HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – PRISUTNA U SVETOJ EUHARISTIJI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Četvrtak je, dan posvećen Gospodinu koji je ostao među nama ponovno utjelovljen – u prilikama kruha i vina, na oltaru, u Presvetoj Euharistiji, odnosno u otajstvu svete Mise. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, ovdje u Slanom svježe, danju toplo, ugodno za plivanje.
Zahvalimo Gospodinu za svoju Domovinu koju mnogi ovih dana napadaju, mnogi je svjesno pale, jer nije slučajnost da se ovo događa nakon 5. kolovoza, nakon Domovinske zahvalnosti i Oluje.
Ima ih koji dobro žive od Hrvatske i u Hrvatskoj, a u duši je mrze i htjeli bi ponovno nekakvu zacrtanu granicu na Zapadu da se Hrvatska vidi samo s tornja zagrebačke katedrale. Prošla su ta mitološka vremena, mi kročimo s Božjom pomoći naprijed.
Grijeh naroda i posljedice odbacivanja Boga
Ali mnogo je toga zbog čega navlačimo na sebe gnjev Božji. Sjetimo se Staroga zavjeta, sjetimo se Božjih prijetnji vlastitom narodu zbog njegovih otpada, klanjanja raznim božanstvima zbog čega su bili stalno na udaru kritika proroka koje je Gospodin slao svomu narodu.
Čitali smo i Izaiju, a njega čitamo sada u Službi čitanja, čitali smo Jeremiju, sad čitamo pod svetim misama proroka Ezekiela. Teške su to riječi kojima Gospodin prijeti svomu narodu.
Zar mislimo da ćemo mi – pa i cijeli Zapad – proći bolje od njih, kad svakim danom sve više imamo otpada – sve više bezboštva, sve više psovke – napose u našemu narodu, a ona je izravni udar na samo Božje dostojanstvo, zatim toliko pobačaja, pilula, masovno se dijele ‘pilule dan poslije’ da bi se ono – ako je slučajno oplođeno – izbacilo iz tijela, iz mjesta i vrela života.
Majka je svaka vrelo i studenac života, tu se život rađa, i ako se unište majke, uništit će se cijeli narod. Kad padnu majke, pada narod! To je tako očito. Pa već sam pisao da je Rim pao zbog nerađanja djece, kad su rimske matrone nabavljale kao kućne ljubimce male majmune iz Afrike i s njima se slikale na mozaicima.
Poziv na obraćenje i sveti Bernard iz Clairvauxa
Stoga moramo obnoviti Hrvatsku a i Bosnu i Hercegovinu – ne toliko materijalno, koliko duhovno. Ponekad mi se čini da živimo iznad svojih mogućnosti. I ne mogu shvatiti da izbjegavamo svetu Misu nedjeljom, kad gotovo svatko ima vozilo, a ima dovoljno i crkava u blizini.
A to je samo znak da smo postali lijeni za Gospodina. A on nas želi da gorimo, da budemo zapaljeno, upravo kao današnji svetac sveti Bernard iz Clairvauxa, koji je u prvoj polovici dvanaestoga stoljeća bio najpoznatija osoba u cijeloj Europi, a obični redovnik-cistericit.
Za njega se kaže da je posljednji veliki crkveni otac jer je ponovno otkrio u svoje doba otačku tradiciju prvih stoljeća, a sam je bio tako plodan pisac i propovjednik, da i danas svijetli na katoličkom nebu kao sjajna zvijezda.
Papa je Benedikt u svojoj katehezi o ovome svetcu objasnio da Bernard ponovno obnavlja i donosi teologiju i vjeru starih crkvenih otaca u srednji vijek. Bernard je učitelj ljubavi: Bernardov nauk, a prozvan je doktor mellifluus (“medonosni učitelj”), temelji se na tvrdnji da je pravi način spoznaje Boga – ljubiti ga.
Bernard – učitelj ljubavi i ravnoteže molitve i djelovanja
Kristocentričnost: Bernardova – za Bernarda nema istinskog znanja o Bogu koje nije prožeto osobnom, dubokom ljubavlju prema Isusu Kristu. Bio je marijanski svetac – tako divno je govorio o Mariji. Imate dolje preslik jedne njegove homilije o Mariji. Vrijedi!
U Bernarda imamo ravnotežu molitve i akcije: Sveti Bernard je bio i čovjek duboke kontemplacije (molitve u samoći) i silne akcije (rješavanja crkvenih sporova i vođenja cistercitskog reda) u cijeloj Europi. Osnovao je više od šezdeset svojih opatija! Sveti Bernard bio je jedan od najaktivnijih ljudi svog vremena, imao je tajnu uspjeha. Uvijek je ostajao ukorijenjen u molitvi.
