HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI JE ZA NAS BIO RASPET, TRPIO I UMRO! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je – spomen na Kristovu žrtvu na križu, koji je samoga sebe prinio Ocu za spas svijeta.
Isus je već na Posljednjoj večeri dao tumač Velikomu petku, smisao njegove patnje i muke, Križnoga puta, razapinjanja, agonije i preminuća. Njegovom žrtvom prestaju sve druge žrtve, svi drugi oblici žrtvovanja koje ćemo pronaći u Starom zavjetu gdje imamo potanko opisan način žrtvovanja te što se sve mora prinositi. Isus – jednom zauvijek – dokida svaku žrtvu, i židovsku i pogansku, on je žrtva za spas svijeta.
Ali će Pavao svojima poručiti (Rimljanima 12) da prinesu sebe kao žrtvu, živu, svetu, Bogu ugodnu – kao svoje bogoslužje u Duhu. Dakle, s Kristom prinesimo i mi sebe i svoje živote da budemo Bogu na ugodan miris. Na nama je u životu obnoviti ono što je Isus Krist učinio.
Činimo to u svetim misama koje na nekrvan način obnavljaju žrtvu križa. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, novi dan, za svaki udisaj i izdisaj, zahvalimo što smo mogli jutros ustati. I neka naš život bude melodija Gospodinu.
Papine kateheze o liturgiji i svetoj glazbi
Upravo je Papa u svojim katehezama o Konstituciji o božanskoj liturgiji isticao posljednjih tjedana – srijedom – značenje i važnost liturgije, bogoslužja za kršćanski život, značenje svete Mise te naše sudjelovanje u svetim misama, što je teška obveza za sve katolike.
Prekjučer je govorio o svetoj glazbi, odnosno o svetom pjevanju. To je najveća dragocjenost Crkve još od pradavnih vremena. Pavao svoje potiče da pjevaju Gospodinu u psalmima i himnima, a sveti Ignacije piše vjernicima da budu živa melodija Isusa Krista u svijetu.
Ima li ljepšega – biti Božja melodija, gdje je Isus dirigent, ravnatelj, gdje imamo partituru koju sviramo i pjevamo a to je Evanđelje, gdje smo svi uštimani u veliki Božji orkestar koji tako divno pjeva Stvoritelju.
Pa od vremena pape Grgura Velikoga imamo tzv. gregorijansko pjevanje, bez glazbala, samo ljudski nenadmašivi glas kojim slavimo Gospodina. Pa sjetimo se velikih skladatelja, od mističarke i crkvene naučiteljice Hildegard von Bingen preko renesansnih skladatelja do suvremenih velikih skladatelja koji su skladali najljepše Gospodinu.
Bez glazbe i pjesme zapadna bi glazbena baština bila krajnje okljaštrena, svi su se veliki glazbenici okušali u tome da skladaju misne dijelove – Kyrie, Glora, Credo, Sanctus, Agnus Dei. Sve se to može pronaći i cjelovito i pojedinačno na mrežama pa vrijedi i u tome uživati.
Uzdiže to duh i um Bogu jer je – kako napisa na naslovnici svoje velike Missae solemnis genijalni Beethoven – “von Herzen zu Herzen” – od srca velikomu Božjem Srcu! A on reče kako je upravo glazba daleko veća objava od svake druge filozofije i umjetnosti.
Sveti papa Pio X. – promicatelj bogoštovlja
I upravo se danas Crkva sjeća svetoga pape Pija X. – prvoga kanoniziranoga pape nakon Pija V. koji je provodio odluke Tridentskoga sabora, koji je u viđenju imao pobjedu kršćanskih pomoraca i ratnika nad osmanlijskom vojskom kod Lepanta g. 1571. te je nakon toga uveo blagdan Svete Krunice.
Taj Papa – Pio X. promicao je bogoštovlje i crkvenu glazbu. Taj se papa-svetac dvadesetog stoljeća rodio se u Rieseu, kraj Venecije 2. lipnja 1835. godine kao Giuseppe Sarto. Nakon zaređenja u dobi od dvadeset i tri godine (posebnim dopuštenjem), 17 je godina djelovao kao župnik, zatim kao biskup Mantove, a 1892. godine uzdignut je u metropolitansku stolicu u Veneciji s počasnom titulom patrijarha.
Dana 4. kolovoza 1903. izabran je za papu, “čovjek Božji koji je poznavao nesreću svijeta i životne teškoće te je u veličini svoga srca želio utješiti sve.”
Program obnove svega u Kristu
Prvotni cilj svog pontifikata Pio X. najavio je u svojoj prvoj enciklici, naime, “obnoviti sve u Kristu”. Ovdje trebamo samo spomenuti njegov dekret o ranom i čestom primanju svete pričesti; njegov motu proprio o crkvenoj glazbi; njegovo poticanje svakodnevnog čitanja Biblije i osnivanje raznih biblijskih instituta. Kao glavni pastir Crkve pokazivao je neumornu osobnu požrtvovnost i veliku energiju; bio je neustrašivi branitelj čistoće kršćanskog nauka.
