, ali jača je otkupiteljska Kristova ljubav, koja nas obvezuje da očistimo svoje misli, interese, navike, poznanstva, projekte, ulaganja – svaki vidik života – od svega što je kultura moći zagadila. Ono što Lav XIV. traži jest „njegovati društveno prijateljstvo, koje predstavlja javno, dinamično i konkretno lice bratstva. Prepoznajući sebe kao djecu Božju, dolazimo u kontakt s onim što izvorno ujedinjuje ljudska bića, izvan svake raznolikosti, odvojenosti ili sukoba.
Prije granica, definicija i institucija, uvijek postoje ljudi.“ Ta je svijest u srži kršćanstva. I on ukazuje na konkretne zadatke: „Oslobodimo suživot od sumnje, kulturu od arogancije, obrazovanje od ideologije, rad od idolopoklonstva profita, tehnologiju i financije od smrti.“ Ponovno: „Razotkrijmo nepravedne odnose moći, u korijenu siromaštva i nejednakosti, rata i ekoloških katastrofa. Razoružajmo tehnološki razvoj kada postane sveprisutan i destruktivan.
Trebamo hrabre pionire“ koji se „stavljaju u službu autentičnog obraćenja naroda.“ Dva puta su nespojiva, jer jedan iskorištava podjele, otuđenje i očaj, drugi služi Kraljevstvu Božjem i njegovoj pravdi.“ Posebnu misao upućuje mladima „To što ste kršćani danas je iznenađenje mnogima“, primjećuje. I potiče: „Vi ste znak da je budućnost obećanje, a ne prijetnja. Uključite se.
Otvorite se istinskom katoličanstvu, proširujući svoje veze izvan svake preuske pripadnosti. Oduprite se svemu što bi vas udaljilo od braće i sestara različitih kultura, osjećaja i podrijetla, posebno najsiromašnijih. Umjesto toga, izađite i susrećite se sa svima.“ I improvizirano dodaje: „Svijet treba nas, vaš entuzijazam, vašu ljubav, vašu vjernost.“ Slijedimo glas Petra naših dana.
Sjećanje na hrvatske žrtve i molitva za pokoj
Jučer je bio također znakovit dan za hrvatske žrtve – pokop 500 smrtnih ostataka žrtava partizanskih i komunističkih zločina nakon 45. u Maclju. Dolje imate propovijed vojnog ordinarija mons. Jure Bogdana. A na Groblju mira – na visoravni u blizini Širokoga Brijega – mons. Dražen Kutleša predvodio je svetu misu za sve žrtve ratova. I njegovu homiliju možete dolje pročitati.
Vrijedi u trenutcima odmora pročitati ta dva vrijedna svjedočanstva o žrtvama koje su bez suda i presude ubijene i pobacane u razne jame, rovove, tenkovske i sl. Molimo i mi za nevine žrtve koje su dovoljno oplakane u svojim obiteljima, koje za njihove grobove ne znaju, ali se nadaju susretu u vječnosti – gdje Gospodin svaku suzu otire, gdje više nema ni jauka ni boli. I molimo da društvo konačno zna vrjednovati te žrtve koje su dale živote za Domovinu, jer je i za vrijeme rata postojala vojna obveza kojoj su se morali svi zdravi odazivati. Neka im je pokoj vječni!
Zašto je Blagdan Marije Kraljice postavljen točno osam dana nakon Uznesenja?
Prvi kanonizirani papa nakon tri stoljeća – i sam je predvidio svoju smrt riječima iz oporuke