Sveti Bernard živio je u Francuskoj od 1090. do 1153. Bio je široko prepoznat kao najučeniji čovjek u Europi, dajući savjete papama i kraljevima od svoje 30. godine. Njegov ugled mudrosti i svetosti također je bio neusporediv.
Bernardov utjecaj na Crkvu i drugi križarski rat
Bernard je imao snažan utjecaj na monaške reforme, sudjelovao je na crkvenim saborima i prekoravao je mnoge visokorangirane biskupe zbog njihova svjetovnog načina života. Bernard je također često bio pozivan da raspravlja s hereticima i miri političke i crkvene protivnike.
Bio je ključan u rješavanju raskola između sljedbenika Inocenta II. i protupape Anakleta II. Svetog Bernarda je njegov učenik i prijatelj papa Eugen III. ovlastio da propovijeda o drugom križarskom ratu. Svugdje gdje je išao diljem Europe u toj misiji, čuda su slijedila za njim, povećavajući žar onih koji su se obvezali boriti da bi oslobodili sveta mjesta.
U konačnici ponašanje kršćanskih vođa i vojnika osudilo je križarski rat na propast, za što je Bernard često bio nepravedno okrivljen. Sam Bernard vjerovao je da je pothvat bio u biti pozitivan, ali da su grijesi sudionika doveli do njihova poraza. Tako je tumačio Papi. A vidimo i kod nas kako grijeh ima svoje strahovite posljedice. Već sam pisao da je grijeh ‘vožnja kroz crveno’. I sve se na kraju osveti.
Bernardova djela i njegov zaziv Mariji
Unatoč tome što je bio najaktivniji i najnapredniji čovjek svog vremena, Bernard je žudio za povlačenjem iz svijeta i ostankom u vlastitom samostanu u Clairvauxu. Vraćao se onamo u svakoj prilici, posvećujući se molitvi, propovijedanju i pisanju.
Među njegovim djelima su rasprave o ponosu, o obraćenju klerika, o ljubavi prema Bogu, o upravljanju svetog Benedikta, o milosti i slobodnoj volji, o crkvenoj reformi i o biskupskoj službi. Njegove propovijedi bile su vrlo brojne i mnoge su sačuvane. Možda je njegova najpoznatija serija propovijedi bio njegov opsežni komentar Pjesme nad pjesmama koja ostaje najdublji prodor do danas u tu biblijsku knjigu.
U nas je prevedena i izdana dvojezično u seriji Symposion kod Sestara klarisa u Splitu. Ova djela, pisana samo u prekidima i usred mnogih obveza, donijela su Bernardu titulu crkvenog naučitelja.
Uistinu, Bernardov život bio je ljubavna veza s Bogom, ne mnogo drugačija od one prikazane u Pjesmi nad pjesmama. Njegov duboki i trajni odnos s Kristom, ukorijenjen u poniznosti i molitvi, uzrokovao je da Bernardov aktivizam hrani druge poput plodne loze. Bernardova duhovnost nas uči tajni aktivnog života. Prozvan je doctor mellifluus – medotočni naučitelj.
Želim zaključiti ova razmišljanja o svetom Bernardu zazivom Mariji, koji čitamo u jednoj njegovoj lijepoj homiliji. “U opasnostima, u tjeskobama, u nesigurnostima – kaže on – misli na Mariju, zazivaj Mariju.
Neka ti njezino ime ne silazi nikada s usana, neka se ne izbriše iz tvoga srca; a pošto želiš da ti ona pritekne u pomoć svojim molitvama nikada ne zaboravi primjer njezina života. Ako je slijediš, ne možeš skrenuti s pravoga puta; ako se njoj moliš, ne možeš očajavati; ako misliš na nju, ne možeš pogriješiti.
Ako ti je ona oslonac, nećeš pasti; ako te ona štiti, ne trebaš se bojati; ako te ona vodi, nećeš se umoriti; ako ti je njezino društvo milo, prispjet ćeš k cilju…” Kako lijepe misli! Primijenimo ih u svome životu. A dolje imate odlomak iz homilije o Mariji od sv. Bernada! Treba nama i danas takvih svetačkih i proročkih likova!
Zemlja koja je davala najviše misionara danas ima biskupa koji upravlja stečajem crkava
U sedamdesetima je krenula na hodočašće koje će promijeniti kršćansku arheologiju zauvijek