U potpunosti je shvatio vrijednost liturgije kao molitve Crkve i čvrstu osnovu koju ona pruža za pobožnost kršćanskog puka; radio je na obnovi bogoslužja Crkve, posebno javnog pjevanja, kako bi kršćanski narod, kako je rekao, mogao pronaći ljepotu u svojoj javnoj molitvi. Treba istaknuti njegovu reorganizaciju rimskih crkvenih službi; njegov rad na kodifikaciji kanonskog prava; njegov oštar stav protiv modernizma, te “sinteze svih hereza”.
Sve su to bila sredstva za ostvarenje njegova glavnog cilja: OBNOVE SVEGA U KRISTU. Izbijanje Prvog svjetskog rata, praktički na dan jedanaeste obljetnice njegova izbora na Petrovu stolicu, bio je udarac koji je uzrokovao njegovu skoru smrt. To mu je slomilo srce.
Smrt pape Pija X. i njegova prepoznata svetost
Bronhitis se razvio u roku od nekoliko dana, a 20. kolovoza 1914. Pio X. podlegao je “posljednjoj nevolji kojom će me Gospodin pohoditi”. U svojoj je oporuci rekao: “Rođen sam kao siromah, živio sam siromašno, želim umrijeti kao siromah” – i nitko nije dovodio u pitanje istinitost njegovih riječi. Njegova svetost i njegova moć da čini čuda već su bile prepoznate. Pio X. bio je prvi papa kanoniziran od vremena svetog Pija V. 1672.
„Bio je jedan od onih rijetkih odabranih ljudi čija je osobnost neodoljiva. Sve je znala dirnuti njegova jednostavnost i anđeoska dobrota. Pa ipak, nešto više ga je uvuklo u sva srca: a to ‘nešto’ najbolje se definira rekavši da su svi koji su ikada bili u njegovoj prisutnosti imali duboko uvjerenje da se nalaze licem u lice sa svetcem“.
Poruka pape Pija X. – ostati u Kristovoj ljubavi
Što nam danas poručuje sveti i jednostavni ali veoma inteligentni papa Pio X.? Isus nam sam daje odgovor: „Ostanite u mojoj ljubavi. Kršćanstvo počinje tu, u ljubavi prema Gospodinu.
Prije nego što kršćanstvo postane moral, disciplina, institucija ili doktrina, ono je susret s božanskom ljubavlju. Isus ne kaže samo: „Slušajte mene. Slijedite mene!“ On kaže: „Ostanite u mojoj ljubavi.“ Ostanite u ljubavi. Tu podignite svoj dom. Neka moja ljubav postane mjesto s kojeg shvaćate sebe, druge ljude, Crkvu i svijet. Biti voljen od Krista znači dati se promijeniti od Krista. Postati kristolik.
Papa Pio previše je volio Crkvu da bi se pretvarao da je sve u njoj zdravo. Prozivao je svećenstvo čiji su životi proturječili Evanđelju. Korio je ambiciju i rasipnost. Pozivao je svećenike i redovnike natrag k jednostavnosti, a biskupe svetosti. Ovdje postoji trajna lekcija.
Crkva je semper reformanda, uvijek u potrebi za pročišćenjem i obnovom. Svaka generacija otkriva da je ljudska slabost ušla u njezine institucije. Uvijek će postojati iskušenje prema udobnosti, prestižu, moći i samoodržanju. Pa ipak, odgovor nije beznađe ili baciti koplje u trnje. Odgovor je svetost.
Obnova Crkve počinje u našem srcu
Crkva se obnavlja kad god kršćanin ponovno počne ozbiljno shvaćati Evanđelje. Stoga trajno vrijedi geslo pape Pija: Omnia restaurare in Christo – Sve obnoviti u KRISTU! I to je onda prava reforma. Lako možemo promatrati probleme Crkve i pitati se: „Zašto netko nešto ne učini?“
Život pape Pija vraća pitanje nama: Što ako ste taj ‘netko’ vi? Što ako obnova ne počinje u Rimu, ne u odborima, ne u programu, već u skrivenom obraćenju mog vlastitog srca? Kad je netko pitao svetu Majku Terezu: Majko, što biste vi promijenili u svijetu?
Ona je jednostavno odgovorila: Sebe i vas! Počnimo još danas od sebe! I slijedimo primjer ovoga svetoga Pape. Hvala mu i neka zagovara svetoga Oca da ide njegovim stopama.
Zemlja koja je davala najviše misionara danas ima biskupa koji upravlja stečajem crkava
U sedamdesetima je krenula na hodočašće koje će promijeniti kršćansku arheologiju zauvijek
